Čim su se u javnosti pojavila proizvoljna i nekorektna tumačenja mišljenja Direkcije pravnih poslova Hrvatske narodne banke glede tretmana podataka koji su zakonski definirani kao bankovna tajna, to mišljenje dostavljeno je u integralnom tekstu svim javnim medijima koji su se tom temom bavili vezano za brodogradilište "Viktor Lenac", a objavljeno je i na Internet stranici Hrvatske narodne banke.
Unatoč tome što je dostupno svim zainteresiranima, u današnjim novinskim izvješćima o radu saborskog Istražnog povjerenstva koje se bavi spomenutim slučajem ponovo se iznose tvrdnje za koje nema osnove u spomenutom mišljenju. Stoga smatramo potrebnim naglasiti:
1. U tekstu mišljenja nigdje se ne daje ni savjet akamo li nalog Riječkoj banci, koja je takvo mišljenje zatražila od središnje banke, da ne daje tražene podatke istražnom povjerenstvu. U mišljenju se samo ukazuje na suprotstavljene odredbe Zakona o bankama (koji banke obvezuje na čuvanje podataka koji se smatraju bankovnom tajnom i smiju se dati na raspolaganje jedino uz suglasnost klijenta banke ili u slučajevima taksativno nabrojenim u čl.99 tog zakona) i Zakona o istražnim povjerenstvima (koji obvezuje sva državna tijela, ustanove, trgovačka društva, druge pravne osobe i građane na dostavu dokumentacije koja bi mogla biti od značenja za ostvarivanje zadaće istražnog povjerenstva). Oba zakona predviđaju i sankcije za nepoštivanje ovakvih njihovih odredbi.
2. U mišljenju se ne daje prednost, odnosno veća važnost Zakonu o bankama, što bi eventualno, makar posredno, sugeriralo bankama da nisu dužne dostaviti podatke istražnom povjerenstvu. Štoviše, izričito se ukazuje da Zakonom o istražnim povjerenstvima nisu regulirane iznimke od dužnosti dostave dokumentacije, da je riječ o propisima istog ranga i da niti jedan od ovih zakona ne upućuje na moguću prvenstvenu primjenu drugog zakona.
3. U takvim okolnostima, navodi se u mišljenju Direkcije pravnih poslova HNB-a, moguće je dvojako tumačenje kad se radi o dokumentima koji podliježu čuvanju bankovne tajne: jedno je da se obveza iz Zakona o istražnim povjerenstvima odnosi na sve podatke i dokumente, a drugo je da je ta obveza opća tj. da se načelno primjenjuje na svu dokumentaciju, ali da su iz te obveze izuzeti oni podaci i dokumentacija za koje je posebnim zakonom (u konkretnom slučaju Zakonom o bankama, kao istodobno lex specialis i istodobno lex posterior) propisana obveza čuvanja tajnosti.
4. Ukazivanjem na navedene činjenice Hrvatska narodna banka nije ni u kom slučaju prisvojila , kao što pojedinci tvrde, pravo službenog tumačenja bilo kojega od ovih zakona, ili njihovog rangiranja. Naprotiv, mišljenje Direkcije pravnih poslova HNB-a zaključeno je upravo sugestijom da Istražno povjerenstvo zatraži (ako to smatra potrebnim) vjerodostojno tumačenje odredbi članaka 15. i 16. Zakona o istražnim povjerenstvima. Naravno, od zakonodavca, a ne od Hrvatske narodne banke.
5. Upravo radi toga da bi Istražnom povjerenstvu pomogla u obavljanju preuzete zadaće, bez zastoja zbog eventualnog čekanja na tumačenje suprotstavljenih zakonskih odredbi od strane zakonodavca, u završnoj rečenici mišljenja Direkcije pravnih poslova HNB-a istaknuto je da bi se tražena dokumentacija trebala nalaziti i kod drugih sudionika posla, koji su također obavezni surađivati s Povjerenstvom a nisu vezani obvezom čuvanja bankovne tajne.
Vjerujemo da je iz iznijetoga dovoljno očigledno radi li se uistinu o tome da Hrvatska narodna banka i njen guverner "opstruiraju rad povjerenstva za "Lenac" ili je riječ o neutemeljenim i zlonamjernim podmetanjima iz nama i nadalje nepoznatih razloga.
