Sažetak

Snažan porast duga privatnog sektora u zemljama Srednje i Istočne Europe u razdoblju prije krize uglavnom se nije smatrao potencijalnom opasnošću te se pripisivao konvergencijskom procesu. Zaduženost poduzeća i stanovništva u većini je zemalja Srednje i Istočne Europe niža od prosjeka Europske unije, no smanjen dohodak i pogoršani gospodarski izgledi u razdoblju nakon početka financijske krize smanjili su održive razine duga.

Analiza HNB-a pokazuje kako je potreba za dodatnom prilagodbom duga stanovništva raspoloživoj razini dohotka u Hrvatskoj niska.

Potrebno je povećati napore koji se ulažu u restrukturiranje sektora poduzeća i poboljšanje njegove profitabilnosti, imajući na umu da smanjenje duga možda neće riješiti temeljni problem neučinkovite raspodjele kapitala. Predstečajne nagodbe prvi su korak u tom smjeru. Visoka razina loših kredita u zemljama Srednje i Istočne Europe obično se smatra jednim od glavnih utega za kreditni rast, što vrijedi samo ako loši krediti nisu adekvatno pokriveni rezervacijama.  

Visoki udjeli loših kredita potaknuli su HNB da pooštri standarde za rezervacije kako bi se riješio problem zapljene instrumenata osiguranja.

Druga je ključna stavka za povećanje učinkovitosti rješavanja loših kredita poboljšanje pravnog okružja i jačanje prava vjerovnika.  

Nema jasnih dokaza da je snažna kreditna aktivnost nužno povezana s jačim gospodarskim rastom. Potrebno je usredotočiti se na bilance sektora poduzeća umjesto na bilance i kreditnu aktivnost banaka.