Neka brojke govore

Objavljeno: 23.3.2007.

O razlozima koji su doveli do toga da Hrvatska narodna banka sredinom 2004. godine uvede graničnu obveznu pričuvu (GOP), o ciljevima njenog uvođenja, kao i kod kasnijih promjena stope i osnovice - kako je to i inače uobičajeno kod uvođenja novih mjera - obrazloženje je dano u priopćenjima HNB-a za javnost, koja su svakom zainteresiranom dostupna na web stranici središnje banke www.hnb.hr . U najkraćem: Hrvatska narodna banka smatra da je rast inozemnog duga i njegovog udjela u bruto domaćem proizvodu previsok i potencijalno opasan za dugoročniju stabilnost zemlje i zbog toga mjerama koje su u nadležnosti središnje monetarne vlasti nastoji usporiti inozemno zaduživanje i dovesti ga na razinu primjereniju ostvarivanom i održivom gospodarskom rastu.
Podaci kažu da je ukupni inozemni dug naše zemlje - da za ovu prigodu ne idemo dalje unatrag - povećan s 13,46 milijardi eura u prosincu 2001. na 25,54 milijarde krajem 2005. i na 29,00 milijardi eura krajem prošle godine. Znači, u samo pet godina vanjski dug je više nego udvostručen. Udjel inozemnog duga u bruto domaćem proizvodu povećan je s 60,7 posto krajem 2001. na 82,5 posto krajem 2005., te na procijenjenih oko 86 posto krajem prošle godine. Tvrdnje da bi bez mjera poduzetih od strane HNB-a porast duga bio manji bez realne su osnove i predstavljaju besmisleni pokušaj zamjene teza: mjere su i morale biti uvedene nakon i zato što je godinama rast duga, i time financirani rast uvoza, bio daleko brži nego gospodarski rast u zemlji.
Središnja banka ne vidi opravdanih razloga za izuzimanje dugoročnih bankovnih garancija za povrat primljenih avansa iz osnovice za GOP. Radi se u suštini o inozemnom zaduženju, u kojemu banka preuzima novčanu obvezu prema inozemnom korisniku garancije, te bi njegovo izuzimanje bilo u suprotnosti s intencijama odluke o uvođenju GOP-a. Prema podacima banaka, takve garancije ne predstavljaju značajnu stavku u njihovom ukupnom poslovanju. Štoviše, ukupan iznos garancija koje se uključuju u osnovicu za graničnu obveznu pričuvu na kraju prošle godine bio je niži od iznosa danih garancija u trenutku njihovog uključivanja u GOP. Stoga se i pozivanje na interese izvoznika i na nemogućnost financiranja njihovih poslova navedenim načinom, doima više kao prikrivanje interesa samih banaka za pronalaženje potencijalnih kanala za veći rast inozemnog zaduživanja nego kao istinski problem u njihovom poslovanju i zapreka poticanju izvoza. Na čemu se temelje ovakve odluke i stajališta središnje banke, neka govore još neki relevantni podaci, koje navodimo u nastavku.
Inozemno zaduženje banaka u promatranom je razdoblju poraslo sa 2,55 u prosincu 2001. na 10,18 milijardi eura krajem prošle godine. Raspoloživi pokazatelji govore da u inozemnom zaduživanju banaka nije došlo do takvih promjena u trendu koje bi opravdavale smanjivanje ili čak ukidanje GOP-a. Štoviše, zbog stalnog rasta bankovnih plasmana, zasnovanog u velikoj mjeri na inozemnom zaduživanju, morao je od početka ove godine biti uveden i obvezni upis blagajničkih zapisa HNB-a na prekomjerni rast bankovnih plasmana. I nakon toga, zanimanje banaka za daljnje zaduživanje u inozemstvu nije se ugasilo, a zapreke na tom putu pokušavaju se otkloniti - kao što upravo svjedočimo - i političkim pritiscima i zaodijevanjem u navodnu brigu o interesima izvoznika i brodogradnje.
Bilo bi zanimljivo čuti od HUB-a jesu li u navedenom razdoblju, usporedo s njihovim inozemnim zaduženjem, učetverostručeni i plasmani domaćih banaka izvoznicima i brodogradnji, čijom su sudbinom odjednom postali toliko zaokupljeni. Podsjetimo pritom da je, uz navedeni porast duga banaka - raslo i izravno zaduživanje poduzeća u inozemstvu, vidljivo u porastu duga "ostalih sektora" sa 3,66 na 9,35 milijardi eura. Logično je pretpostaviti da je bar dio inozemnog zaduživanja poduzeća bio namijenjen osposobljavanju za izvoz i financiranju izvoznih poslova.
Koliko je od prirasta sveukupnog inozemnog duga utrošeno za financiranje izvoznih poslova hrvatskog gospodarstva, a koliko za kreditiranje potrošnje uvoznih dobara? Posredan, ali prilično jasan, zaključak o tome može se izvući iz sljedećih podataka: tijekom promatranog razdoblja udjel izvoza robe i usluga u bruto domaćem proizvodu povećao se sa 48,7 posto u 2001. na 49,3 u 2005. godinu (lanjski podatak još nije raspoloživ), dakle za 0,5 postotnih poena. Usporedo s tim, udjel uvoza roba i usluga povećan je s 54,6 na 56,5 posto bruto domaćeg proizvoda. Dakle, mjereno postotnim poenima, u četiri godine ostvaren je otprilike četiri puta veći prirast udjela u BDP-u kod uvoza roba i usluga nego kod izvoza.
Zanimljivo je pogledati i apsolutne brojke. Izvoz hrvatskih roba povećan je s 5,32 milijarde eura u 2001. na 7,22 milijarde eura u 2005. godini, te na 8,43 milijarde prošle godine. Robni uvoz porastao je s 9,92 milijarde u 2001. na 14,74 milijarde u 2005. godini, te na čak 16,80 milijardi eura prošle godine. Drugim riječima, prirast vrijednosti robnog izvoza za proteklih pet godina iznosio je 3,09 milijardi eura, a prirast uvoza 6,88 milijardi eura. Pritom se može zapaziti još nešto: i da je sveukupni prirast izvoza u tom razdoblju kreditiran sredstvima pribavljenim iz inozemstva, na to bi otišla jedva jedna petina od povećanja inozemne zaduženosti zemlje tijekom proteklih pet godina (s 13,46 na 29,00 milijardi eura). Sapienti sat!
U ovoj godini banke moraju vratiti inozemstvu 4,30 milijardi eura samo po osnovi glavnice za ranije uzete kredite. To znači da se za isto toliki iznos mogu iznova zadužiti, a da pritom ne moraju izdvojiti niti jedan jedini euro za graničnu obveznu pričuvu. Namjeravaju li više od te svote izdvojiti za financiranje izvoznih poslova brodogradnje i drugih proizvodnih djelatnosti, pa da ih u tome ometa GOP? Dodajmo da, uz tu mogućnost pribavljanja inozemnih sredstava bez plaćanja GOP-a, banke bez ikakvih ograničenja ili "nameta" od strane središnje banke mogu prikupljati i sredstva iz domaćih izvora, te i njih uključiti u financiranje izvoza i brodogradnje, također bez izdvajanja GOP-a.
Predstavnik HUB-a u svojoj pritužbi na HNB spominje i od početka ove godine uvedenu obvezu upisa blagajničkih zapisa za prekomjerni rast kredita. Podsjećamo da je od te obveze izuzet rast kreditnih plasmana do 12 posto, što je približno dvostruko više od predviđane stope rasta bruto domaćeg proizvoda za ovu godinu. Dakle, banke imaju više nego dovoljno prostora za praćenje rasta sveukupnog gospodarstva, a pogotovo njegovih izvoznih poslova - bilo izravnim kreditima poduzećima bilo garancijama za njihove različite financijske aranžmane s inozemnim partnerima.
Naravno, ukoliko za to uistinu imaju interesa. No, kao što govore i navedeni pokazatelji za proteklo razdoblje, dakle i prije i nakon uvođenja GOP-a, već godinama brzo rastuće inozemno zaduživanje banaka nije bilo potaknuto, barem ne u značajnoj mjeri, takvim interesima i motivima. Stoga i HUB-ov vapaj za političkim pritiscima na središnju banku teško može biti potvrda da se nešto u tom pogledu promijenilo!