Europska središnja banka definira sistemski rizik kao rizik da će financijska nestabilnost postati toliko raširena da će onemogućiti funkcioniranje financijskog sustava i ugroziti gospodarski rast i blagostanje društva. Okidač takvog događaja može biti egzogeni šok čiji je izvor izvan financijskog sustava (npr. pandemija, rat) ili može biti povezan s gospodarstvom (npr. gomilanje prekomjernih makroekonomskih neravnoteža) ili financijskim sustavom (npr. iznenadni zastoj u međunarodnim tokovima kapitala) i tada govorimo o endogenim izvorima sistemskog rizika.
U usporedbi s drugim dijelovima gospodarstva financijski sustav osobito je osjetljiv na utjecaj sistemskih rizika zbog specifične strukture bilanca banaka u kojima prevladavaju kratkoročnije obveze i plasmani dužih dospijeća te pritom stvaraju rizike ročne transformacije, zbog kompleksne povezanosti financijskih institucija (npr. na osnovi izloženosti na međubankovnom tržištu, kroz platne sustave ili ulaganja u iste instrumente), koja omogućuje brzo širenje šokova kroz cijeli sustav, te zbog toga što na vrijednost financijskih instrumenata snažno utječu očekivanja i povjerenje sudionika na financijskim tržištima. U analizi sistemskih rizika za financijski sustav stoga nije dovoljno promatrati samo rizike koji se mogu pojaviti na razini pojedine institucije, već i potencijal njihova širenja na druge institucije, dijelove financijskog tržišta ili cijelo gospodarstvo. Ovaj vrlo složeni zadatak zahtijeva promatranje cjelokupnoga financijskog sustava i cjelokupnoga gospodarstva, i to ne samo na nacionalnoj razini nego i povezanosti s drugim zemljama i tržištima te općenito svjetskim kretanjima.