Regulativa

Objavljeno: 7.6.2024.

S obzirom na ključnu ulogu koju imaju u financijskim tokovima i gospodarstvu, banke podliježu strogim regulatornim zahtjevima koji se odnose na količinu i kvalitetu kapitala kojima se nastoji osigurati kontinuitet njihovog poslovanja. Tako se na banke u Europskoj uniji danas primjenjuju dva paralelna okvira: bonitetni i sanacijski okvir. Dok su osnovni ciljevi bonitetnog okvira osigurati odgovarajuću kapitalnu zaštitu u odnosu na izloženosti riziku i spriječiti prekomjerno korištenje financijske poluge, sanacijskim okvirom osigurava se da banke održavaju primjereni kapacitet za snošenje gubitaka i dokapitalizaciju u slučaju propadanja.

Bonitetni okvir obuhvaća mikrobonitetnu i makrobonitetnu regulativu i nadzor, koji su međusobno komplementarni i podjednako važni u očuvanju stabilnosti cjelokupnog financijskog sustava. Njihova je temeljna razlika u usmjerenju, odnosno obuhvatu: dok je mikrobonitetni nadzor fokusiran na individualne financijske institucije i zaštitu od idiosinkratskih rizika, makrobonitetni nadzor usmjeren je financijski sustav u cjelini i ublažavanje sistemskih rizika, uzimajući u obzir interakcije među institucijama i povratnu vezu financijskog sustava s gospodarstvom.

Domaći institucionalni okvir za provođenje bonitetne politike usklađen je s regulativom Europske unije. Tako je u Hrvatskoj izravno primjenjiva Uredba o kapitalnim zahtjevima (eng. Capital Requirement Regulation, CRR), a u Zakon o kreditnim institucijama prenesena je Direktiva o kapitalnim zahtjevima (Capital Requirements Directive, CRD). Paketom ovih mjera za kreditne institucije u europski su regulatorni okvir preneseni globalni bonitetni standardi o kapitalu kreditnih institucija, tzv. Basel III sporazum, čiji je cilj povećati njihovu otpornost na potencijalne buduće šokove. Najvažniji nacionalni zakoni povezani s financijskom stabilnosti i provođenjem makrobonitente politike u djelokrugu rada središnje banke jesu Zakon o HNB-u, kojim se središnjoj banci izravno dodjeljuje zadatak provođenja makrobonitetne politike radi pridonošenja očuvanju stabilnosti financijskog sustava u cjelini, u granicama njezine nadležnosti, Zakon o kreditnim institucijama, kojim se regulira najznačajniji segment domaćega financijskog sustava za koji je nadležan HNB te Zakon o Vijeću za financijsku stabilnost, kojim se osigurava suradnja institucija čije djelovanje može utjecati na financijsku stabilnost: HNB-a, Hanfe, Ministarstva financija i Hrvatske agencije za osiguranje depozita. Osim tih zakona za očuvanje financijske stabilnosti, posebice u kriznim situacijama, iznimno su važni i Zakon o sustavu osiguranja depozita te Zakon o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava.

Sanacijski okvir za kreditne institucije u Europskoj uniji uveden je 2014. kako bi se u budućnosti spriječilo da porezni obveznici snose troškove propadanja banaka. Temelji se na Uredbi o jedinstvenom sanacijskom mehanizmu (skraćeno: SRMR) i Direktivi o oporavku i sanaciji (skraćeno: BRRD), koja je u zakonodavstvo Republike Hrvatske prenesena putem Zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava.

Sanacijski i bonitetni okvir primjenjuju se istovremeno i međusobno su komplementarni, sa zajedničkim ciljevima postizanja dugoročne održivosti, stabilnosti i efikasnosti financijskog sustava, kao i smanjenja vjerojatnost i troškova mogućih budućih financijskih kriza.