Ključne riječi

pregledi, bankarska kriza, bonitetna regulativa, sustav nadzora, upravljanje rizikom

Krajem prošle godine u Hrvatskoj je poslovalo 60 banaka, od kojih je osam bilo u pretežno hrvatskom državnom vlasništvu, a devet u većinskom stranom vlasništvu. Ukupna aktiva svih banaka iznosila je oko 103 milijarde kuna, što je 9,6 posto više nego godinu dana ranije (u 1997. godini porast aktive iznosio je 27,5%). Od toga je na aktivu banaka u pretežnom državnom vlasništvu otpadalo oko 38 milijardi kuna, a na banke koje su u većinskom stranom vlasništvu oko 5,8 milijardi kuna. Na četiri najveće banke otpadalo je oko 53% ukupne aktive, što je podjednako njihovom udjelu u 1997. godini. Na kraju prošle godine bilo je u hrvatskom bankovnom sustavu i 36 štedionica, uključujući tri stambene, no na njih je otpadalo svega oko 1,5% ukupne aktive. Prošla i ova godina donijele su značajne promjene u hrvatskom bankarstvu. Sve je izraženija podjela na banke koje posluju stabilno, bez ikakvih ozbiljnijih poremećaja, i na one čiju ekspanziju nije pratila odgovarajuća poslovna politika, što u uvjetima recesije u gospodarskom okružju još viš e dolazi do izražaja. Prema ocjeni Hrvatske narodne banke, i dalje stoji ocjena da barem četiri petine hrvatskog bankarstva, mjereno udjelom na tržištu, spada u prvu skupinu sa zadovoljavajućom stabilnošću. Nakon razdoblja koje je bilo obilježeno, s jedne strane, sanacijom četiriju velikih državnih banaka (Slavonska, Riječka, Splitska i Privredna banka) opterećenih u velikoj mjeri i nasljeđem iz prošlog sustava, te s druge strane otvaranjem većeg broja novih banaka i naglim širenjem bankovnog poslovanja, pokazalo se da brzi rast u dijelu banaka nije bio zasnovan na zdravim temeljima. Stoga su se neke banke našle u ozbiljnim poteškoćama, čim je splasnuo visoki priljev štednje ostvarivan u prvim poratnim godinama a obveze prema deponentima trebalo je izmirivati prihodima od plasmana prikupljenih sredstava. Budući da su pojedine banke velik dio kredita dale povezanim osobama, bez odgovarajućih jamstava i brige oko naplate potraživanja, vrlo brzo zapale su u nevolje s likvidnošću, iza kojih je na vidjelo izbila i njihova nesolventnost, uzrokovana neodgovornim raspolaganjem tuđim novcem, ponegdje i s obilježjima kriminalne aktivnosti. Kako se nije radilo o prolaznim poremećajima, a spašavanje takvih banaka na teret svih poreznih obveznika nije prihvatljivo jer bi poticalo daljnji moralni hazard i zlouporabe, prema nekim financijskim institucijama morale su biti poduzete i drastične mjere isključivanja s tržišta. Na prijedlog Savjeta HNB tijekom prošle i proteklog dijela ove godine donijete su odluke o pokretanju stečaja u osam banaka (Vukovarska banka, Ilirija banka, Glumina banka, Gradska banka, Komercijalna banka, Županjska banka, Neretvansko-gospodarska banka, Trgovačko-turistička banka). Uz to, u Dubrovačkoj banci i Croatia banci, nakon imenovanja privremenog upravitelja i analize zatečenog stanja, otvoren je postupak sanacije koji još traje. Osim toga, u pojedine banke gdje su kontrolni nalazi pokazali neke poremećaje u poslovanju, središnja banka uputila je svoje povjerenike kako bi pomogli u otklanjanju nepravilnosti i u stabilizaciji poslovanja. Iako nenavikla na to da i banke mogu u stečaj, hrvatska javnost primila je ovo pročišćavanje bankovnog tržišta smireno. Istina, došlo je do prolaznog smanjivanja kunske i devizne štednje od ožujka do svibnja 1999. godine, a poslije toga štednja u hrvatskom bankovnom sustavu opet bilježi blagi, ali neprekinuti rast. Odstranjivanje problematičnih banaka s tržišta povoljno se odrazilo i na odnos ponude i potražnje na tržištu novca, a time i na smanjivanje kamatnih stopa tijekom ove godine. Za primjenu načela zdravog poslovanja, djelotvorne konkurencije i financijskog reda u hrvatskom bankarstvu odgovorne su u prvom redu uprave i nadzorni odbori, kao predstavnici vlasnika banaka. Važna uloga u ocjeni njihovog rada pripada i revizorskim tvrtkama. U razvoju učinkovite regulative i nadzoru bankovnog poslovanja izuzetnu odgovornost ima središnja banka. No, da bi se gradio zdrav i stabilan bankovni sustav, a krizne situacije savladavale sa što manje društvenih troškova, neophodno je koordinirano i dosljedno djelovanje svih institucija odgovornih za promicanje tržišnih načela, financijske discipline i zakonitosti rada.