Uvodne napomene

Makroprudencijalni dijagnostički proces sastoji se od ocjenjivanja makroekonomskih i financijskih odnosa i kretanja koji mogu rezultirati narušavanjem financijske stabilnosti. Pritom se pojedinačni signali koji upozoravaju na povećan stupanj rizika detektiraju na temelju kalibracija statističkim metodama, regulatornih standarda ili stručnih procjena. Oni se sintetički prikazuju u mapi rizika, a indiciraju razinu i dinamiku ranjivosti te tako olakšavaju postupak identifikacije sistemskog rizika, što podrazumijeva određivanje njegove prirode (strukturna ili ciklička), lokacije (segment sustava u kojem se razvija) i izvora (primjerice, odražava li više poremećaje na strani ponude ili na strani potražnje). S obzirom na tu dijagnostiku, optimizira se instrumentarij i kalibrira intenzitet mjera koje bi trebale najučinkovitije djelovati na rizik, reducirati regulatorni rizik, uključujući mogućnost nepoduzimanja aktivnosti, te minimizirati potencijalna negativna prelijevanja na druge sektore kao i neočekivane prekogranične učinke. Osim toga, na taj se način tržišni sudionici informiraju o identificiranim ranjivostima i rizicima koji bi se mogli materijalizirati i ugroziti financijsku stabilnost.

Pojmovnik

Financijska stabilnost je stanje koje se očituje u nesmetanom i učinkovitom funkcioniranju ukupnoga financijskog sustava u procesima alokacije financijskih resursa, procjene i upravljanja rizicima te izvršavanja plaćanja, kao i u otpornosti financijskog sustava na iznenadne šokove te pridonošenju dugoročno održivome gospodarskom rastu.

Sistemski rizik definira se kao rizik nastupanja događaja koji kroz različite kanale mogu onemogućiti obavljanje financijskih usluga ili rezultirati snažnim porastom njihovih cijena i ugroziti neometano poslovanje većeg dijela financijskog sustava, a stoga negativno djelovati i na realnu gospodarsku aktivnost.

Ranjivost u kontekstu financijske stabilnosti označuje strukturna obilježja, odnosno slabosti domaćega gospodarstva koje ga mogu činiti manje otpornim na moguće šokove i pojačavati negativne posljedice tih šokova. U publikaciji se analiziraju rizici povezani s događajima ili kretanjima čija materijalizacija može rezultirati narušavanjem financijske stabilnosti. Primjerice, zbog visokih omjera javnoga i inozemnoga duga i BDP-a te visokih potreba za njegovim (re)financiranjem, Hrvatska je vrlo ranjiva s obzirom na moguće promjene financijskih uvjeta i izložena je rizicima promjene kamatnih stopa ili tečaja.

Mjere makroprudencijalne politike podrazumijevaju primjenu instrumenata ekonomske politike, a ovisno o specifičnostima rizika i obilježjima njegove materijalizacije mogu biti standardne mjere makroprudencijalne politike. Osim toga, mjere monetarne, mikroprudencijalne, fiskalne i drugih politika mogu se također, ako je to potrebno, upotrebljavati u makroprudencijalne svrhe. Isto tako, s obzirom na to da unatoč određenim pravilnostima evolucija sistemskog rizika i njegove posljedice mogu biti teško predvidive u svim svojim manifestacijama, uspješno očuvanje financijske stabilnosti ne zahtijeva samo međuinstitucionalnu suradnju u području njihove koordinacije, već po potrebi i oblikovanje dodatnih mjera i pristupa.

1. Identifikacija sistemskih rizika

Ukupna izloženost sistemskim rizicima tijekom drugog tromjesečja 2021. godine zadržala se na visokom stupnju. U odnosu na procjenu iz posljednje mape rizika (Financijska stabilnost, br. 22), s obzirom na sve bolje makroekonomske izglede smanjeni su kratkoročni rizici u nefinancijskom sektoru (Slika 1.), a strukturne su ranjivosti ostale povišene. Nakon kratkotrajnog pogoršanja epidemiološke situacije tijekom trećeg vala pandemije na početku 2021., ubrzanje procesa procjepljivanja protiv bolesti COVID-19 u EU-u, a tako i Hrvatskoj, potaknulo je optimizam glede skorog zaustavljanja pandemije i bržeg oporavka ekonomije. Daljnji napredak u cijepljenju stanovništva, zajedno s ublažavanjem i konačnim ukidanjem epidemioloških mjera, trebao bi podržati nastavak gospodarskog oporavka tijekom 2021. No, ukupna ocjena izloženosti rizicima zadržala se na visokoj razini, jer i dalje postoji visoka neizvjesnost s obzirom na opasnosti pojave novih sojeva virusa i potencijalne neučinkovitosti cjepiva, odnosno sporijeg procjepljivanja populacije, koji mogu dovesti do novih valova pandemije i postrožavanja epidemioloških mjera. Zbog toga su i rizici u sektoru države i financijskom sektoru i dalje povišeni.

Slika 1. Mapa rizika, drugo tromjesečje 2021.

Napomena: Strelice označuju promjene u odnosu na Mapu rizika za prvo tromjesečje 2021., objavljenu u Financijskoj stabilnosti, br. 22 (svibanj 2021.).
Izvor: HNB

Unatoč povoljnim makroekonomskim kretanjima, intenzitet oporavka u 2021. godini i dalje je neizvjestan. Prema revidiranoj projekciji HNB-a iz srpnja 2021. temeljenoj na nastavku normalizacije epidemiološke situacije, odnosno oporavku domaće potražnje i pretpostavci o razmjerno uspješnoj turističkoj sezoni (prihodi u turizmu na razini od otprilike 70% iz 2019.), gospodarski rast trebao bi iznositi 6,8%. Iako je još uvijek na znatno nižim razinama nego prije pandemije, potrošačko i poslovno pouzdanje (u sektoru građevinarstva, industrije, trgovine i usluga) u drugom tromjesečju 2021. poboljšalo se u odnosu na početak godine. Također, na oporavak inozemne gospodarske aktivnosti upućuju i pokazatelji ekonomskog raspoloženja i očekivanja glede zapošljavanja na razini EU-a, koji su u lipnju 2021. godine zabilježili najveće vrijednosti u odnosu na pretkriznu razinu. Ipak, unatoč povećanju dostupnih količina cjepiva na razini EU-a, brzina i opseg cijepljenja stanovništva (s prvom i/ili drugom dozom) i dalje su neravnomjerno raspoređeni ne samo među zemljama već i unutar pojedinih zemalja. Stoga, relativno spor proces procjepljivanja stanovništva u velikom broju zemalja, zbog ograničenog interesa građana, zasad čini dostizanje kolektivnog imuniteta malo vjerojatnim, što dodatno pojačava prisutnu neizvjesnost u vezi s oporavkom u domaćem i međunarodnom okružju (Slika 2.).

Početak turističke sezone Hrvatska je dočekala s relativno blažim epidemiološkim mjerama u odnosu na ostale zemlje EU-a, što bi se zajedno s dogovorom na razini EU-a o izdavanju tzv. COVID-19 digitalnih putovnica trebalo povoljno odraziti na turistička kretanja. Hrvatska je bila jedna od sedam zemalja EU-a koje su prve uvele COVID-19 putovnicu od početka lipnja^[1], a njihova bi primjena i u ostalim državama članicama od početka srpnja, uz očekivani nastavak razmjerno povoljne epidemiološke situacije, trebala omogućiti i lakša putovanja tijekom ljetnih mjeseci. No, daljnji intenzitet oporavka inozemne potražnje i prihoda u turizmu ovisit će o trajanju i brzini gospodarskog oporavka, ali i razvoju epidemiološke situacije glavnih vanjskotrgovinskih partnera Hrvatske, poput Njemačke i Italije, kao i o prilagodbi preferencija u turističkoj potrošnji.

Slika 2. COVID-19 u Hrvatskoj i Europi: strogost mjera, smrtni slučajevi i cijepljenje stanovništva

Izvor: https://ourworldindata.org/coronavirus (podaci do 30. lipnja 2021., obrada HNB-a)

Globalni uvjeti financiranja i dalje su vrlo povoljni unatoč snažnom gospodarskom oporavku i rastućoj inflaciji, koji su primaknuli očekivani trenutak promjene smjera monetarnih politika središnjih banaka gospodarski najsnažnijih zemalja, ponajprije Feda. Rast prinosa na američke obveznice u posljednjih nekoliko mjeseci također upućuje na blagi oporavak povjerenja investitora glede budućih globalnih ekonomskih kretanja. Iako je u nekoliko zemalja već započelo lagano postroživanje monetarne politike, u europodručju i Hrvatskoj monetarna politika i dalje je ekspanzivna. Slobodna novčana sredstva domaćih kreditnih institucija kontinuirano rastu te su na najvišim zabilježenim razinama, što je djelovalo na zadržavanje povoljnih uvjeta financiranja, o čemu svjedoči i zadržavanje hrvatskog indeksa financijskog stresa (HIFS) na niskim razinama. Također, agencija Fitch potvrdila je u svibnju 2021. kreditni rejting Hrvatske u investicijskom razredu (BBB–) i stabilne izglede, istaknuvši bolje izglede za gospodarski rast u srednjem roku zahvaljujući korištenju sredstava iz fondova EU-a.

Fiskalna ostvarenja u 2021. godini ovisit će u znatnoj mjeri o jačini gospodarskog oporavka i troškovima mjera za ublažavanje posljedica pandemije. Iako su proračunski prihodi porasli početkom 2021., zbog sporog napuštanja sustava pomoći gospodarstvu, potrebe države za financiranjem i fiskalni manjak i dalje su na visokim razinama. Na stabilnost javnih financija, posebice na kretanje visokog omjera javnog duga i BDP-a, povoljno će utjecati korištenje potpora EU-a iz nove financijske perspektive (za razdoblje 2021. – 2027.), zatim potpora iz instrumenta za oporavak, tzv. Next Generation EU, te potpora iz Fonda solidarnosti EU-a za područja pogođena potresom.

Rizici u nefinancijskom privatnom sektoru i dalje su na povišenim razinama, a ranjivosti uvelike ovise o dinamici gospodarskog oporavka te učinkovitosti i trajanju/isteku mjera usmjerenih na ublažavanje posljedica pandemije. Rizici likvidnosti i solventnosti u akutnoj fazi krize prouzročene bolešću COVID-19 ublaženi su izdašnim paketom pomoći javnog sektora i prilagodbom supervizorskih pravila za tretman izloženosti kreditnih institucija prema pogođenim klijentima. Unatoč boljim rezultatima poslovanja na proljeće 2021., oporavak i potrebno restrukturiranje nefinancijskih poduzeća iz djelatnosti posebno pogođenih pandemijom i dalje su neizvjesni. U takvim okolnostima rizik zombifikacije koja može nepovoljno utjecati na poslovanje kreditnih institucija, ali i gospodarski rast u dugom roku (vidi Financijska stabilnost, br. 22, Okvir 4. Opstanak poduzeća zombija i rizici za financijsku stabilnost) jest povećan. Sve dok traju mjere potpore, kreditni su gubitci vezani uz sektor nefinancijskih poduzeća niski, no nakon njihova isteka, a osobito uzme li se u obzir i ocijenjeno^[2] smanjenje kapitala nefinancijskih poduzeća pandemijom najugroženijih djelatnosti zbog lošijih poslovnih rezultata u 2020. godini, moglo bi doći do rasta rizika.

Iako podaci o fiskalizaciji računa upućuju na to da se prihodi nefinancijskih poduzeća oporavljaju, oni i dalje nisu dosegnuli razinu iz pretpandemijske 2019. Ukupan iznos fiskaliziranih računa u razdoblju od ožujka do svibnja 2021. bio je veći za gotovo 30% u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, no usporedi li se s pretpandemijskom 2019. godinom, kumulativni iznos prihoda tijekom prvih pet mjeseci ove godine ipak je nešto niži (Slika 3.). No, unatoč dobrim agregatnim rezultatima, poduzeća iz pandemijom najpogođenijih djelatnosti (turizam, prijevoz i prerađivačka industrija) i dalje se oslanjaju na vlastitu akumuliranu likvidnost, što se ogleda u smanjenju njihovih depozita početkom 2021. godine. Poduzeća iz pandemijom pogođenih djelatnosti dio manjka likvidnosti nadoknađuju i dodatnim zaduživanjem (Slika 3.).

Slika 3. Promjene depozita, kredita i fiskaliziranih prihoda

Napomena: Prikazane su promjene stanja depozita i kredita na dan 31. svibnja 2021. u odnosu na 31. prosinca 2020. te promjena kumulativnih fiskaliziranih prihoda tijekom prvih pet mjeseci 2021. u odnosu na isto razdoblje 2019. godine (prije pandemije).
Izvor: HNB

Tijek oživljavanja gospodarske aktivnosti kao i oporavak potrošačkog optimizma utjecali su na postupno dinamiziranje kreditiranja kućanstava. Kako je zbog oporavka potrošačkog optimizma prisutan blagi oporavak gotovinskih nenamjenskih kredita, a usporedno nastavljena isplata kredita subvencioniranih u sklopu APN-a, godišnji rast kredita potrošačima blago se ubrzao na 3,5% u svibnju te je i dalje u prvom redu pod utjecajem povećanja stambenih kredita. Pritom rastuća ročnost kredita kao i nastavak tendencije pada kamatnih stopa utječu na zadržavanje rizika likvidnosti sektora kućanstava na umjerenim razinama. Međutim, rizik inercije nastavio je rasti te upućuje na mogući porast tereta duga u slučaju preokreta dinamike gospodarskog oporavka i potencijalnog nastavka stagnacije ili pada dohodaka, osobito kod onih kućanstava koja ostvaruju dohotke u pogođenim djelatnostima.

Na tržištu nekretnina povišeni rizici povezani su s rastom cijena i njihovim daljnjim odvajanjem od fundamenata. Unatoč padu broja transakcija tijekom 2020. i neizvjesnosti povezanoj s posljedicama pandemije, tržište nekretnina pokazalo je otpornost na krizu. Porast prosječnih cijena stambenih nekretnina i dalje je pod snažnim utjecajem državnog programa subvencioniranja stambenih kredita APN-a i povoljnih uvjeta financiranja te upućuje na daljnje odvajanje cijena od razine određene fundamentima (Slika 4.). Uz to, rast izloženosti kreditnih institucija u obliku kredita osiguranih nekretninama povećava ranjivosti u bilancama kreditnih institucija povezane s mogućim usporavanjem aktivnosti na tom tržištu i padom cijena nekretnina.

Slika 4. Cijene nekretnina nastavljaju rasti i odvajati se od razine određene fundamentima

Napomena: Regiju Jadran čini 139 jadranskih općina/gradova (za detalje vidi Kunovac, Kotarac (2019.): Cijene stambenih nekretnina u Hrvatskoj). Kompozitni indeks odstupanja dobiven je kao prva glavna komponenta šest indikatora (standardizirani ciklus, desno). Obujam građevinskih radova odnosi se na stambenu gradnju.
Izvori: DZS; izračun HNB-a

Likvidnost i kapitaliziranost kreditnih institucija i dalje su na visokim razinama. Zahvaljujući ekspanzivnoj monetarnoj politici HNB-a i privremenom ograničenju raspodjela (vidi Makroprudencijalna dijagnostika, br 13., Okvir 1. Što stoji iza makrobonitetne mjere o privremenom ograničenju raspodjela?), pokazatelji likvidnosti i kapitaliziranosti u prošloj godini dodatno su osnaženi. Tako je likvidnost sustava mjerena koeficijentom likvidnosne pokrivenosti (LCR) porasla za 13,6 postotnih bodova u odnosu na kraj 2019. te je iznosila 187% na kraju prvog tromjesečja 2021., pri čemu su sve institucije zadovoljavale propisane minimalne zahtjeve od 100%. Istodobno, stopa ukupnoga kapitala porasla je na 25,1%, s 22,8% na kraju rujna 2019.

Profitabilnost kreditnih institucija blago se oporavila na početku 2021. godine. Kreditne su institucije u prvom tromjesečju 2021. ostvarile dobit u iznosu od 1,1 mlrd. kuna, što je gotovo jednako ostvarenoj dobiti u istom razdoblju prije izbijanja pandemije. Kao posljedica, u usporedbi s krajem 2020., prinos na prosječnu imovinu (ROA) povećao se s 0,6% na 0,9%, a prinos na kapital (ROE) povećao se s 4,4% na 6,8%.

Privremene regulatorne izmjene u bankarskom sektoru, uvedene s ciljem osiguranja i kreditiranja i kontinuiteta poslovanja u uvjetima pandemije, ublažile su materijalizaciju kreditnog rizika. Uvođenje fleksibilnijeg pristupa supervizorskih pravila o reklasifikaciji postojećih i novih izloženosti prema stupnju naplativosti i rizičnosti te uvođenje mogućnosti ugovaranja moratorija na postojeće kredite^[3] kao posljedicu je imalo stagnaciju udjela neprihodonosnih kredita (u fazi 3) u ukupnim kreditima (tijekom prvog tromjesečja 2021. taj se udio čak i blago smanjio na 5,3%), unatoč pogoršanju makroekonomskih kretanja (vidi Analitički prilog: Utjecaj mjera potpore na promjene u ciklusu kreditnog rizika). Za razliku od kućanstava, gdje je prisutan blagi rast udjela neprihodonosnih kredita, osobito u portfelju gotovinskih nenamjenskih kredita, u sektoru nefinancijskih poduzeća njihov se udio smanjio. Istodobno je izloženost kredita poduzećima u fazi 2, kod koje se ocjenjuje da dolazi do povećanja kreditnog rizika od početnog priznavanja instrumenta, krajem ožujka 2021. porasla na 22,7%, a 6,8% kredita (na kraju prvog tromjesečja 2021.) i dalje je pod moratorijima (Slika 5., lijevo). Ipak, udio kredita pod moratorijima smanjuje se, pa je na kraju svibnja 2021. iznosio 5,5% ukupnih kredita. Njihovim postupnim istekom, kao i mogućim slabijim oporavkom gospodarstva, u tom bi segmentu moglo doći do materijalizacije kreditnog rizika, što bi dodatno opteretilo poslovanje kreditnih institucija.

U 2020. godini došlo je do porasta rizika koncentracije unutar portfelja kredita nefinancijskim poduzećima. Zbog sporijeg osnivanja novih poduzeća, ali i pojačanih likvidnosnih potreba postojećih klijenata, HHI (engl. Herfindahl-Hirschamn index) izračunat na razini kreditne institucije pomoću podataka o izloženosti prema individualnim klijentima iz sektora nefinancijskih poduzeća upućuje na to da je u 2020. prekinut trend pada rizika koncentracije. Pod utjecajem kretanja u velikim kreditnim institucijama koncentracija ovog portfelja na razini cijelog sektora u 2021. zadržala se na povišenoj razini, što upućuje na to da je važno daljnje praćenje i procjena ovog rizika (Slika 5., desno).

Slika 5. Trenutačna kvaliteta kreditnog portfelja upućuje na postupno smanjivanje kredita pod moratorijem, no koncentracija korporativnog portfelja kreditnih institucija raste

Napomena: Krediti u fazi 2 jesu prihodonosni krediti kod kojih je došlo do znatnog povećanja kreditnog rizika, a krediti u fazi 3 jesu neprihodonosni krediti kod kojih je došlo do gubitka. Za stambene i gotovinske kredite nisu dostupni podaci o moratorijima. HHI indeks izračunat je kao suma kvadrata udjela poduzeća u korporativnom portfelju kreditne institucije.
Izvor: HNB

Kreditne institucije i dalje su suočene sa strukturnim izazovima koji čine rizik za financijsku stabilnost. Višegodišnje razdoblje niskih kamatnih stopa nepovoljno djeluje na marže kreditnih institucija i ograničuje potencijalne zarade, što smanjuje atraktivnost poslovanja u bankarskom sektoru i povećava rizike izlazaka s tržišta. Promjene strukture bilance u smjeru rasta udjela pozicija s nižim prinosima (poput likvidne imovine i kredita državi te onih osiguranih nekretninama) povećavaju rizike koji proizlaze iz koncentracije izloženosti prema sektoru države i nekretnina.

2. Potencijalni okidači za materijalizaciju rizika

Velika neizvjesnost i nepredvidivost tijeka pandemije predstavljaju rizike u idućem razdoblju, unatoč sve većem dijelu populacije koja je cijepljena. Mogućnost pojave novog vala nakon ljetnih mjeseci uz relativno sporo i neravnomjerno procjepljivanje stanovništva važan je rizik za nastavak oporavka gospodarske aktivnosti. Eventualno ponovno pogoršavanje epidemiološke situacije i ponovno jačanje epidemioloških mjera, uključujući i lokalizirane mjere, nepovoljno bi djelovali na brzinu gospodarskog oporavka kao i na održivost javnih financija.

Nastavak rasta cijena na tržištu nekretnina povećava rizike i jačinu njihove materijalizacije na financijski sustav u slučaju njihova pada. Odvajanje cijena nekretnina od fundamenata, u interakciji s drugim izloženostima, povećava negativne rizike za kreditne institucije, ali i budući gospodarski rast ako se kretanje cijena nekretnina naglo preokrene. Pritom bi znatnije usporavanje aktivnosti na tržištu povećalo rizike vezane uz nisku likvidnost tržišta i utrživost kolaterala, što bi opteretilo bilance kreditnih institucija i njihovih klijenata. HNB stoga nastavlja pomno pratiti kretanja na tržištu nekretnina i povezanu kreditnu aktivnost, uključujući i pokazatelje o opterećenosti pojedinih dužnika kreditima na osnovi granularnih podataka o uvjetima kreditiranja potrošača (vidi Financijska stabilnost, br. 22, Okvir 1. Novi izvor podataka o uvjetima kreditiranja potrošača).

Kretanje kvalitete kredita ovisit će o intenzitetu i trajanju krize. Unatoč i dalje niskom udjelu neprihodonosnih kredita, kreditni bi rizik mogao biti daljnji izvor neizvjesnosti za kreditne institucije s obzirom na razmjerno visoke udjele kredita u fazi 2 u pojedinim djelatnostima. Odgoda gospodarskog oporavka i prerano povlačenje mjera mogli bi dovesti do pogoršanja sposobnosti servisiranja duga dijela privatnog sektora, posebice onih djelatnosti u kojima su razine duga visoke, a mjere potpore znatno pridonose održavanju relativno stabilnih prihoda (nefinancijskih poduzeća) i dohodaka (kućanstava), dok predugo zadržavanje mjera jača rizike zombifikacije i fiskalne održivosti.

3. Recentne makrobonitetne aktivnosti

U drugom tromjesečju 2021. nije bilo potrebe za prilagodbom mjera makrobonitetne politike Hrvatske narodne banke. Protuciklički zaštitni sloj kapitala i dalje se održava sa stopom u visini od 0%, dok za utvrđene treće zemlje značajne za bankarski sektor Republike Hrvatske nisu utvrđeni ciklički rizici koji bi zahtijevali reakciju Hrvatske narodne banke. Zbog prestanka primjene u Estoniji i Finskoj, ukinute su dvije odluke o uzajamnom priznavanju mjera koje su donijela makrobonitetna tijela tih država.

3.1. Nastavak primjene nulte stope protucikličkoga zaštitnog sloja kapitala za Republiku Hrvatsku u trećem tromjesečju 2022.

Hrvatska narodna banka u lipnju 2021. provela je redovitu tromjesečnu procjenu potrebne visine protucikličkoga zaštitnog sloja kapitala. Zbog potrebe za održavanjem kontinuiteta bankovnoga kreditiranja nefinancijskoga privatnog sektora, visina stope protucikličkog sloja kapitala koja će se primjenjivati u trećem tromjesečju 2022. zadržava se na razini od 0%. HNB će u svojstvu nadležnoga makrobonitetnog tijela nastaviti redovito pratiti gospodarska i financijska kretanja te će svoje djelovanje uskladiti s mjerama monetarne politike i supervizorskim mjerama kako bi se podupro gospodarski oporavak nakon krize uzrokovane pandemijom koronavirusa.

3.2. Godišnja analiza značajnosti trećih zemalja za bankovni sustav Republike Hrvatske

U drugom tromjesečju 2021. Hrvatska narodna banka provela je redovitu godišnju analizu značajnosti trećih zemalja za bankovni sustav Republike Hrvatske, koja je pokazala da se kao materijalno značajne treće zemlje mogu izdvojiti Bosna i Hercegovina te Crna Gora. Analiza je provedena u skladu s člankom 3. Odluke Europskog odbora za sistemske rizike (u nastavku teksta: ESRB) o procjeni značajnosti trećih zemalja za bankovni sustav Unije u odnosu na priznavanje i određivanje stopa protucikličkoga zaštitnog sloja (ESRB/2015/3). Glede utvrđivanja materijalno značajnih trećih zemalja, provedena je analiza razvoja sistemskih rizika cikličke prirode u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori, kojom je utvrđeno da trenutačno ne postoji rizik prekomjernoga kreditnog rasta koji bi zahtijevao poduzimanje regulatornih mjera za hrvatske banke izložene tim tržištima.

3.3. Ukidanje odluka o uzajamnom priznavanju mjera makrobonitetne politike koje su donijela odgovarajuća tijela Estonije i Finske

HNB je u ožujku 2021. ukinuo dvije odluke o uzajamnom priznavanju makrobonitetnih mjera drugih država članica jer su se one prestale primjenjivati u državama koje su ih aktivirale. Donesena je Odluka o ukidanju Odluke o uzajamnom priznavanju mjere makrobonitetne politike koju je donijelo odgovarajuće tijelo Estonije (NN, br. 28/2021.), kojom prestaje uzajamna primjena jednopostotne stope zaštitnog sloja za sistemski rizik na izloženosti u Estoniji, te Odluka o ukidanju Odluke o uzajamnom priznavanju mjere makrobonitetne politike koju je donijelo odgovarajuće tijelo Finske (NN, br. 28/2021.), kojom prestaje primjena minimalne razine od 15% za prosječni ponder rizika na izloženosti kreditnih institucija koje primjenjuju pristup zasnovan na internim rejting-sustavima na osnovi odobrenih kredita sektoru stanovništva u Finskoj osiguranih hipotekom na stambenim nekretninama koje se nalaze u Finskoj. Izvorne odluke više nisu na snazi u matičnim zemljama, pa su uklonjene s popisa odluka koje ESRB preporučuje za uzajamno priznavanje. Dok su ove mjere bile uzajamno priznate u RH, nijedna kreditna institucija u RH nije prelazila prag značajnosti nakon čijeg bi ih prelaska bila obvezna i efektivno primjenjivati.

3.4. Provođenje makrobonitetne politike u drugim zemljama Europskoga gospodarskog prostora

Nakon razdoblja u kojemu su članice aktivno reagirale na krizu uzrokovanu pandemijom koronavirusa, postojeće su se mjere u prvoj polovini 2021. uglavnom produljivale, iako su vidljive i prve naznake promjene smjera. Također, makrobonitetna tijela bila su usmjerena i na usklađivanje s novim europskim financijskim regulatornim paketom, koji je na snagu stupio na kraju 2020. godine, što je također djelovalo na pooštravanje mjera u pojedinim zemljama. Većina zemalja članica u drugom je tromjesečju 2021. odlučila zadržati nultu stopu protucikličkoga zaštitnog sloja kapitala, koja će se primjenjivati u sljedećem jednogodišnjem razdoblju. Stopu različitu od nule tijekom cijelog razdoblja pandemije zadržalo je samo pet zemalja: Bugarska, Češka, Luksemburg, Norveška i Slovačka, pri čemu je Češka u svibnju 2021., kao prva među zemljama članicama, donijela odluku o ponovnom povećanju stope toga zaštitnog sloja s 0,5% na 1%, s primjenom u trećem tromjesečju 2022.

Regulatorni paket CRR2/CRDV u primjeni je od 29. prosinca 2020. te je u zemljama koje su ga već prenijele u nacionalne pravne okvire uvedena aditivnost zaštitnih slojeva za strukturni sistemski rizik i za sistemski važne institucije, zbog čega su neke zemlje prilagodile stope ovih zaštitnih slojeva. Nizozemska i Ujedinjena Kraljevina tako su posve ukinule primjenu zaštitnog sloja za strukturni sistemski rizik koji su ranije primjenjivale samo na određene sistemski važne kreditne institucije i zamijenile ga zaštitnim slojem za ostale sistemski važne institucije. Norveška je dosadašnje dvije stope zaštitnog sloja za strukturni sistemski rizik od 5% na sve izloženosti sistemski važnih kreditnih institucija te od 3% na sve izloženosti ostalih kreditnih institucija zamijenila jedinstvenom stopom od 4,5% na domaće izloženosti, koju će sve kreditne institucije održavati kumulativno s određenim stopama zaštitnog sloja za sistemski važne institucije.

Ostale nove mjere uglavnom se odnose na rizike povezane s tržištem nekretnina. Švedska je još godinu dana produljila primjenu mjere koja se temelji na članku 458. Uredbe o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva (u nastavku teksta: CRR), a koja se sastoji od donjeg praga ponderiranoga prosječnog pondera rizika od 25% koji se primjenjuje na portfelj stambenih kredita dužnicima sa sjedištem u Švedskoj, osiguranih nekretninama. Norveška je uvela dvije mjere također prema članku 458. CRR-a, kojima je uvedena donja granica za prosječne pondere rizika koji se primjenjuju na izloženosti osigurane poslovnim (35%) i stambenim (20%) nekretninama u Norveškoj. Uz to je nakon isteka primjene mjera usmjerenih na korisnike stambenih i gotovinskih kredita krajem 2020. donijela novi set tih mjera kojima se propisuju najviši dopušteni omjeri iznosa kredita i nekretnine u zalogu (85%, osim za kupce drugog boravišta u Oslu, gdje iznosi 60%), najviši omjer duga i dohotka korisnika kredita (5), zahtjevi za amortizaciju stambenih i gotovinskih kredita, kvote fleksibilnosti te primjena testiranja otpornosti na stres ili analize osjetljivosti na porast kamatnih stopa od 5 p. b. pri procjeni kreditne sposobnosti korisnika kredita. Mjere usmjerene na korisnike kredita u segmentu stambenoga kreditiranja uveli su još Luksemburg, Francuska i Cipar. Luksemburg je ograničio omjer odobrenog iznosa kredita i vrijednosti nekretnine u zalogu za novoodobrene stambene kredite osigurane stambenim nekretninama u Luksemburgu, koji se razlikuje među pojedinim kategorijama kupaca nekretnine (100% za kupce prve nekretnine, 90% za ostale kupce koji kupuju svoje primarno boravište te 80% za sve druge kupce). Francuska je donijela izmjene preporuke iz 2019. koja se odnosi na najviši dopušteni omjer otplata duga i dohotka korisnika kredita (35%), umjesto prethodnih 33%, te na ročnost kredita (25 godina kao i prije, međutim uz mogućnost dodatne dvije godine u određenim slučajevima odgođene amortizacije kredita), a primjenjuje se na novoodobrene stambene kredite uz kvotu fleksibilnosti od 20% iznosa novoodobrenih stambenih kredita u jednom tromjesečju. Preporuku do kraja lipnja 2021. planira pretvoriti u pravno obvezujuću mjeru. Cipar je postrožio najveći dopušteni omjer iznosa kredita i vrijednosti nekretnine koji se primjenjuje na građevinske investicije izgradnje luksuznih nekretnina, na 50%.

U sklopu mjera namijenjenih ublažavanju posljedica pandemije bolesti COVID-19, Poljska je snizila ponder rizika za izloženosti osigurane poslovnim nekretninama kojima se zajmoprimci koriste za obavljanje vlastite poslovne djelatnosti i koji ne ostvaruju dobit prodajom i putem zakupnine navedene nekretnine sa 100% na 50%. Za ostale je poslovne nekretnine ponder rizika od 100% i dalje na snazi.

Tablica 1. Pregled makrobonitetnih mjera po zemljama članicama Europske unije, na Islandu i u Norveškoj

Napomena: Navedene su mjere koje su u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva (CRR) te Direktivom 2013/36/EU o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima (CRD IV). Popis kratica s objašnjenjima nalazi se na kraju publikacije. Zelenom bojom označene su mjere koje su dodane ili promijenjene u odnosu na prethodnu verziju tablice. Svijetlocrvenom bojom označene su mjere koje su zemlje bile otpustile kao odgovor na krizu izazvanu pandemijom koronavirusa.
Isključenje od odgovornosti: informacije dostupne HNB-u
Izvori: ESRB; HNB; notifikacije središnjih banaka i mrežne stranice središnjih banaka zaključno s danom 10. lipnja 2021.
Za detaljnije podatke vidi: https://www.esrb.europa.eu/national_policy/html/index.en.html i https://www.esrb.europa.eu/home/coronavirus/html/index.en.html.

Tablica 2. Provedba makrobonitetne politike i pregled makrobonitetnih mjera u Hrvatskoj

Napomena: Popis kratica s objašnjenjima nalazi se na kraju publikacije.
Izvor: HNB

1. Hrvatska, Bugarska, Češka, Poljska, Danska, Njemačka i Grčka ↑

2. HNB još uvijek ne raspolaže podacima Fine o poslovanju poduzetnika u 2020. godini. ↑

3. HNB-ova ožujska i potres okružnica i primjena EBA Smjernica o zakonodavnim i nezakonodavnim moratorijima na otplatu kredita koji se primjenjuju u kontekstu krize uzrokovane bolešću COVID-19 ↑

4. Prema Izvještaju Vijeća EU-a: https://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-9854-2017-INIT/en/pdf ↑