Hrvatska narodna banka primila je u razdoblju od kraja veljače ove godine do danas brojne zahtjeve članova Udruge Franak za provođenje inspekcijskog nadzora u nekoliko kreditnih institucija zbog navodnog kršenja odredbi Zakona o potrošačkom kreditiranju. U nastavku donosimo odgovor na te zahtjeve:
Uvodno ističemo da Hrvatska narodna banka ne provodi inspekcijski nadzor sukladno člancima 24. do 33. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine" br. 150/2011 i 12/2013), već obavlja superviziju i nadzor kreditnih institucija prema odredbama Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne novine", br. 159/2013 i 19/2015).
Supervizijom Hrvatska narodna banka provjerava posluje li kreditna institucija u skladu s pravilima o upravljanju rizicima, a u nadzoru kontrolira primjenu Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci, propisa donesenih na temelju toga zakona te drugih zakona i propisa. Tako, sukladno ovlastima iz članka 22. stavka 2. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", br. 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013 i 9/2015) (dalje: ZPK), Hrvatska narodna banka obavlja i nadzor nad primjenom ZPK-a u kreditnim institucijama.
Na osnovu tih nadzornih ovlasti, a vezano za zakonske obveze kreditnih institucija, na koje ukazuju članovi Udruge Franak, da sukladno članku 11.a stavku 5. ZPK utvrde parametre promjenjivosti kamatne stope i fiksni dio kamatne stope i za ugovore o kreditu koji su bili sklopljeni do dana stupanja na snagu navedenog zakona, Hrvatska narodna banka je u postupku nadzora utvrdila da su sve kreditne institucije postupile u skladu sa spomenutom zakonskom obvezom na način da su izmijenile (ili donijele nove) opće uvjete poslovanja ili drugi odgovarajući interni akt.
Vezano za dio zahtjeva članova Udruge Franak koji se odnosi na podnošenje optužnog prijedloga u vezi s člankom 26. stavkom 1. alinejom 28. ZPK smatramo potrebnim pojasniti sljedeće: Člankom 11.a stavkom 5. navedenog zakona, za sve postojeće ugovore o kreditu sklopljene do dana stupanja na snagu navedenog zakona, propisana je obveza vjerovnika da u skladu s navedenim člankom definira parametar, i to jednu od sljedećih varijabli:
- referentnu kamatnu stopu (EURIBOR, LIBOR) ili
- NRS ili
- prinos na Trezorske zapise Ministarstva financija ili
- prosječnu kamatnu stopu na depozite građana u odnosnoj valuti
te fiksni dio kamatne stope i razdoblja promjena kamatnih stopa.
Iz spomenute odredbe, slično kao i iz odredbe stavka 1. istoga članka ZPK, proizlazi da se radi o obvezi vjerovnika koju je on dužan izvršiti samostalno (primjerice, donošenjem internog akta ili putem općih uvjeta). Drugim riječima, iz navedene odredbe ne proizlazi da bi kreditna institucija vjerovnik bila dužna naprijed navedeno ugovoriti s dužnikom.
U prilog ovom tumačenju govori i činjenica da je zakonodavac člankom 11.a stavkom 1. ZPK propisao da je vjerovnik dužan "definirati parametar" a prekršajnom odredbom iz članka 26. stavka 1. alineje 26. istog Zakona, predvidio je kao prekršaj postupanje protivno odredbi članka 11.a stavka 1. tog Zakona, te je jasno i dosljedno ponovio da prekršaj čini vjerovnik koji "ne definira parametar".
Ovakva dosljednost u usklađenosti odredbi članka 11.a stavka 1. i članka 26. stavka 1. alineje 26. ZPK, nije prisutna kod prekršajne odredbe iz članka 26. stavka 1. alineje 28. ZPK-a. Naime, odredbom članka 11.a stavka 5. ZPK propisana je obveza vjerovnik da "mora definirati parametar", dok je u prekršajnoj odredbi za povredu istog članka, u članku 26. stavku 1., alineji 28. ZPK zakonodavac propisao da prekršaj čini vjerovnik koji "ne ugovori s dužnikom parametar". Dakle, prekršajna odredba iz članka 26. stavka 1. alineje 28. ZPK na koju ukazuju članovi udruge Franak, neusklađena je sa odredbom članka 11.a stavka 5. istog Zakona.
Ovdje valja pojasniti da članak 11.a stavak 5. ZPK predstavlja dispozicijsko pravilo, tj. pravnu normu o tome kako se moraju riješiti konkretni odnosi, dok je u članku 26. stavku 1. alineji 28. ZPK propisan prekršaj za povredu dispozicijskog pravila iz članka 11.a stavka 5. tog Zakona. Prekršajna norma ne može mijenjati ono što je propisano dispozitivnim pravilom, tj. u konkretnom slučaju ne može promijeniti obvezu vjerovnika iz obveze da "definira" u obvezu da "ugovori", već jedino može propisati sankciju za povredu pravila iz članka 11.a stavka 5.ZPK. Uzimajući u obzir izrečeno, Hrvatska narodna banka nadzire postupa li vjerovnik u skladu s dispozicijskim pravilom, što je u konkretnom slučaju i učinila.
Nadalje, prijelazna odredba iz članka 13. stavka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", br. 143/2013), kojom je propisano da vjerovnici moraju s dužnikom, za postojeće ugovore o kreditu sklopljene do 1. siječnja 2014., u kojima nisu definirani parametri i njihove uzročno-posljedične veze, uskladiti kamatnu stopu, određivanjem parametara i fiksne marže, kao i razdoblja promjena kamatnih stopa, najkasnije do 1. siječnja 2014.,također je terminološki nedosljedna i neusklađena s temeljnim pravilom iz članka 11.a stavka 5 istog Zakona. Naime, pojam "uskladiti" nema jasnu pravnu konotaciju i nejasno je što se navedenom odredbom željelo propisati.
Imajući u vidu sve navedeno, Hrvatska narodna banka smatra da ne postoji odgovarajuća pravna osnova za podnošenje optužnog prijedloga protiv kreditnih institucija zbog nepostupanja prema članku 11.a stavku 5. ZPK, odnosno na temelju članka 26. stavka 1. alineje 28. istog Zakona. Međutim, potrošači koji drže da takva osnova postoji, mogu kao oštećenici, temeljem članka 109. stavka 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", br. 107/2007, 39/2013 i 157/2013), sami podnijeti optužni prijedlog protiv konkretne kreditne institucije.