Govor guvernera Vujčića na Svečanoj akademiji u povodu 30 godina Hrvatske narodne banke održanoj 20. prosinca 2021.

Poštovani predsjedniče Republike, gospodine Milanoviću, poštovani predsjedniče Vlade, gospodine Plenkoviću, poštovani izaslaniče predsjednika Sabora, potpredsjedniče, gospodine Reineru, bivši predsjedniče Republike, gospodine Josipoviću, cijenjeni ministru financija i potpredsjedniče Vlade, gospodine Mariću, ministru obrane, gospodine Banožiću, bivši ministri i predsjednici Vlada, bivši guverneru, bivši viceguverneri i članovi Savjeta, dragi gosti, drage kolegice i kolege!

Osobita mi je čast obratiti vam se u povodu 30. obljetnice Hrvatske narodne banke, a time i proslave tri desetljeća naše monetarne samostalnosti i neovisnosti, i s vama zajedno proslaviti ovaj za nas značajan jubilej.

Često sam, kao što znate, u prilici govoriti o onome što Hrvatska narodna banka radi – o našim politikama i mjerama, o našim analizama i ekonomskim prognozama, o regulatornim zahtjevima i odlukama. Ovom prilikom odlučio sam odstupiti od mojih uobičajenih tema i reći nekoliko riječi o samoj Hrvatskoj narodnoj banci, kao jednoj od ključnih institucija za hrvatsko gospodarstvo i društvo. O njoj do sada doista nisam puno govorio, rukovodeći se onime da je bolje da drugi govore o tebi, no povodom ove 30. obljetnice, kao čelnik institucije koja je doživjela svoju punu zrelost, dopustite mi da dam svoje viđenje razloga koji su pridonijeli njezinom razvoju, ugledu i uspjehu.

Nadam se da neću zvučati neskromno ako kažem da smo u proteklih trideset godina bili vrlo uspješni i da smo svojim djelovanjem pridonijeli općoj stabilnosti i stvaranju povoljnih uvjeta za razvoj gospodarstva. O tome jednostavno svjedoče činjenice. Hrvatsko nam je društvo povjerilo dva velika zadatka – čuvati stabilnost cijena i osiguravati stabilnost financijskog sustava, ciljevi koji, kao što godinama objašnjavamo, u hrvatskim uvjetima znače i stabilnost tečaja. Prvi cilj uspješno ostvarujemo već gotovo tri desetljeća, odnosno od stabilizacijskog programa. U mladoj tranzicijskoj ekonomiji, u uvjetima rata i s nasljeđem drukčijeg sustava i entuzijazmom novog, u početku nedovoljno shvaćenog, bilo je teže postići stabilnost financijskog sustava, no i to smo ostvarili i uspješno održali. Najbolji test svega onoga što smo godinama radili na financijskoj stabilnosti bio je tijekom nedavne globalne financijske krize koja je uzdrmala bankovne sustave i mnogih bitno razvijenijih zemalja i uzrokovala vrlo visoke troškove sanacije banaka u velikom broju zemalja EU-a. Hrvatska je kroz taj šok prošla bez ikakvih troškova, upravo zahvaljujući dobroj politici HNB-a. Drugi test nedugo nakon toga bio je bankrot najveće ne samo hrvatske nego i regionalne kompanije, koji za sobom također nije povukao niti jednu hrvatsku banku. Pravovremeno i snažno reagirali smo i za vrijeme zadnje, atipične krize, uzrokovane pandemijom, krize koja je donijela brojne nesigurnosti, a nažalost i velik gubitak ljudskih života. Tim više nam je posebno drago da smo osigurali ne samo financijsku i makroekonomsku stabilnost, kroz stabilnost tečaja i banaka, već i financijski okvir u kojem je Vlada mogla svojim mjerama sprečavati i ublažavati negativne posljedice krize, a građani osjetiti da sustav funkcionira. Jedna smo od rijetkih malih središnjih banaka koja je primijenila mjere kvantitativnog popuštanja kako bi stabilizirala tržište državnog duga, što je sigurno pridonijelo vrlo brzom oporavku domaćega gospodarstva. Dapače, HNB je bio od banaka koje ne tiskaju međunarodne valute, druga na svijetu po veličini intervencije prošle godine. Bez ranije izgrađenih čvrstih fundamenata monetarne i financijske stabilnosti, to ne bi bilo moguće.

Uz odgovarajuće makroeknomske politike, drugi kamen temeljac stabilnosti financijskog sustava svakako je stabilan i dobro kapitaliziran bankovni sustav: HNB je na tom planu kontinuirano radio posao kakav baš i nema presedana među zemljama EU-e. Konsolidacija bankarskog sustava obavljena je na vrijeme, kroz adekvatne politike nadzora banaka koji je vrlo zahtjevan zadatak i lako stvara protivnike i nezadovoljnike. Na nezadovoljstva i kritike smo navikli, ponekad mi se čini gotovo i razvili stockholmski sindrom, no, to nas nije i neće nas pokolebati, stabilne banke i istovremeno praćenje zaštite potrošača naš su trajni cilj.

O tome isto nisam do sada pričao, no ugledne međunarodne nagrade koje smo osvojili svi koji smo vodili HNB u proteklih 25 godina  ̶  moji prethodnici, Marko Škreb i Željko Rohatinski, i ja, također su pokazatelj naše uspješnosti. Nikada te nagrade nisam doživljavao kao priznanja nama osobno, već kao međunarodna priznanja i pohvale za rad institucije, zajednički rad svih koji smo činili HNB. Za sve koji poznaju međunarodne prilike i financijska tržišta mislim da nema sumnje u reputaciju HNB-a. I to sasvim sigurno nije slučajno.

Rekao bih da je vjerojatno najvažniji razlog našega uspješnog rada i trajanja u tome što smo njegovali našu nepristranost i neovisnost, te se isključivo posvetili ostvarivanju ciljeva koji su nam zadani, bez potrebe da se nekome dodvorimo ili mu pogodujemo. Iako je neovisnost vrednota na kojoj uvijek inzistiramo smatrajući je nužnim uvjetom za naš uspješan rad, iako je njena važnost rezultat iskustva i neprijeporan empirijski zaključak cjelokupne literature o tom pitanju, te neovisnosti ne bi bilo da je nisu poduprli izabrani predstavnici svih dosadašnjih vlasti. Osiguravajući neovisnost HNB-a, i oni, a preko njih i hrvatsko društvo u cjelini, pokazalo je svoju zrelost i odgovornost. I danas, ne tako daleko od nas, možemo vidjeti kako razorne posljedice može imati erozija kredibiliteta središnje banke do koje dolazi kada vlast preuzme kontrolu nad njom. Naravno, neovisnost donosi i dodatnu odgovornost – ona nije samosvrha; u svakom smo trenutku svjesni da ona treba služiti što kvalitetnijem ostvarenju našeg mandata, radi boljitka hrvatske države i društva. Da parafraziram svoju kolegicu Christine Lagarde: I Hrvatska narodna banka sluša... Nismo zatvoreni u kulu ekspertnosti, želimo čuti ne samo profesionalni ekonomski milje, nego i građane/potrošače, medije, organizacije civilnog društva, izabrane političke predstavnike različitih svjetonazora. Trudimo se ostvariti dijalog, premda ključne odluke naposljetku uvijek moramo donijeti sami na temelju konkretnih stručnih uvida i vlastitih ocjena.

Kada bih trebao opisati što HNB čini razvijenom i, po objektivnim mjerilima, uspješnom institucijom, izdvojio bih nekoliko elemenata. Na prvo mjesto stavio bih sve one faktore koji se tiču naših zaposlenika i standarda njihova rada – tijekom cijeloga tridesetogodišnjeg razdoblja njegovali smo i poticali profesionalnost, obrazovanje i stručno usavršavanje, te zaposlene nagrađivali i unapređivali isključivo na osnovi njihovih profesionalnih zasluga (žene). To bi bilo teško postići bez neovisnosti. Našom karakteristikom i elementom uspjeha smatram i činjenicu da smo postigli kontinuitet, nismo dopuštali da promjene vodećih ljudi dovode do zatiranja dobrog što su prethodnici stvorili tijekom svojih mandata. To nikada ne vodi izgradnji dobre institucije. Još uvijek mnogi od nas znaju što nam je u nasljeđe ostavio Ante, koje je tradicije započeo Pero, kako je HNB ustrojio Marko, a na čemu inzistirao Roha. Sve nam je to vrijedno, sve čini dio naše institucionalne kulture koju ćemo ostaviti onima koji dolaze nakon nas. Stvarno je ugodno razgovarati s našim zaposlenicima koji izuzetno poštuju institucionalni kontinuitet, i uvijek s puno poštovanja govore o bivšim kolegicama i kolegama. Doprinosi kvaliteti ove institucije u HNB-u se ne zaboravljaju, na njih smo ponosni i na njima gradimo i budućnost.

Iako smo za svoj rad dobivali nagrade, naše aktivnosti i mjere, kako sam već spomenuo, nisu uvijek nailazile na pohvale. Dapače, često smo doživljavali kritike na naše politike i aktivnosti – sjetimo se samo dugogodišnjih napada zbog vođenja politike stabilnog tečaja, negativnih reakcija kada smo sprečavali kreditnu ekspanziju u godinama prije globalne financijske krize, ignoriranja upozorenja u vezi s kreditima u švicarskim francima ili čestih primjedbi na način na koji ulažemo sredstva iz međunarodnih pričuva kojima upravljamo, da ne spominjem neke paradoksalnije kritike. Kritizirali su nas čak i oni od kojih smo očekivali da nam budu saveznici jer smo djelovali u općem interesu i interesu najranjivijih skupina stanovnika. I ovdje se neovisnost pokazala ključnom za uspjeh. Upravo zahvaljujući neovisnosti, i s njom povezanom povlasticom da se usredotočimo na ostvarivanje ciljeva u dugom roku, napadi nas nisu pokolebali. Što se na kraju pokazalo ispravnim.

Ne samo da nas s puta, u koji smo profesionalno vjerovali, nisu skrenule kritike nego smo, čini mi se, najusklađenije i najbolje radili u burnim i kriznim razdobljima. Kao što kaže engleska izreka – when the going gets tough, the tough get going. Kada se prisjetim što su prethodnici činili još za vrijeme rata, stabilizacijskog programa, pa mjera koje smo poduzimali u razdoblju snažnoga kreditnog rasta prije globalne financijske i ekonomske krize, a zatim njihovog pravodobnog otpuštanja tijekom recesije nastale nakon toga, naših postupaka za očuvanje stabilnosti bankarskog sustava uoči stečaja Agrokora kao i brzih reakcija na nastupanje pandemijske krize, rekao bih da smo mi u HNB-u svoj karakter pokazali upravo onda kad je bilo najteže. 

Nove krize, u to ne treba sumnjati, pred nama su. Vratimo li se institucionalnom pamćenju,  ono nam kazuje da je već na samom početku svog puta hrvatska središnja banka jasno zastupala i stav o potrebi da Hrvatska uz izgradnju vlastitoga monetarnog sustava istodobno usvoji i načelno opredjeljenje da radi ostvarivanja vlastitih društvenih i ekonomskih interesa što prije uđe u integracijske procese, a konačno i u monetarnu uniju s drugim europskim zemljama. Ono što želim reći je da ideja monetarne integracije nije nova u Hrvatskoj. Ona je prisutna od početka monetarne suverenosti, preko pregovora za ulazak u EU, sve do danas. Sada smo napokon, nakon dugog posla, stvorili uvjete da se ta ideja ostvari. Hrvatska narodna banka danas je članica Europskog sustava središnjih banaka, članica bankovne unije i, vjerujemo, uskoro članica eurosustava. U tom društvu HNB je već sada ravnopravni partner, što nam daje uvjerenje da ćemo kao središnja banka unutar europodručja ne samo sudjelovati nego i sadržajno pridonositi njezinom daljnjem razvoju, na dobrobit ne samo hrvatskoga već i zajedničkoga europskoga gospodarstva i društva.

No, trud i napor da na svakom polju budemo ravnopravan europski partner vrijedi samo ako građani Hrvatske to osjete i kao vlastiti boljitak. A za boljitak građana ključan je razvoj institucija, bez dobrih institucija to je nemoguće postići. Puno je riječi napisano i izgovoreno o važnosti institucija u demokratskom društvu. Vlado Gotovac je sa strašću iskrene vjere i osjećaja jednom lijepo rekao: "Moramo stvarati takve institucije koje će svim našim građanima, u svakoj točki Hrvatske, omogućiti osjećaj da su u središtu, da sudjeluju u bitnim pitanjima domovine i da svoj osobni život smatraju živim, djelotvornim, slobodnim i aktivnim." I mi, u HNB-u, kao što sam već rekao, težimo tako raditi  ̶  a to ćemo nastaviti i u budućnosti – da u hrvatski institucionalni mozaik ugradimo one vrijednosti i rezultate koji su na dobrobit svih naših građana.

Institucije, pak, čini institucionalni okvir, no naposljetku, uvijek i najvažnije  ̶  ljudi. Zato zahvaljujem svima koji su u ovaj cilj, tridesetogodišnju izgradnju institucije, uložili svoj profesionalni trud, gdjegod bili, u HNB-u ili izvan njega, kao i svima onima koji tek dolaze, i za koje se nadamo da će gajiti istu ljubav za struku, i za opće javno dobro kojemu svi  služimo.

Hvala.