Članak guvernera Vujčića za Obserwator Finansowy, od 27. rujna 2022.

Poznata pošalica o Balkanu koji proizvodi više povijesti nego što je može konzumirati, koja se netočno pripisuje Churchillu, dobar je opis hrvatske povijesti krajem dvadesetog stoljeća. No, Hrvatska je na samom kraju stoljeća skrenula s puta sažetog u Churchillovoj dosjetki i krenula drugim putem, prema „dosadnoj“ zemlji sa zanemarivim utjecajem na globalna pitanja.

Ipak, kako sat uvođenja eura odlučno otkucava, Hrvatska je opet na putu da se nađe na naslovnicama međunarodnih medija. I kolektivne nade i zabrinutosti Zapada – ili barem jednoga njegova dijela – ponovno se ocrtavaju kroz prizmu hrvatskog iskustva. Ovaj je put uvođenje eura u Hrvatskoj potaknulo određene najave još snažnije daljnje integracije u EU-u. S druge strane, njime isto tako jača zabrinutost javnosti da bi proširenje moglo povećati rizik od cijepanja EU-a. Neki pak vjerojatno čekaju po strani da vide ishod toga „prirodnog eksperimenta“. Moj je cilj u ovom tekstu podijeliti sa svim zagovornicima navedenih stajališta naše viđenje o uvođenju eura, objasniti zašto je za Hrvatsku ubrzano uvođenje eura oduvijek imalo smisla, detaljnije pojasniti hrvatski put prema članstvu u europodručju i, na kraju, dati prvi prikaz o uspješnom završetku sudjelovanja u novom ustroju okvira europskoga tečajnog mehanizma ERM II.

Bob Dylan vjerojatno nije puno razmišljao o monetarnoj politici kada je skladao svoj bezvremenski hit „Like a Rolling Stone.“ No, malo je autora koji su tako sažeto i precizno opisali okvir monetarne politike u malim otvorenim gospodarstvima kao što je to učinio on stihom „When you ain’t got nothing, you got nothing to lose.“ U Hrvatskoj, jednoj od manjih država članica EU-a (štoviše, Hrvatska je trenutačno najmanja država izvan europodručja), koja je visokoeuroizirana i duboko integrirana u europodručje u trgovinskom i financijskom smislu, najvažnije politike monetarne politike donošene su u Frankfurtu i mnogo prije stvaranja eura. Gotovo tri desetljeća monetarna je politika bila usmjerena na stabilizaciju tečaja prema euru i nikad nije imala više od tek nekoliko stupnjeva manevarskog prostora. Tijekom kriznih razdoblja tečaj je imao ulogu pojačivača umjesto one prigušivača šokova, kako je zamišljeno u uobičajenoj literaturi koja se bavi makroekonomskom politikom. Navala poslovnih subjekata i građana na euro u nastojanju konverzije domaće valute na prvi znak krize uvijek je značila prijetnju da će u kriznom okružju ubrzo dovesti u pitanje bilo kakvu politiku monetarne akomodacije. Kako bi održala monetarnu i financijsku stabilnost u takvom okružju, središnja banka služila se širokom lepezom makrobonitetnih protoalata integriranih u monetarnu politiku. No izdašni bonitetni zaštitni slojevi kapitala bili su skupi za financijski sustav, a održavanje stabilnosti tečaja smanjivalo je moguće koristi od vlastite valute. Uvođenje eura osiguralo je strategiju za izlazak iz monetarnog aranžmana opterećenog brojnim troškovima povezanima sa sudjelovanjem u monetarnoj uniji, a malo koristi za njezine članove.

Zbog svega toga, ulazak u europodručje bio je dugo vremena hrvatski cilj. Međutim, sredinom 2013., kada je konačno došlo do pristupanja EU-u, cijelom Europom još su odzvanjali zvukovi krize državnog duga. Kako je domaće gospodarstvo bilo pogođeno dužom recesijom, Hrvatska nije bila očigledan kandidat za uvođenje eura, čak i da je došlo do ozbiljnog razmatranja širenja europodručja. Do prilike za ponovnim pokretanjem postupka za uvođenje eura došlo je 2017., kada je Hrvatska izišla iz procedure pri prekomjernom manjku, a istodobno ostvarivala napredak u smanjivanju makroekonomskih neravnoteža. Institucionalne reforme koje su ojačale financijsku arhitekturu europodručja i nastojanja Bugarske da započne razgovore o pristupanju i naposljetku i ulazak u europski tečajni mehanizam ERM II omogućili su usmjeravanje institucija EU-a i država članica europodručja prema uspostavi novog procesa za daljnje proširenje europodručja. Usporedo s međunarodnim dijalogom, Vlada i Hrvatska narodna banka radile su na pripremi strategije za uvođenje eura radi započinjanja javne rasprave.

Jasno je da je europodručje kojemu se Hrvatska željela pridružiti bilo različito od onoga koje je postojalo prije globalne financijske krize. No, postojala je snažno izražena svijest o rizicima povezanima s preuranjenim uvođenjem eura jer ožiljci krize državnog duga još su bili svježi. Trebalo je uspostaviti novi proces koji bi odražavao promjene ili, opet citirajući Dylana, „the times they are a-changing“. Kako bi se ta nova realnost uzela u obzir, sudjelovanje u europskom tečajnom mehanizmu ERM II bilo je uvjetovano provedbom niza mjerljivih reforma i uspostavom bliske suradnje s jedinstvenim nadzornim mehanizmom i jedinstvenim sanacijskim mehanizmom. Sredinom 2019. Hrvatska je postavila ambiciozan plan da ispuni sve dogovorene zahtjeve za reformama u roku od godinu dana, koliko je bilo potrebno za provedbu pregleda kvalitete imovine bankovnog sustava i testiranje njegove otpornosti na stres koji su preduvjet za ulazak u bankovnu uniju.

Stvarni trenutak odluke o pristupanju Hrvatske europskom tečajnom mehanizmu ERM II dogodio se istodobno s izbijanjem pandemije. I dok je šok koji je prouzročila pandemija obojio nesigurnošću gospodarske izglede, Hrvatska je u cijelosti ispunila formalne zahtjeve za ulazak u ERM II sredinom 2020., uključujući i pozitivnu ocjenu zdravlja bankovnog sustava potrebnu za sudjelovanje u bankovnoj uniji. Hrvatska je tako ušla u europski tečajni mehanizam ERM II dana 13. srpnja 2020. sa središnjim paritetom utvrđenim na razini tekućega tržišnog tečaja, za koji je ocijenjeno da je u skladu s dugoročnim prosjecima i makroekonomskim fundamentima. Tečaj je izdržao pad na financijskim tržištima nakon izbijanja pandemije, a početne procjene potvrdile su da bi ga povoljna vanjska pozicija u razdoblju prije pandemije, za koju se očekivalo tek umjereno pogoršanje, trebala održavati tijekom krize.

Uobičajene rasprave o sudjelovanju u europskom tečajnom mehanizmu ERM II u vrijeme prije globalne financijske krize obično su se vrtjele oko metafore „prostorije za obuku / čekaonice“. Dvojba o tome pruža li sudjelovanje priliku budućim članovima za jačanje njihovih fundamenata ili im samo određuje vremenski okvir u kojemu trebaju pokazati sposobnost urednog funkcioniranja s tečajnim sidrom, obilježila je rano razdoblje eura. Hrvatsko je iskustvo vjerojatno više sličilo onome u salonu u zračnoj luci, ugodnom mjestu gdje se možete usredotočiti na najhitnije zadaće. Formalni tečajni režim, s dogovorom o uspostavi linije za valutni ugovor o razmjeni s ESB-om, i to nešto prije službenog ulaska u europski tečajni mehanizam ERM II, ojačao je vjerodostojnost tečajnog sidra. U takvom okružju čak ni kriza uzrokovana pandemijom više nije mogla zaustaviti taj proces.

Za zemlju koja sudjeluje u europskom tečajnom mehanizmu ERM II uvođenje eura proces je koji se odvija automatski; preostaju maastrichtski kriteriji kao jedina prepreka uvođenju eura. Uz povoljna makroekonomska kretanja prije ulaska Hrvatske u europski tečajni mehanizam ERM II kao i obustavu Pakta o stabilnosti i rastu za vrijeme pandemije, brz ulazak u taj mehanizam činio se dostižnim ciljem. Međutim, ponovno javljanje inflacije na leđima sve slabije pandemije i ruska agresija u Ukrajini pobrinuli su se da i do posljednjeg trenutka preostane nešto neizvjesnosti. Inflatorni šok nije bio simetrično raspoređen po područjima i zemljama, a Središnja i Istočna Europa bile su posebno snažno pogođene. Unatoč tomu, inflacija se u Hrvatskoj donedavno kretala u skladu s prosjecima u EU-u, a čak i sada je stopa inflacije druga najniža od svih zemalja Središnje i Istočne Europe, odmah iza one u Sloveniji, čime se omogućuje ispunjavanje kriterija inflacije.

No, bez obzira na subjektivnu dimenziju, Hrvatska ne može izbjeći šire posljedice uvođenja eura. Kakve god bile, ono može poslužiti kao prijelomni događaj na putu prema potpunijoj monetarnoj uniji i kao pokretač daljnje integracije. Što se nas tiče, da parafraziramo Churchilla, namjeravamo učiniti sve što je u našoj moći da ispišemo povijest naklonjeni svojem pristupanju.