Ključne riječi

bankarstvo, tržišno natjecanje, Hrvatska, struktura tržišta

U ovom se radu daje pregled tržišnog natjecanja na hrvatskom bankovnom tržištu u razdoblju od 1994. do 2016. i ažuriraju neki podaci iz prethodnih radova te iznose nove procjene na temelju metodoloških poboljšanja iz literature. Dok su pokazatelji koncentracije CR(2) ostali prilično stabilni nakon 1998., privatizacija i stjecanja banaka doveli su do brzog rasta sljedećih triju najvećih banaka te time i rasta pokazatelja CR(5). Ostali pokazatelji tržišnog natjecanja uglavnom odražavaju takvu situaciju, a tržišno natjecanje slabi blago, ali neujednačeno. Rezultati analize pokazuju da najveće banke nisu uvijek iskorištavale svoju tržišnu snagu za podizanje cijena. Marže procijenjene Lernerovim indeksom povećale su se, posebice nakon izbijanja krize 2008., ali do rasta zarada došlo je zbog toga što je pad graničnog troška bio brži od pada cijena. Nalazi se određena veza između viših marža i veće neefikasnosti, što u određenoj mjeri govori u prilog hipotezi "mirnog života". Međutim, snažan pad graničnog troška i prebacivanje nižih troškova (i bolje kvalitete) na potrošače te činjenica da su cijene već na niskim razinama navode na preispitivanje takvog zaključka.