Koji su bili glavni razlozi donošenja posljednje mjere HNB-a o ograničavanju rasta kredita bankama na 12 posto u 2007. Na koji način će HNB "kažnjavati" banke zbog premašivanja takvog rasta kreditne ponude?
- Mjere koje je HNB poduzeo tijekom prošle godine usporile su rast inozemnog duga banaka sa 17 posto u 2005. na, procjenjuje se, oko 8 posto u 2006. godini. Međutim, unatoč tome, plasmani banaka stanovništvu i poduzećima ubrzani su sa 17 na 22 posto, što je znatno više od rasta domaće štednje, te je rezultiralo povećanim uvozom i deficitom platne bilance od preko 8 posto bruto domaćeg proizvoda. Osnovu za takav rast plasmana banaka činili su depoziti formirani financijskim inozaduživanjem s bankama povezanih poduzeća, na temelju kojeg je i ukupni inozemni dug zemlje nastavio rasti po stopi od oko 12 posto. Time je on povećan sa 82,5 na oko 85 posto bruto domaćeg proizvoda, s tendencijom daljnjeg intenzivnog rasta u 2007. godini. S obzirom na takvu dominantnu osnovu povećanja kreditnog potencijala banaka - njoj treba dodati zadržanu dobit i dokapitalizaciju - te činjenicu da zaduživanje poduzeća nije pod kontrolom središnje banke, jedini način na koji ona može smanjiti "prohodnost" toga kanala financiranja potrošnje ekspanzijom bankovnih kredita jest privremeno povlačenje dijela likvidnosti iz sustava ako rast plasmana pređe dinamiku za koju HNB ocjenjuje da je dostatna za održavanje ekonomskog rasta bez dodatnog pogoršanja odnosa u razmjeni s inozemstvom i/ili ubrzanja inflacije. Osim toga, predstojeće zakonsko reguliranje poslova sekuritizacije potraživanja otvara daljnje mogućnosti bankama u zaduživanju u inozemstvu. Anticipirajući takve poslove, Odlukom o obveznom upisu blagajničkih zapisa ako je rast plasmana brži od 12 posto, u osnovicu su uključena i sredstva pribavljena prodajom potraživanja od strane banaka.
Pretpostavili ste da će te mjere rezultirati deficitom platne bilance od oko osam posto BDP-a i udjelom ukupnog inozemnog duga u BDP-u ispod 90 posto. Koje mjere HNB još može poduzeti ako se te prognoze ne ispune?
- Problemi deficita platne bilance i rasta inozemnog duga suviše su složeni da bi ih se moglo rješavati samo mjerama monetarne politike ili općenito samo restrikcijama monetarne, fiskalne ili neke druge vrste. Jedino što tu monetarna politika uopće može uraditi je pokušati zaustaviti daljnju eskalaciju tih problema. Pri tome su mogućnosti njezinog neinflacijskog djelovanja preko politike tečaja ne samo vrlo ograničene u uvjetima intenzivnog priljeva inozemnog kapitala, nego i izrazito rizične ako se bude išlo na bitne restrikcije tog priljeva u vrijeme dospijeća visokih otplata inozemnog duga. Zato HNB pokušava djelovati preko ograničavanja prirasta kredita. Takvo djelovanje polazi od ocjene da je obilna ponuda inozemno financiranih kredita po sve povoljnijim uvjetima onaj čimbenik koji potiče rast domaće potražnje i s njome rast uvoza, pa će "namet" na brzi rast plasmana utjecati i na usporavanje rasta njihove ponude te na zaustavljanje daljnje relaksacije uvjeta odobravanja kredita. Pri tome bi kriteriji za selektivno usporavanje ponude kredita od strane samih banaka trebala biti valorizacija rizika, sukladno Smjernicama koje je HNB uputila sredinom prošle godine. Nasuprot tome, teza je banaka da one samo prate visok autonomno formirani rast potražnje za kreditima i da se ta potražnja može usporiti jedino mjerama fiskalne politike, budući da snažna konkurencija na tržištu kredita ne ostavlja mogućnost povećanja kamatnih stopa. Otuda, tvrde banke, mjere HNB koje ciljaju rast domaće ponude kredita ne mogu biti učinkovite u rješavanju problema rasta inozemnog duga, jer će se u uvjetima ograničavanja domaće ponude visoka autonomna potražnja za kreditima zadovoljiti izravnim zaduživanjem poduzeća u inozemstvu. U tome upravo i jeste poanta. Dobri poslovni projekti, posebno oni koji izvozom osiguravaju sredstva za otplatu duga neće imati većih problema da se zaduže za investicije i tekuće poslovanje od kojih korist ima i ukupna ekonomija, što je bitno različita situacija od one kad se, posredstvom banaka i po kriterijima veličine prinosa za banke, ukupan prirast inozemnog dug pretežno distribuira za izravno financiranje finalne potrošnje koja samo dijelom doprinosi ekonomskom razvoju zemlje. Osim toga, takva situacija može biti i poticaj poduzećima da izvore financiranja u većoj mjeri potraže na domaćem tržištu kapitala, umjesto da u uvjetima ograničenog prirasta ponude korporativnih vrijednosnih papira, sve veći dio domaće štednje koji dolazi na to tržište potiče rast cijena ili se izvozi u inozemstvo. Što ako se ne ispune očekivanja o djelovanju poduzete mjere? Uvijek ju je moguće dodatno zaoštriti, jednako kao što se mogu zaoštriti i neke druge mjere, uključujući graničnu obveznu pričuvu, i banke to dobro znaju.
Govoreći o razlozima za novu mjeru HNB-a, spomenuli ste i ispravljanje trenda produbljivanja strukturnih neravnoteža u gospodarstvu čija je stalna posljedica nedovoljno stvaranje radnih mjesta u Hrvatskoj, već, dapače, "pomaganje" zemljama u kojima banke i poduzeća pozajmljuju novac da otvaraju radna mjesta. Možete li dodatno pojasniti tu tvrdnju te odgovoriti na tvrdnje onih analitičara i poduzetnika koji smatraju da upravo prejaka domaća valuta uzrokuje takve strukturne neravnoteže.
- Načelno govoreći, svaka neravnoteža u razmjeni s inozemstvom koja nije dominantno cikličkog nego strukturnog karaktera predstavlja trajniju osnovu za povećanje i održavanje proizvodnje i zaposlenosti u zemlji koja je neto izvoznik, odnosno ograničenje proizvodnje u zemlji koja je neto uvoznik. U praksi situacija nije, naravno, tako jednostavna već utjecaj pozitivnog ili negativnog salda razmjene s inozemstvom na ukupne ekonomske prilike u pojedinoj zemlji zavisi od namjenske strukture njezinog izvoza i uvoza, odnosa relativnih cijena, mogućnosti i isplativosti supstitucije uvoza domaćom proizvodnjom, elastičnosti pojedinih segmenata agregatne potražnje, načinu upotrebe suficita ili izvorima financiranja deficita itd. Zato je pokušaj svake generalizacije odgovora na to pitanje problematičan, kao što nije jednostavno precizno razlikovati ni cikličku od strukturne komponente odnosa u razmjeni s inozemstvom. Promatrano u tom kontekstu, za hrvatsku ekonomiju je dugoročno karakterističan visok i rastući deficit u robnoj razmjeni, koji sada iznosi oko 25 posto bruto domaćeg proizvoda. Približno dvije trećine tog deficita financira se neto izvozom usluga, tako da se u razmjeni roba i usluga s inozemstvom Hrvatska permanentno suočava s deficitom na razini od oko 10 posto bruto domaćeg proizvoda. On je prisutan neovisno od godišnje dinamike rasta domaće proizvodnje i kao takav je dominantno naš strukturni problem. Osim toga, on je relativno vrlo stabilan i u uvjetima snažnog rasta izvoza, što implicira visoku uvoznu zavisnost kako ukupne proizvodnje tako i izvoza, dakle predstavlja problem koji se naizgled ne može znatnije ublažiti u kratkom roku. Međutim, pogleda li se struktura financiranja tog deficita, vidljivo je da je ona prije svega zasnovana na visokom izravnom i neizravnom inozemnom zaduživanju banaka u stranom vlasništvu, koje su i došle na ovo tržište motivirane zaradom od plasiranja obilnog i do nedavno vrlo jeftinog inozemnog kapitala.. Nadalje, u strukturi plasmana banaka povećan je udio kredita koji nisu izravno povezani s jačanjem proizvodnog i, posebno, izvoznog potencijala domaće ekonomije, već s rastom potražnje za uvoznim proizvodima ili investicijama u neizvozne sektore. Tako u strukturi deficita tekućih transakcija platne bilance približno polovinu čini neto uvoz roba i usluga za potrošnju, čije se eventualno smanjivanje ne bi značajnije negativno odrazilo na dinamiku ekonomskog rasta. Sigurno da u tom dijelu leže i elementi financiranja proizvodnje i radnih mjesta u drugim zemljama. Istodobno, takav priljev financijskih sredstava iz inozemstva, koja da bi ušla u domaći platni promet trebaju prethodno biti konvertirana u kune, vrši stalni pritisak na realnu aprecijaciju domaće valute, još više povećavajući cjenovnu konkurentnost uvoznih proizvoda i zaradu domaćih trgovaca.
U HUB-u tvrde kako će zbog nove mjere HNB-a stradati gospodarstvo te da će banke postupiti jednako kao 2003., kada je većina kredita bila plasirana stanovništvu, a vrlo malo poduzećima?
- Čudi me takva izjava predstavnika HUB-a jer je ona zapravo čista antipropaganda za banke. Naime, promatra li se ta izjava samo s aspekta kratkoročnih interesa banaka, ona je logična i jednostavno znači "ograniči li nam HNB rast plasmana, preusmjerit ćemo ih na kredite s višim kamatnim stopama". Međutim, poveže li se visina kamatnih stopa s namjenama za koje se koriste pojedine vrste kredita, ta se izjava ne može u suštini drugačije shvatiti nego kao "ograniči li nam HNB rast plasmana, preusmjerit ćemo ih na kredite za kupnju pretežno uvozne robe, a ne za kreditiranje domaće proizvodnje i izvoza". Naravno, legitimno je pravo banaka da gledaju isključivo vlastite interese, ali nije baš uobičajeno da to tako otvoreno i kažu javnosti. U svakom slučaju to je dobro, za javnost, za komitente banaka i za sve nosioce ekonomske politike.
Nitko iz Vlade nije htio komentirati posljednju mjeru HNB-a, što je u jednu ruku hvalevrijedno znajući za dosadašnja negativna reagiranja, ali se ta šutnja može shvatiti i kao potpora kritičarima politike HNB-a. Smatrate li da bi fiskalna vlast trebala javnosti također protumačiti razloge HNB-ovih mjera jer ovako ispada da radite suprotno općim interesima i javnom?
- Činjenica je da je fiskalna politika uspjela u posljednje tri godine značajno smanjiti proračunski deficit i u povećanoj mjeri ga financirati na domaćem tržištu, uključujući tržište kapitala, temeljem kojeg je relativno smanjen i izravni te neizravni utjecaj tog deficita na rast inozemnog duga. Sretna je i okolnost što su se prihodi od prodaje državnog udjela u Plivi poklopili s otplatom dijela duga umirovljenicima, tako da servisiranje tog duga nije tražilo novo zaduživanje proračuna. Međutim, isto je tako činjenica da prihodi od ukupnog poreznog opterećenja uvoza čine vrlo značajnu proračunsku stavku, pa je visok rast uvoza i na njemu temeljene potrošnje kao porezne osnovice imao i značajnu ulogu u smanjivanju proračunskog deficita. Otuda je razumljiva određena rezerviranost Vlade prema svakoj mjeri koja može usporiti rast porezne osnovice i s njime i poreznih prihoda. Posebno u izbornoj godini. Ipak, nema sumnje da je Vlada svjesna svih implikacija problema rastućeg deficita platne bilance i povećavanja ukupnog inozemnog duga i zato njezino javno neizjašnjavanje o mjerama HNB-a ne doživljavam kao svrstavanje u tabor kritičara.
Što nas čeka u 2007. godini?
- Opće odrednice ekonomskih kretanja u 2007. godini ne bi se trebale značajnije razlikovati od prošlogodišnjih. Očekivano usporavanje gospodarskog rasta u eurozoni i posebno u zemljama koje su naši najznačajniji trgovinski partneri ne ostavlja velike mogućnosti za brzi rast izvozne potražnje kao jedine "zdrave osnove" dodatnog ubrzanja domaće proizvodnje. Usvojeni Državni proračun s deficitom od 2,8 posto bruto domaćeg proizvoda te daljnje približavanje Europskoj uniji trebali bi značiti čvršću kontrolu rashoda javnog sektora i domaće potrošnje financirane iz tih izvora. Mjere HNB trebale bi usporiti kreditnu ekspanziju banaka s ciljem zaustavljanja daljnjeg širenja deficita platne bilance i usporavanje prirasta inozemnog duga. U takvim uvjetima, ocjenjujemo da bi bruto domaći proizvod mogao rasti po stopi od oko 4,5 posto, uz inflaciju nižu od 3 posto. Deficit platne bilance iznosio bi oko 7,5 bruto domaćeg proizvoda, dok bi se inozemni dug stabilizirao na razini od oko 86 posto BDP-a. Osnovni monetarni agregati mogli bi rasti po stopama između 11 i 13 posto, dok će nominalni tečaj kune u odnosu na euro biti u prosjeku zadržan na razini iz prošle godine.