Hrvatska narodna banka provodi makrobonitetnu politiku s ciljem ublažavanja sistemskih rizika i jačanja otpornosti kreditnih institucija na moguće gubitke u slučaju materijalizacije sistemskih rizika. Pri izboru i kalibraciji instrumenata HNB uzima u obzir vrstu i intenzitet identificiranih sistemskih rizika koji proizlaze iz makroekonomskih i financijskih kretanja. Pravni temelj za primjenu mjera makrobonitetne politike propisan je Zakonom o kreditnim institucijama. Predviđen je različitim pravnim oblicima: kao pravno obvezujuće, poput zaštitnih slojeva kapitala ili pondera rizika za izloženosti osigurane nekretninama ili kao preporuke, odnosno smjernice. Važan je segment makrobonitetne politike i komunikacija sa stručnom i širom javnosti putem redovitih publikacija HNB-a, priopćenja Savjeta HNB-a ili Vijeća za financijsku stabilnost te ostalih oblika komunikacije s javnosti, kao što su govori i intervjui guvernera o temi financijske stabilnosti.
Osim što provodi nacionalnu makrobonitetnu politiku, HNB postupa i po preporukama ESRB-a o uzajamnom priznavanju mjera makrobonitetne politike drugih zemalja članica. Uzajamna primjena mjera provodi se po preporuci ESRB-a i podrazumijeva uvođenje makrobonitetne mjere koju donese jedna država članica za svoje domaće kreditne institucije i u drugim državama, koje ju primjenjuju na podružnice svojih banaka ili na njihove izravne prekogranične izloženosti u zemlji koja je prva donijela nacionalnu mjeru. Na taj se način sprječava regulatorna arbitraža i izbjegavanje mjera, čime se povećava učinkovitost makrobonitetne politike.
Pri provođenju makrobonitetne politike HNB trenutačno primjenjuje sljedeće instrumente: zaštitne slojeve kapitala (za očuvanje kapitala, za sistemske rizike, za ostale sistemski važne kreditne institucije i za cikličke rizike, strože pondere rizika za izloženosti osigurane nekretninama) i preporuke za ublažavanje kamatnog i kreditnog rizika u kreditiranju potrošača.