Guverner Boris Vujčić razgovarao je s novinarom Martinom Pirklom za njemački dnevni list Börsen-Zeitung. Intervju je objavljen 25. studenoga 2025.

Gospodine Vujčić, Bugarska će se pridružiti eurozoni 1. siječnja 2026. Koje su bile prepreke uvođenju eura u Hrvatskoj 2023. godine?

Razlika između hrvatskoga ili bugarskoga pristupanja eurozoni i država koje su eurozoni pristupile prije eurokrize jest što mi nismo morali zadovoljiti samo maastrichtske kriterije. Sada postoje i dodatni zahtjevi, koji uključuju uspostavu tzv. bliske suradnje ESB‑om. To zapravo znači pridruživanje europskome nadzoru banaka, SSM-u, prije ulaska u eurozonu. Stoga je i u tehničkom pogledu bilo dosta posla za središnju banku prije samog pridruživanja europodručju. Cijeli proces započet je pet i pol godina prije pridruživanja, a sveukupno gledano, za HNB je to bio projekt koji je zahtijevao pune dvije godine. Pri uvođenju eura Hrvatska su suočila i s dodatnim izazovom.

Koji je to bio izazov?

Hrvatska je bila jedinstven slučaj. Morala je ispuniti maastrichtske kriterije, uključujući i kriterije povezane s inflacijom u proljeće 2022. To je bilo razdoblje kada je inflacija u Europi dramatično rasla, a zbog različitih razloga rast je bio osobito izražen u državama članicama iz Srednje i Istočne Europe. Iako je Hrvatska prije toga 25 godina bilježila nisku inflaciju, postojao je rizik da ne zadovolji kriterije povezane s inflacijom. Možda smo mogli zatražiti izuzeće od tog pravila zbog iznimnih okolnosti. Ali bilo je bolje ne dovesti se u tu situaciju, pa Hrvatska to i nije učinila.

Kada neka država uvodi euro uvijek ima onih koji tvrde da to dovodi do inflacije. Je li se to dogodilo u Hrvatskoj?

S obzirom na to da smo dugo imali nisku inflaciju i da smo euro uveli u razdoblju visoke inflacije, mnogi u Hrvatskoj počeli su kriviti novu valutu za visoke cijene. To je bio stvarno težak izazov u komunikaciji s javnošću. Nažalost, većina ljudi još uvijek tako misli, iako je provedeno nekoliko studija o toj temi. Studije pokazuju da je porast cijena izazvan uvođenjem eura iznosio između 0,2 i 0,4 postotnih bodova. To nije puno s obzirom na to da je inflacija u to vrijeme bila oko 10%. U komunikaciji nam je pomogla činjenica da je Hrvatska tada imala nižu inflaciju od svih država članica iz srednjoistočne Europe koje nisu prihvatile euro, što znači da euro nije mogao biti uzrok tako visokoj stopi inflacije.

Kako je uvođenje eura utjecalo na gospodarski razvoj Hrvatske?

Hrvatska je sigurno ostvarila dobrobiti od uvođenja eura. Euro je ukinuo valutne rizike. Ako se promatraju depoziti, Hrvatska je bila visoko euroizirana zemlja. Banke su primjenjivale zaštitu od valutnih rizika, a razina valutnog rizika bila je vrlo visoka. Prije uvođenja eura deprecijacija domaće valute od 10% u osnovi bi značila da i dug u domaćoj valuti raste za 10%. Zahvaljujući uvođenju eura, kamatne stope u Hrvatskoj znatno su niže, a euro potiče i jačanje turizma, koji je važan gospodarski sektor u Hrvatskoj.

Je li nedostatak što Hrvatska više nije sama odgovorna za svoju monetarnu politiku? Sada s mnogim drugim državama mora određivati ispravnu monetarnu politiku za cijelu eurozonu.

Teoretski gledano, to jest nedostatak. Kao što sam spomenuo, velik udio depozita i duga bio je nominiran u eurima. Stoga smo tečaj domaće valute vezali uz euro. Nakon toga nismo mogli odstupati od monetarne politike ESB‑a jer u protivnom tečaj ne bi bio stabilan. Stoga ste teoretski u pravu, ali u praksi ne možete izgubiti nešto što nikada niste ni imali.

Stvara li ESB‑u problem to što su stope inflacije u pojedinim članicama trenutačno vrlo različite? U Francuskoj i Italiji inflacija je znatno niža od 2%, dok Hrvatska ima stopu inflacije od 4%.

Svi smo svjesni činjenice da će uvijek postojati određena odstupanja. Rekao bih da se ciklički svi krećemo u istom smjeru. Da, pojedinačne stope inflacije jesu različite. Primjerice, gospodarski rast u Hrvatskoj posljednjih je godina bio znatno brži od prosjeka eurozone, a rast plaća puno veći, ali je gospodarski ciklus Hrvatske dugoročno vrlo dobro usklađen s gospodarskim ciklusom eurozone. Stoga mislim da ova monetarna politika dugoročno svima donosi koristi, a svakako je bolja od hipotetičnih scenarija.

Prema Vašem mišljenju, postoji li rizik da monetarna politika ESB-a bolje odgovara većim gospodarstvima nego manjima?

Ne bih se s tim složio. Važno je koliko je pojedino gospodarstvo ciklički prilagođeno gospodarskom ciklusu eurozone u cjelini. U eurozoni postoji izrazita konvergencija, a najvažniji trgovinski partneri europskih država jesu druge europske države.

Početkom studenoga, govoreći o monetarnoj politici ESB-a, izjavili ste da smatrate da ste obavili svoj posao. Znači li to da je ESB vjerojatno završio sa smanjivanjem kamatnih stopa?

Obavili smo svoj posao u smislu da je inflacija spuštena s dvoznamenkastih razina na oko 2%, i to bez izazivanja recesije u eurozoni. Ljudi to uzimaju zdravo za gotovo, ali prije dvije godine većina onih s kojima sam razgovarao pribojavala se scenarija u kojemu monetarno pooštravanje dovodi do recesije. S druge strane, mogu reći i da je obavljanje zadaća središnje banke uvijek kontinuirani posao, koji nikada nije gotov. Ipak, trenutačno smo u dobroj situaciji, a nadam se da ćemo se u njoj zadržati što je dulje moguće.

Kakvi bi trebali biti ekonomski podaci ili projekcije stručnjaka ESB‑a u prosincu ili ožujku da dođe do još jednog smanjenja kamatnih stopa?

Ne mislim da postoji neki poseban scenarij koji bi se trebao ostvariti da dođe do smanjenja ili povećanja kamatnih stopa. Sve ovisi o okolnostima. Mnogo toga moramo uzeti u obzir pri određivanju inflacijskih izgleda i djelovanja u vezi s kamatnim stopama.

Kakva je Vaša procjena? Jesu li rizici za inflaciju i rast trenutačno uravnoteženi?

Po mojem mišljenju oba su rizika uravnotežena. Rast je bio snažniji od očekivanja, a i za sljedeću godinu prognoziramo stabilan rast. Inflacija je također malo premašila očekivanja, ali samo neznatno, što znači da i nadalje dobro prognoziramo inflaciju. Posebice smo dobro prognozirali rast plaća, što je važno za inflaciju cijena usluga. Pritisci na plaće trebali bi ostati umjereni, pa bi inflacija u eurozoni trebala biti blizu našeg cilja.

ESB dopušta manja odstupanja od inflacijskog cilja od 2%. Kada odstupanje postaje toliko veliko da ESB prilagođava monetarnu politiku?

U upravljanju inflacijom ne bismo trebali reagirati na neznatne promjene. Kamatne stope ne bi trebalo mijenjati ako se ne pojave trajni pritisci na povećavanje ili smanjivanje inflacije. Pretjerano djelovanje samo bi stvorilo nepotrebnu kolebljivost. Kao što sam već rekao, trenutačno smo u dobroj situaciji.

Projekcije ESB‑a koje će se objaviti u prosincu prvi će put uključivati i vrijednosti za 2028. Ako bi prema projekcijama inflacija bila ispod 2% tri godine zaredom, bi li se to smatralo trajnim odstupanjem prema dolje u odnosu na ciljnu razinu?

Situacija je dobra sve dok trajno odstupanje nije jako veliko, odnosno sve dok se ne uoči intenzivnija tendencija smanjivanja. Uvijek postoji povećana neizvjesnost kada se govori o sljedeće dvije ili tri godine. Bolje je da se usredotočimo na bližu budućnost i pobrinemo se da su podaci koje dobivamo usklađeni s našim projekcijama. Ako je tako, u dobrom smo položaju.

Sadašnje projekcije za 2027. obuhvaćaju višu inflaciju zbog uvođenja sustava EU‑a za trgovanje emisijama ETS2. EU će vjerojatno odgoditi uvođenje tog sustava. Smatrate li da će to imati posljedice za monetarnu politiku?

Još je nejasno kada će se točno uvesti taj sustav i kako će izgledati. Ako posljedice njegova uvođenja ne budu prevelike, bit će to dobar primjer događaja s jednokratnim učinkom na inflaciju. Ako učinak ne bude prevelik i ne dovede do daljnjih povećanja cijena, mislim da mu ne trebamo pridavati preveliku važnost.

Mnogo je onih koji trenutačno upozoravaju na moguće povećanje balona umjetne inteligencije. Što mislite o tome?

To je definitivno jedan od rizika koji moramo ozbiljno razmotriti. Ako dođe do razočaranja glede koristi i prihoda od umjetne inteligencije, vrednovanja na dioničkim tržištima mogla bi brzo promijeniti smjer. Moramo biti vrlo oprezni kada su vrednovanja tako visoka kao što su sada i kada se tako mnogo sredstava ulaže u jedan sektor, a koncentracija rizika iznimno je velika. Nitko ne može sa sigurnošću znati što će se dogoditi, ali moramo osigurati da, ako dođe do znatnih korekcija na tržištima, imamo financijski sustav koji je dovoljno otporan da izdrži taj šok.

Bi li pucanje balona umjetne inteligencije moglo dovesti do prilagodbe monetarne politike?

Oviti o tome što bi se doista dogodilo. Ako bi došlo do velikog šoka u realnom sektoru zbog toga što bi ljudi izgubili novac i ograničili svoju potrošnju, to bi moglo dovesti do znatno manjega gospodarskog rasta. U takvom scenariju pucanje balona umjetne inteligencije ne bi bilo samo prijetnja financijskoj stabilnosti, već i pitanje povezano s monetarnom politikom.

Naravno, ne možemo ovaj razgovor privesti kraju bez da postavimo pitanje o glasinama da ste zainteresirani za poziciju potpredsjednika ESB‑a. Kako to komentirate?

Hajdemo sagledati situaciju. Sam proces odabira uskoro će službeno započeti, a tada je na vladama da imenuju svoje kandidate. Već 25 godina obavljam dužnosti zamjenika guvernera odnosno guvernera. Svakako sam središnji bankar, u svim aspektima središnjeg bankarstva i želim ostati središnji bankar u bilo kojem svojstvu.

Općenitije gledano, koliko je prema Vašem mišljenju važno da Istočna Europa dobije mjesto u Izvršnom odboru ESB‑s u razdoblju od nadolazećih promjena do kraja 2027?

Činjenica je da srednjoistočna Europa nikada nije imala predstavnika u Izvršnom odboru ESB‑a. I činjenica je da će nakon što Bugarska uđe u eurozonu, trećinu članica europodručja činiti države srednjoistočne Europe.

Intervju je dostupan na internetskim stranicama portala Börsen-Zeitung.