Kolumna glavnog ekonomista Hrvatske narodne banke Vedrana Šošića u tjedniku Nacional objavljena je 24. studenoga 2025.
Sir Arthur Conan Doyle, britanski liječnik poznatiji po literarnom opusu i čvrstoj vjeri u logiku kao najbolji alat za rješavanje problema, kroz Sherlocka Holmesa upozorio je da ništa ne zavarava tako lako kao očite činjenice. Jedna je od takvih činjenica i prevladavajući stav o tome kako je uvijek nepoželjno da domaća inflacija nadmaši prosjek europodručja i inflacijski cilj Europske središnje banke koji iznosi dva posto. Iako se i te kako trebamo bojati povišene inflacije, percepcija svakog inflacijskog diferencijala kao lošeg i nepoželjnog uvelike je pogrešna. Kao što je to, uostalom, slučaj i s brojnim drugim "očitim" činjenicama.
Inflacijski cilj od dva posto definiran je isključivo za čitavo europodručje i ne postoji, niti može postojati, analogan cilj ni za jednu pojedinačnu članicu europodručja. Dapače, određene inflacijske razlike unutar monetarne unije normalne su i prihvatljive. Razlike u stopama inflacije između članica upravo su jedan od razloga zbog kojih je stabilnost cijena na razini europodručja definirana stopom inflacije od dva posto. Ta bi stopa trebala omogućiti dovoljno prostora za prilagodbu relativnih cijena, kako unutar pojedinih članica europodručja tako i odnosa razina cijena između pojedinih članica monetarne unije, a da pritom ne "pogura" ni jednu zemlju u deflaciju.
Inflacijski diferencijali blisko su povezani s nečim što ekonomisti nazivaju Baumolov efekt ili Baumolova bolest troškova. William Baumol i William Bowen šezdesetih su godina primijetili da se rast produktivnosti razlikuje između djelatnosti, dok je rast plaća i u različitim djelatnostima znatno uravnoteženiji. Djelatnosti u kojima produktivnost sporije raste prisiljene su rast troškova rada kompenzirati povećanjem cijena. Kao ekstreman primjer tog efekta Baumol je ponudio Schubertov „Gudački kvartet“. Za njegovu su koncertnu izvedbu uvijek potrebna četiri gudača, a nije je moguće skratiti u odnosu na predviđeno vrijeme. Proizvodnost gudača je uvijek jednaka. Osim u kulturi, Baumolov efekt vidljiv je u nizu drugih, uglavnom uslužnih djelatnosti. Tako su cijene roba u Hrvatskoj tijekom dvadeset godina do pandemije, koja je poremetila uobičajene odnose, u prosjeku rasle ispod jedan posto, dok su cijene usluga u prosjeku rasle preko tri posto kako bi kompenzirale slabiji rast proizvodnosti. Hrvoje Serdarušić, ekonomski analitičar i konzultant, nedavno je u svojemu blogu komentirao Baumolov efekt te podsjetio na slične analize koje su upozoravale na rast troškova u domaćem zdravstvu kao jednu od njegovih manifestacija.
Domaća inflacija tako je već i prije, učestalo i zamjetno, nadmašivala prosjek europodručja, iako se razlike tih stopa prate s povećanom pozornošću tek nakon uvođenja eura i inflacijskog vala koji je kulminirao 2022. i 2023. godine. U 20 godina između uvođenja eura 1999. godine i pandemije, razdoblju uglavnom niske i relativno stabilne inflacije, domaće cijene u prosjeku su rasle po 0,6 postotnih bodova većoj stopi od prosjeka europodručja. No ta razlika nije bila stabilna, već je u cijelosti nastala u prvom desetljeću nakon uspostavljanja europodručja, kad je domaća inflacija bila za 1,3 postotna boda viša od prosjeka europodručja – između 1999. i 2009. godine iznosila je 3,3 posto nasuprot 2,0 posto u europodručju.
Mjeru u kojoj su se razlike u stopama inflacije nekada doživljavale kao uobičajene, ilustrira analiza Danijela Nestića iz 2008. u kojoj se bavi pitanjem konvergencije razine cijena u EU-u. Očekivanu aprecijaciju realnog tečaja nakon ulaska Hrvatske u EU – odnosno, jačanje nominalnog tečaja korigiranog za razliku u stopama inflacije u odnosu na trgovinske partnere – kolega Nestić je procijenio na 1,4 posto godišnje. U slučaju da je tečaj domaće valute fiksiran u odnosu na valutu glavnih trgovinskih partnera, a kuna je bila vrlo stabilna u odnosu na euro, ta se vrijednost može poistovjetiti s razlikom u stopama inflacije. Naime, 2005. godine, koja je uzeta kao početna u analizi, razina cijena u Hrvatskoj bila je na 62 posto prosjeka tadašnjih članica EU-a. Sa smanjivanjem razlika u razvijenosti i životnom standardu, moglo se očekivati i dodatno približavanje relativne razine cijena. Do 2024. se razina cijena doista nešto približila prosjeku, ali je s vrijednosti od 76 posto prosjeka EU-a i dalje među najnižima. To znači da bi se proces takozvane konvergencije cijena, odnosno bržeg relativnog rasta cijena, mogao nastaviti i u predstojećem razdoblju.
Naravno, nije svaka razlika u stopama inflacije benigna i poželjna. Razlike u inflaciji u osnovi proizlaze iz razlika u rastu plaća, a pretjerani rast plaća može pogoršati konkurentnost i stvoriti makroekonomske neravnoteže koje ugrožavaju gospodarski rast. Razlika između projekcija kolege Nestića i onoga što se stvarno događalo nakon izbijanja globalne financijske krize, okrutna je ilustracija nepovoljnog učinka makroekonomskih neravnoteža na gospodarski rast. U drugom desetljeću ovog stoljeća inflacija je u Hrvatskoj bila čak i nešto niža od prosjeka europodručja – 1,2 posto u Hrvatskoj naprema 1,4 posto u europodručju. Razlika između prvog i drugog desetljeća ovog stoljeća dobar je primjer Baumolova efekta. Kad Hrvatska snažno raste i kad se proizvodnost povećava brže od prosjeka europodručja, a životni standard približava razvijenijim državama, javljaju se i razlike u inflaciji. No kad se rast ekonomske aktivnosti i proizvodnosti zaustavi, nestaju i inflacijski diferencijali.
Inflacija će u Hrvatskoj vjerojatno i nadalje biti „među najvišima u europodručju“. No razlika u odnosu na prosjek europodručja prilično će izvjesno biti niža nego u listopadu, kada je iznosila 1,9 postotnih bodova, odnosno, 1,5 postotnih bodova ako se promatra nacionalna stopa inflacije (IPC) koja odražava strukturu potrošnje naših građana. Prema aktualnim projekcijama HNB-a i Europske središnje banke, razlika između rasta nacionalnog indeksa potrošačkih cijena i prosječne inflacije u europodručju u narednoj bi se godini mogla smanjiti ispod jednog postotnog boda. Čak i ako nedavno najavljena nova runda odmrzavanja cijena doda još koju decimalu toj brojci, ona bi se trebala i dalje zadržati vrlo blizu razina na kojima se može smatrati prirodnom posljedicom procesa dostizanja razvijenih zemalja. U svakom slučaju, kao što nam povijesno iskustvo pokazuje, od toga je puno gora situacija u kojoj domaća inflacija padne ispod prosjeka europodručja.