Financijska stabilnost se očituje u nesmetanom funkcioniranju svih segmenata financijskog sustava u procesu alokacije resursa, procjene i upravljanja rizicima te izvršavanja plaćanja, kao i u otpornosti sustava na iznenadne šokove. Financijski sustav čine financijske institucije, financijska tržišta i financijska infrastruktura i on ima ključnu ulogu u alokaciji resursa, odnosno procesu preobrazbe štednje u ulaganja, a time i u rastu gospodarstva te povećanju opće razine društvenog blagostanja. Financijska stabilnost je stoga jedan od ključnih preduvjeta održivoga gospodarskog rasta i važan je cilj ekonomske politike.
Financijska stabilnost temelji se na povjerenju sudionika na financijskim tržištima i znatno ovisi o cikličkim kolebanjima u njihovim očekivanjima i ponašanju. Ako u jednom ili više segmenata financijskog sustava nastupe sistemski poremećaji koji mogu ugroziti ukupnu financijsku stabilnost, npr. nelikvidnost ili nesolventnost financijskih subjekata, znatan poremećaj u sustavu plaćanja i sustavu namire platnih transakcija, poremećaji koji se prenose s vanjskih financijskih tržišta ili drugi poremećaji koji mogu dovesti do poteškoća u funkcioniranju financijskog sustava, riječ je o kriznoj epizodi. U takvoj situaciji banke su nesklone kreditiranju, plaćanja mogu kasniti, vrijednost i cijene dobara nisu u ravnoteži, što sve zajedno može uzrokovati nepovjerenje u financijski i gospodarski sustav i tako pridonijeti produbljenju krizne epizode.
Troškovi kriznih epizoda mogu dosezati dvoznamenkaste udjele u godišnjem BDP-u, a najčešće radi sanacije financijskih institucija. No, ti su troškovi znatno širi od samih fiskalnih i kvazifiskalnih izdataka, pogotovo ako se u obzir uzmu gubitak BDP-a te neproduktivno korištenje štednje i alokacije resursa. Upravo zbog iznimno visokih ekonomskih i socijalnih troškova, očuvanje financijske stabilnosti ima karakter javnog dobra.
Financijskom stabilnošću ponajprije se bavi makrobonitetna politika koja obuhvaća mjere, instrumente i aktivnosti potrebne za očuvanje stabilnosti financijskog sustava u cjelini jačanjem otpornosti financijskog sustava te izbjegavanjem i smanjenjem sistemskih rizika. Sistemski rizici podrazumijevaju rizike poremećaja u financijskom sustavu koji bi mogli imati ozbiljne negativne posljedice za financijski sustav i realno gospodarstvo.
Osim makrobonitetne politike, na financijsku stabilnost izravno i neizravno utječu i druge politike, poput mikrobonitetne, monetarne, fiskalne ili politike tržišnog natjecanja. Svaka od njih utječe na financijska i realna kretanja te na financijski sustav u cjelini, pa njihov međuodnos određuje i odabir instrumentarija makrobonitetne politike.