U Zakonu o potrošačkom kreditiranju u odredbi članka 2. stavka 1. točke 7. propisano je da u ukupni trošak kredita koji plaća korisnik kredita, uz kamate i naknade, ulaze i porezi. Elementi ukupnog troška kredita, tj. kamate, naknade i porezi, trebaju biti poznati vjerovniku, a nakon sklapanja ugovora Zakon izrijekom jedino zabranjuje uvođenje novih naknada. Ukupan iznos koji plaća potrošač, prema članku 2. stavku 1. točki 8. Zakona, jest zbroj ukupnog iznosa kredita i ukupnih troškova kredita. Pritom određene troškove kredita nije moguće kvantificirati u trenutku sklapanja ugovora, kao npr. ukupan trošak kamate ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, odnosno trošak poreza ako u tom trenutku nije uveden. Međutim, ako porez bude uveden i tako postane poznat vjerovniku, on prema navedenim zakonskim odredbama postaje dio ukupnog troška kredita koji plaća potrošač.
Zakon o potrošačkom kreditiranju, pa tako i navedene odredbe, usklađen je sa zakonodavstvom Europske unije, odnosno s Direktivom 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ (SL L 133 22. svibnja 2008.), pa se ugovaranje troška poreza kao dijela troška kredita koji će, bude li uveden, plaćati korisnik kredita u skladu s člankom 2. stavkom 1. točkama 7. i 8. Zakona o potrošačkom kreditiranju, samo za sebe ne bi moglo smatrati protupravnim postupanjem banaka.
Detaljnije informacije o kreditima doznajte ovdje.