Kolumna guvernera Borisa Vujčića u poslovnom tjedniku Lider objavljena je 12. prosinca 2025.
Središnje bankarstvo, kao i druge javne dužnosti, objedinjava niz različitih funkcija. Neke su od njih kontinuirano u žiži javnog interesa. Monetarna politika ili očuvanje financijske stabilnosti su poput urbanizma i prometa - itekako utječu na svakodnevni život građana. Akademska zajednica aktivno polemizira o njima, organizira konferencije i objavljuje znanstvene radove. Predmet su živih rasprava u javnosti, u kojima često participiraju i političari. Druge funkcije središnje banke rijetko dolaze pod lupu javnosti. Ipak, ponekad splet neuobičajenih okolnosti donese pet minuta slave i takvim samozatajnim područjima središnjeg bankarstva. Primjerice, nakon poteškoća u bankovnom sustavu obično slijedi rasprava o regulativi sanacijskog okvira. U posljednje vrijeme i područje platnog prometa je na posebno spektakularan način izišlo iz sjene.
Platni promet je "vodovod" gospodarstva. Kao i vodoopskrbna mreža, platni promet je znao završiti na naslovnicama novina i portala isključivo kad bi nešto pošlo po krivu – popucale bi cijevi i prekinula se opskrba vodom. U slučaju platnog prometa, to "pucanje cijevi" ovaj je put predstavljao slijed zbivanja koji je započeo razvojem različitih novih mogućnosti za plaćanja upogonjenih naprednim tehnološkim rješenjima. Banke su navikle na izdašne prihode od platnog prometa u uvjetima ograničene konkurencije. Nova fintech poduzeća su ponudila brža i jeftinija plaćanja, osobito u prekograničnom segmentu. Status platnog prometa kao esencijalnog, ali ne baš trendi područja rada definitivno je dotukla najava uvođenja centralno-bankarskih digitalnih valuta. Činjenica je da mlade generacije sve manje koriste gotovinu. Naučeni su da mobitel kondenzira sve aspekte života, a gotovinu smatraju reliktom prošlosti. Pojedine središnje banke, uključujući i eurosustav (Europsku središnju banku i nacionalne središnje banke europodručja) na te su trendove reagirale najavom planova za digitalizaciju gotovine.
"Instant slava" platnog prometa dijelom odražava stvarni napredak u plaćanjima koji se odigrao izvan bankovnog sektora, ali utjelovljuje i "tamnu stranu" popularnosti u vidu neopravdanih kritika planova središnjih banaka za unaprjeđenje sustava, pa čak i širenje teorija urota. Kritike planova eurosustava za uvođenje digitalnog eura često pokazuju slabo razumijevanje rada središnje banke, a pojedini kritičari, nerijetko povezani s postojećim pružateljima usluga platnog prometa, inicijativu vide kao "guranje" središnje banke u područje rada privatnih institucija i veliki rizik za financijsku stabilnost.
Platni promet se ne odvija mimo središnjih banaka – one su duboko uronjene u novčane transakcije. Svaka bezgotovinska transakcija, neovisno o tome je li u njenoj podlozi kupnja roba, usluga ili nekretnina, promet vrijednosnim papirima ili jednostavno prebacivanje džeparca na račun vašeg srednjoškolca, u konačnici će se namiriti upravo na računalima središnje banke. Osim rijetkih iznimki koje se odnose na transakcije između računa u istoj banci, banke izvršavaju plaćanja prebacivanjem sredstava između njihovih računa u središnjoj banci. U konačnici, izdavanje gotovine je isključiva povlastica središnjih banaka. Iako poslovne banke kreditiranjem stvaraju depozitni novac, koji sačinjava glavninu novca u optjecaju, privilegij izdavanja gotovine rezerviran je isključivo za središnje banke.
Međubankovna plaćanja provode se elektronski još otkad su prva računala ušla u središnje banke. Tako i svojevrstan "digitalni euro", odnosno digitalni iskaz novca na računu u središnjoj banci, postoji otkad je euro uveden kao valuta. Međutim, pristup računima u središnjoj banci je ograničen – taj "digitalni euro" trenutno mogu koristiti isključivo poslovne banke i nekolicina institucija s posebnim statusom, kao što su ministarstva financija, mirovinski fondovi ili strane središnje banke. Pravi digitalni euro trebao bi demokratizirati pristup digitalnom centralnobankarskom novcu. Fizička gotovina trenutno je jedina manifestacija javnog novca dostupna građanima. Centralnobankarski novac je javno dobro, a njegova digitalna evolucija u vrijeme kada se digitaliziraju svi aspekti stvarnosti u kojima je to moguće provesti je očekivana i poželjna. Time će se stvoriti jedinstvena platna infrastruktura za plaćanja u cjelokupnom europodručju, neovisna o stranim pružateljima platnih usluga. Od digitalnog eura koristi će imati potrošači koji će dobiti dodatne mogućnosti plaćanja, trgovci kojima će on pojednostaviti poslovanje, ali i financijske institucije koje će na osnovi digitalnog eura moći razvijati dodatne usluge.
Naravno, uvođenje digitalnog eura nije bez rizika. Pristup računima kod središnje banke do sada nije bio ograničen samo zbog tehničke kompleksnosti povezane s velikim brojem računa potrošača. Poslovne banke, naime, za redovno poslovanje i pokrivanje potencijalnih odljeva trebaju dostatne rezerve, odnosno sredstva na računima kod središnje banke. Digitalni euro stvara rizik odljeva sredstava s računa banaka u središnjoj banci na račune građana. Stoga će iznos digitalnih eura koji građani mogu držati na računu biti ograničen. On nije zamišljen kao račun na kojemu građani mogu gomilati ušteđevinu, već isključivo kao platni instrument.
Odnos između digitalnog eura i gotovine jedna je od bitnih tema teoretičara zavjera koje su dodatno povećale vidljivost svega povezanog s plaćanjima. Digitalni euro će biti elektronska manifestacija gotovine i egzistirat će zajedno s njome. Središnje banke možda izdaju novac, ali njihova glavna valuta je povjerenje i one će izbjegavati sve poteze koji mogu ugroziti to povjerenje. Usto, izdavanje gotovine je njihov glavni izvor prihoda i stoga nemaju motiva za njegovo ukidanje. Takva inicijativa ne nosi baš nikakve koristi, a središnjim bankama bi mogla stvoriti znatne troškove i probleme.
U financijskom ekosustavu i dalje će postojati prostor za različite oblike novca i plaćanja, privatnih kao i javnih, fizičkih i digitalnih. Eurosustav je proteklih godina poduzeo velike napore da bismo plaćali brže, sigurnije i jeftinije, a to će činiti i ubuduće. Instant plaćanja, koja su banke morale uvesti ove godine, omogućavaju gotovo trenutni prijenos sredstava između računa. Digitalni euro bit će samo jedan, iako važan, od koraka da javni novac i ubuduće ostane temelj učinkovitih i pouzdanih plaćanja. Ipak, platni promet vjerojatno neće tako skoro povratiti status običnog i dosadnog područja središnjeg bankarstva, kojeg uzimamo zdravo za gotovo i o njemu uopće ne razmišljamo.