Polugodišnja informacija o financijskom stanju, stupnju ostvarenja stabilnosti cijena i provedbi monetarne politike za drugo polugodište 2015. godine

Poštovani gospodine Predsjedniče, uvažene zastupnice i zastupnici, poštovane dame i gospodo,

Čast mi je i zadovoljstvo pozdraviti uvažene zastupnike i zastupnice 9. saziva Hrvatskog sabora. Sukladno zakonskoj obvezi, ukratko bih predstavio Polugodišnju informaciju o financijskom stanju, stupnju ostvarenja stabilnosti cijena i provedbi monetarne politike koja se odnosi na drugih šest mjeseci 2015. godine.

Započet ću svoje izlaganje osvrtom na najvažnije makroekonomske trendove u drugoj polovini 2015. godine, u kojem je HNB ostvario svoje zakonom propisane ciljeve, stabilnost cijena i financijsku stabilnost, i raspoloživim mjerama monetarne politike djelovao u pravcu stvaranja uvjeta za jači rast kreditiranja, u prvom redu gospodarstva, a time i snažniji gospodarski rast. Osvrnut ću se i na proces konverzije kredita u švicarskom franku.

Makroekonomska kretanja i monetarna politika

Gospodarska aktivnost u Hrvatskoj je, nakon šest uzastopnih godina kontrakcije, u 2015. godini konačno ušla u fazu oporavka. Rast gospodarske aktivnosti nastavio se ubrzavati i u drugom polugodištu 2015. godine, kada je dosegnuo 1,5% u odnosu na prvu polovinu godine. Sve sastavnice domaće potražnje, kao i izvoz, nastavile su rasti u drugom polugodištu 2015. godine. Povoljna ostvarenja na strani izvoza usluga poglavito zrcale iznimno dobra ostvarenja u turizmu. Rast osobne potrošnje u najvećoj se mjeri može povezati s povoljnim kretanjima na tržištu rada, poreznom reformom i daljnjim padom cijena nafte kao i prehrane. To je ojačalo potrošačke mogućnosti kućanstava, kao i optimizam potrošača i pridonijelo povećanju sklonosti potrošnji.

Kad je riječ o investicijama, rast u drugoj polovini 2015. pretežito su generirale privatne investicije. Rast izvoza i domaće potražnje doveo je i do snažnog porasta uvoza. Na razini cijeloga drugog polugodišta 2015. gospodarska je aktivnost bila za 2,4% viša nego u istom razdoblju prethodne godine, dok je na razini cijele godine zabilježen rast od 1,6%. Jačanje ekonomske aktivnosti potaknulo je nešto povoljnija kretanja na tržištu rada vidljiva u nastavku rasta broja zaposlenih, posebno u uslužnim djelatnostima, tijekom drugog polugodišta 2015. godine. Zaposlenost se također povećala na godišnjoj razini ostvarivši rast od 0,7%, čime je prekinut višegodišnji negativan trend kretanja zaposlenosti. Također, u drugoj polovini 2015. nastavljen je i blagi rast bruto plaća.

Osvrnut ću se sada na inflacijska kretanja. Inflacija potrošačkih cijena u drugom se polugodištu 2015. snizila, s 0% u lipnju 2015. na –0,6% u prosincu 2015. i to uglavnom kao rezultat prelijevanja nižih svjetskih cijena sirove nafte i prehrambenih sirovina na domaće cijene. Godišnji pad cijena energije tako se blago ubrzao na –5,0% u prosincu 2015., a smanjila se i godišnja stopa promjene cijena prehrambenih proizvoda te usluga. S druge strane, povećala se godišnja stopa promjene cijena industrijskih proizvoda. Ako se pak promatra godišnja stopa promjene deflatora BDP-a, široko definiranog indeksa cijena koji iz izračuna isključuje uvozne cijene, ona je u drugom polugodištu 2015. prosječno iznosila –0,1%, što je slično kao i u prethodnom razdoblju.

Kod kretanja u platnoj bilanci istaknuo bih da je višak salda tekućeg računa platne bilance u cijeloj 2015. dosegnuo 5,2% BDP-a. Rezultat je to već spomenutih dobrih turističkih rezultata, kao i snažnijeg korištenja raspoloživih sredstava iz fondova EU-a, ali i statističkog tretmana konverzije kredita u švicarskim francima kroz poboljšanje salda primarnog dohotka (od otprilike 2 postotna boda).

Tokove kapitala s inozemstvom u drugoj je polovini 2015. obilježio neto odljev kapitala na financijskom računu platne bilance, i to kao rezultat zamjetnog poboljšanja neto dužničke pozicije domaćih sektora. Posljedično, relativni pokazatelji bruto i neto inozemne zaduženosti (izraženi kao omjer prema bruto domaćem proizvodu) poboljšali su se u odnosu na kraj lipnja 2015. Najveći utjecaj na tokove kapitala s inozemstvom je imala reakcija banaka na usvajanje izmjena i dopuna Zakona o potrošačkom kreditiranju krajem rujna. Konkretno, tijekom rujna i listopada 2015. banke su položile u inozemstvo ili vratile inozemne kredite u iznosu od preko 12 milijardi kuna. U navedenim su mjesecima učinci sezonskog porasta neto inozemne aktive bankarskog sektora pod utjecajem turističke sezone obično već iscrpljeni, pa se može utvrditi da su aktivnosti koje su banke poduzimale u cilju usklađivanja valutnih pozicija nakon ozakonjivanja konverzije kredita u francima rezultirale velikim odljevom sredstava u inozemstvo.

Time ujedno prelazim na djelovanje Hrvatske narodne banke, koje je u velikoj mjeri bilo obilježeno upravo navedenim odljevom sredstava u inozemstvo. HNB je u otežanim uvjetima na financijskom tržištu nastavio provoditi ekspanzivnu monetarnu politiku, istodobno održavajući stabilnost tečaja kune prema euru. Nizom povezanih mjera u drugoj polovini rujna i početkom listopada HNB je dodatno povećala likvidnost monetarnog sustava kako bi se smirili pritisci na tečaj i kamatne stope koji su se javili na financijskom tržištu kao posljedica zakonskih izmjena kojima se regulira konverzija i djelomičan otpis kredita s valutnom klauzulom u švicarskom franku. Nominalni tečaj kune prema euru tijekom većeg dijela trećeg tromjesečja zadržavao se na malo nižim razinama u odnosu na prvu polovinu godine. Međutim, u drugoj polovini rujna kuna je oslabjela u odnosu na euro. Slabljenje kune bilo je potaknuto povećanom potražnjom banaka za devizama vezanom uz prilagodbu njihove devizne pozicije neravnoteži uzrokovanoj knjiženjem očekivanog otpisa dijela kredita vezanih uz švicarski franak. HNB je deviznom intervencijom osigurao likvidnost na deviznom tržištu, čime je smirio pritiske na tečaj domaće valute. Nakon devizne intervencije i drugih mjera HNB-a tečaj se stabilizirao pa je prosječni tečaj u drugoj polovini 2015. iznosio je 7,59 EUR/HRK, što je za 0,6% niže od prosjeka ostvarenog u istom razdoblju 2014. godine. Usporedno s pritiscima na tečaj tenzije na novčanom tržištu očitovale su se u porastu prekonoćnih kamatnih stopa na oko 2% u drugoj polovini rujna. HNB je te tenzije ublažio povećanjem likvidnosti kroz ponovno uvođenje redovitih obratnih repo operacija i ukidanje obveznih blagajničkih zapisa. Pri tome je HNB djelovao u razmjerno povoljnim uvjetima jačanja viška na tekućem računu, snažne fiskalne prilagodbe i priljeva velikog inozemnog izravnog ulaganja upravo u vrijeme kad su banke knjižile prve procjene učinaka konverzije i provodile povezane transakcije. Monetarna politika s jedne je strane reagirala kako bi u što većoj mjeri otklonila poremećaje koji su se javili na novčanom i deviznom tržištu krajem rujna. Istovremeno su se nastojali iskoristiti dodatne stupnjeve slobode u vođenju monetarne politike koje su pružili kontinuirano jačanje necjenovne konkurentnosti gospodarstva i poboljšanje salda tekućeg računa platne bilance, kao i snažna fiskalna prilagodba koju smo vidjeli u protekloj godini.

Govoreći o uvjetima financiranja države i ostalih domaćih sektora, u uvjetima visoke likvidnosti koje podržava ekspanzivna monetarna politika HNB-a, domaći troškovi financiranja u drugoj polovini 2015. godine zadržali su se na povijesno niskim razinama. Usto, Anketa o kreditnoj aktivnosti banaka pokazuje da su se i standardi odobravanja kredita nastavili postupno ublažavati. Unatoč tome, razduživanje sektora stanovništva i poduzeća na domaćem tržištu nastavilo se i tijekom druge polovine 2015. Ipak, vidljivo je okretanje prema kunskom kreditiranju, prvenstveno građana.

Bruto međunarodne pričuve HNB-a na kraju 2015. iznosile su 13,7 mlrd. EUR i bile su gotovo na istoj razini kao i sredinom godine, dok su u odnosu na kraj 2014. godine porasle za 1,0 mlrd. EUR ili 8,0%. Neto raspoložive pričuve smanjile su se u drugoj polovini godine (za 0,2 mlrd. EUR ili za 1,7%) kao rezultat deviznih intervencija HNB-a provedenih s ciljem stabilizacije tečaja. No na razini godine ostvaren je njihov porast od 0,5 mlrd. EUR (4,4%), stoga su na kraju 2015. dosegnule 11,2 mlrd. EUR. Bruto i neto međunarodne pričuve i dalje znatno nadmašuju iznose najužih monetarnih agregata – primarnog novca (M0) i novčane mase (M1).

Sredstva međunarodnih pričuva HNB ulaže pretežito u američke i njemačke državne vrijednosne papire te u vrijednosne papire drugih razvijenih zemalja koje se smatraju sigurnima, pri čemu se poglavito rukovodi načelima likvidnosti i sigurnosti. Stopa povrata dolarskog portfelja HNB-a za trgovanje u 2015. iznosila je 0,25%, dok je stopa povrata eurskog portfelja HNB-a za trgovanje u istom razdoblju iznosila 0,00%. Pritom valja naglasiti kako negativne kamatne stope gotovo svih zemalja iz spektra ulaganja HNB-a značajno ograničavaju mogućnost ostvarivanja povoljnijih stopa povrata.

Nešto više o kretanjima u bankarskom sektoru. Ukupno se u 2015. imovina banaka smanjila za 1,2% nakon isključivanja utjecaja tečajnih kretanja. To je posljedica izostanka kreditnog rasta, prodaje nenaplativih potraživanja i nastavka razduživanja banaka, ali i primjene zakonskih izmjena vezanih uz kredite u švicarskim francima, koja je rezultirala gubicima u poslovanju. Banke su u cijeloj godini iskazale gubitak (prije poreza) u visini od 4,7 mlrd. kuna. Isključi li se utjecaj troška konverzije, dobit banaka pokazuje blagi porast u 2015., što je uglavnom rezultat nižih troškova rezerviranja za gubitke u kreditnom portfelju.

Govoreći o djelomično i potpuno nenaplativim kreditima, tijekom 2015. zaustavio se njihov rast započet još 2008. godine. Udio kredita rizičnih skupina B i C smanjio se sa 17,1%, koliko je iznosio na kraju 2014., na 16,6% na kraju 2015. Ključan utjecaj na kretanje kvalitete kredita imale su prodaje potraživanja, osobito u sektoru trgovačkih društava. Starenje portfelja, ojačano utjecajem regulatornih pravila o postupnom povećavanju ispravaka vrijednosti za dugotrajno neuredne plasmane, utjecalo je na zamjetan rast pokrivenosti kredita skupina B i C ispravcima vrijednosti (s 51,3% na 56,6%).

Primjena zakonskih odredbi o konverziji kredita u švicarskom francima utjecala je i na pad stope ukupnoga kapitala banaka, s jedne strane smanjenjem regulatornoga kapitala zbog gubitka tekuće godine, a s druge strane povećanjem izloženosti banaka valutnom riziku. Usto, na smanjenje regulatornoga kapitala utjecale su i veće isplate dividendi. Unatoč tome, stopa ukupnoga kapitala i dalje je ostala visoka – na kraju 2015. iznosila je 20,9%, zamjetno više od propisane minimalne stope ukupnoga kapitala od 8% i ostalih regulatornih kapitalnih zahtjeva i zaštitnih slojeva kapitala.

Koja su bila osnovna obilježja fiskalne politike u promatranome razdoblju? U drugoj polovini prošle godine nastavilo se smanjivanje manjka opće države na godišnjoj razini, kako zbog daljnjeg rasta prihoda i tako i zbog pada rashoda. Rastu ukupnih prihoda i dalje su najviše pridonosili prihodi od neizravnih poreza, dok se na rashodnoj strani proračuna nastavilo snažno smanjivanje investicija opće države. Promatra li se cijela 2015. godina, manjak opće države iznosio je 10,7 mlrd. kuna (3,2% BDP-a), što je za 7,4 mlrd. kuna (2,3 postotna boda BDP-a) manje u odnosu na 2014. Kad je riječ o dugu opće države, on je na kraju prosinca 2015. iznosio 289,7 mlrd. kuna ili 86,7% BDP-a.

Nastavio bih ovo izlaganje s nekoliko napomena o konverziji kredita u švicarskim francima.

Odmah po stupanju na snagu ZID ZPK, HNB je započela sa izvršavanjem svoje zakonske obveze nadzora provođenja konverzije u svim kreditnim institucijama na koje se je odnosila obveza konverzije. Nadzor HNB je bio kontinuiran tijekom čitavog postupka pripreme i provođenja konverzije te su od svih uključenih banaka dnevno tražene obavijesti, dokumentacija i očitovanja o svim okolnostima relevantnim za provođenje konverzije kao i izvješća o izvršenju svih obveza vezano uz konverziju. Na taj način su od banaka pribavljani nacrti aneksa ugovora, obrasci izračuna konverzija, pregledi kamatnih stopa, tečajeva, vrsta i modela kredita, uvjeta kredita i to kako za odobrene CHF kredite, tako i za „parnjačke“ kredite u EUR.

U slučajevima kada je na osnovi zaprimljene dokumentacije i informacija od banaka ocijenjeno potrebnim, zatražene su korekcije dokumenata i uočenih nepravilnosti u iskazanim postupanjima. Na taj način je tijekom provedbe konverzije, te u vezi sa supervizorskim aktivnostima HNB-a učinjeno sljedeće:

1. nekoliko banaka je iz prijedloga aneksa ugovora isključilo sporne odredbe te su izmijenjeni aneksi ponovo dostavljeni klijentima, čime je izmijenjeno, ponuđeno i ponovno dostavljeno klijentima banaka 27.220 aneksa ugovora;
2. dvije banke ponovile su izračune konverzije za sve klijente koji su imali pravo na konverziju kako svoje klijente ne bi doveli u nepovoljniji položaj u odnosu na klijente drugih banaka, na osnovi čega su izrađena 6.954 nova, tj. ponovljena izračuna konverzije, koji su ponuđeni i dostavljeni klijentima tih banaka;
3. dvije su banke naknadno izradile i dostavile klijentima izračune konverzije za otkazane ugovore o kreditu čime su pripremljena i klijentima ponuđena 544 dodatna izračuna konverzije;
4. naknadni izračun konverzije proveden je za dužnike jedne banke kod kojih je u konverziji pogrešno primijenjena kamatna stopa važeća na dan odobravanja, a ne na dan ugovaranja kredita čime je pripremljeno i klijentima ponuđeno 400 novih izračuna konverzije;
5. pokrenute su formalne mjere protiv banaka u slučajevima utvrđenih nezakonitosti u primjeni ZIDZPK-a (zapisnici, rješenja i prekršajni postupci) – HNB je izdao pet zapisnika i dva rješenja, a pokrenuta su i tri prekršajna postupka.

Spomenutim aktivnostima bilo je obuhvaćeno više od 35.000 izračuna konverzije, odnosno aneksa ugovora, što čini značajan udio u broju ukupnom broju od 54.663 prihvaćenih konverzije (prema podacima dostavljenima Ministarstvu financija).

Istodobno, od sredine studenog 2015. godine do druge polovine travnja 2016. godine, u HNB-u je zaprimljen i obrađen 2.251 prigovor potrošača vezan uz konverziju. Napominjemo da ovaj broj obrađenih prigovora potrošača u vezi sa konverzijom prelazi trogodišnji prosjek zaprimljenih prigovora potrošača u HNB-u.

Zaključna razmatranja

Premda je rasprava proteklih dana u Saboru bila znatno šira, za kraj ću se usredotočiti samo na nekoliko pitanja – uz puno uvažavanje prava saborskih zastupnika da raspravljaju o svemu što drže važnim - koja mi se čine najbitnijima za građane.

Prvo pitanje je transparentnost rada HNB-a. Protekla se dva dana puno raspravljalo o transparentnosti, no u raspravi se očito nije razumjelo o čemu se govori, što je jasno iz citiranja jednog istraživanja u pogrešnom kontekstu. Dopustite mi da kratko obrazložim kako HNB kotira prema različitim mjerama transparentnosti. Ekonomisti su razvili niz indeksa transparentnosti monetarne politike kojima se pokušava mjeriti preciznost s kojom središnje banke kvantificiraju ciljeve, specificiraju instrumente i razrađuju detalje mehanizama kojima postižu svoje ciljeve. Otvorenost se može mjeriti u više dimenzija – može se tako mjeriti transparentnost u vođenju monetarne politike, kao i u transparentnosti politika usmjerenih na održavanja financijske stabilnosti. Prema indeksu Dincera i Eichengreena^[1], koji su konstruirali jedan od pokazatelja transparentnosti monetarne politike, a za koji pretpostavljam da se spominjao u raspravi zadnja dva dana, HNB je doista jedna od najmanje transparentnih središnjih banaka u Europi. Za što postoje vrlo jasno specificirani razlozi. S druge strane, međutim, Horváth i Vaško^[2], koji su 2013. godine konstruirali indeks transparentnosti politika usmjerene na održavanje financijske stabilnosti, pokazuju da je HNB jedna od najtransparentnijih odnosno najotvorenijih središnjih banaka na svijetu.

Takva kombinacija visoke transparentnosti u pitanjima financijske stabilnosti i niske transparentnosti u dimenziji monetarne politike razmjerno je neuobičajena - dvije dimenzije transparentnosti obično idu zajedno, ruku pod ruku, budući da institucionalni razvoj unaprjeđuje sva područja djelovanja središnje banke. O čemu se tu radi? Transparentnost se kao poželjna odrednica vođenja monetarne politike obično povezuje s monetarnim režimom ciljanja inflacije. Ciljanje inflacije pretpostavlja fleksibilan tečaj budući da se tečajne intervencije smatraju izrazito netransparentnim instrumentom monetarne politike, pogotovo ukoliko se ne najavljuju unaprijed. Prije dvadesetak godina, međutim, HNB je započeo voditi tečajni režim upravljanog fluktuiranja kune; u takvim uvjetima, ukoliko je središnja banka transparentna, špekulantima se vrlo jeftino kladiti protiv tečajnog režima, a središnjoj banci može biti vrlo skupo braniti stabilnost tečaja. Zašto? Zato što najavljuje špekulantima što će raditi. I zato HNB-ova monetarna politika ne može biti transparentna po toj mjeri teoretičara Eichengreena. Kada bi bila, HNB bi gubio novce RH za račun špekulanata.

S obzirom na iznos deviznog duga svih sektora (stanovništva, poduzeća i države), a koji iznosi gotovo 550 milijardi kuna, odnosno otprilike 160% BDP-a - stabilan tečaj apsolutni je preduvjet očuvanja financijske stabilnosti. S druge strane, HNB se nikada nije založio za fiksiranje tečaja - što bi također bio transparentan oblik monetarne politike - i ostavio je mogućnost da se tečaj postupno prilagođava ekonomskim fundamentima. Za transparentnost i uspjeh u održavanju financijske stabilnosti – koji je naravno usko vezan i uz vođenje ispravne monetarne politike – Hrvatska je rangirana među najtransparentnije i najuspješnije zemlje na svijetu. No, puno je bitnija činjenica da se financijska stabilnost ne odnosi, kako se često neodgovorno kritizira, samo na sigurnost bankovnog sustava, već posljedično i na svakog građanina naše zemlje. Građani Hrvatske – i to nam je drago – financijsku stabilnost doživljavaju kao svoju normalnu svakodnevicu. Mogu se sigurno probuditi svakog dana, i znati kolika je stvarna vrijednost njihove plaće, i izračunati što s njom mogu kupiti, i kako mogu planirati svoju budućnost i budućnost svojih obitelji. Ne moraju sa zebnjom gledati prema naprijed, i bojati se hoće li sutra ili prekosutra njihova primanja biti dvaput ili triput manje vrijednosti. Ne moraju se bojati niti da će im štednja manje vrijediti, kao što se u prošlosti više puta događalo. Ista ta sigurnost je od ključne važnosti za funkcioniranje ekonomije u našoj zemlji, za svakog poduzetnika, za sve one koji moraju zaraditi na otvorenom tržištu da bi platili radnike i sve svoje obveze ili investirali.

Dakle, HNB je transparentan tamo gdje smije i može biti, s obzirom na monetarni i tečajni režim i nužnost očuvanja financijske stabilnosti. No, nužnost očuvanja tečajnog režima i financijske stabilnosti ponekad su brana komunikacijskoj otvorenosti, koju HNB želi barem isto toliko koliko i pojedini kritičari.

U okviru tako određenog manevarskog prostora u pogledu transparentnosti, Hrvatska narodna banka bila je i ostaje otvorena za komunikaciju s javnošću, uključivo za argumentiranu javnu raspravu o svim aspektima djelovanja središnje banke.

Nadalje, nekoliko ću riječi posvetiti troškovnoj učinkovitosti HNB-a.

Prvo, moram istaknuti da se, suprotno tvrdnjama koje su se zadnjih dana čule, HNB ne financira iz državnog proračuna, već iz vlastitih prihoda. HNB o svom poslovanju svake godine izrađuje financijska izvješća, koja su podložna reviziji u skladu s međunarodnim računovodstvenim standardima i domaćim propisima o reviziji. Što se revizije poslovanja središnje banke tiče, ona, dakle, i svih ovih godina postoji, i provodi ju, sukladno zakonu koji je donio Sabor RH, vanjski revizor kojeg imenuje Sabor RH, putem svog Odbora za proračun i financije, te isti izvješće o reviziji podnosi Saboru RH. To znači da Sabor RH već godinama raspolaže svim podacima o radu i poslovanju HNB-a, te revizorskom ocjenom učinkovitosti poslovanja, a dodatne podatke je od revizora kojeg imenuje u svakom trenutku mogao i može zatražiti. Osim toga, HNB je, u skladu s najboljom praksom u središnjim bankama, uspostavio i vanjski Revizorski odbor, koji čine nezavisni stručnjaci, a koji ocjenjuje kvalitetu rada neovisnog vanjskog revizora.

Bitno je istaknuti kako HNB dovoljno zarađuje za pokriće troškova svojega poslovanja i za transfere Ministarstvu financija u uvjetima povijesno najnižih kamatnih stopa, odnosno negativnih eurskih kamatnih stopa do šest godina dospijeća. To postiže dobrom politikom upravljanja financijskim sredstvima, ponajprije ispravnom odlukom o kupnji dugoročnih vrijednosnica od 2011. godine, čime je produženo dospijeće portfelja, što se pokazalo ispravnom investicijskom odlukom, s obzirom na jak pad prinosa na eurske obveznice koji je uslijedio. Tim su potezom prihodi HNB-a za razdoblje 2012. – 2015. povećani za oko 1800 milijuna kuna, što je de facto sve preneseno Ministarstvu financija. U idućim godinama, dakle od 2012. nadalje, donesene su i odluke o povećanju istog portfelja kao i o produženju njegove ročnosti, čime su osigurani stabilni prihodi i u godinama od 2016. nadalje.

Hrvatska narodna banka među zemljama EU-a izdvaja se kao banka s ispodprosječnim troškovima poslovanja i natprosječnom dobiti. Premda dobit nije cilj djelovanja središnjih banaka, dobit koju ostvaruje HNB jedna je od najviših stavi li se u odnos s veličinom aktive banke ili BDP-om; tako je u 2014. HNB ostvario dobit od oko 0,8% BDP-a te su samo središnja banke Češke, Irske i Cipra imale višu razinu dobiti.

Ako se troškovi poslovanja HNB-a (0,09% BDP-a) usporede s troškovima središnjih banaka zemalja s relativno sličnim brojem stanovnika, primjerice s Latvijom (0,15% BDP-a), Bugarskom (0,12% BDP-a), Irskom i Litvom (0,11% BDP-a), Austrijom i Slovačkom (0,1%), Madžarskom (0,09% BDP-a) i Slovenijom (0,08 % BDP-a), očito je da se HNB smjestio među štedljivije i ekonomičnije središnje banke.

Promatra li se apsolutni iznos troška poslovanja po zaposlenom – o kojima je u prethodna dva dana bilo najviše riječi - može se primijetiti da među usporedivim zemljama samo središnja banka Bugarske (koja ima najnižu razinu BDP-a po glavi stanovnika i najniže plaće) ima niže troškove od HNB-a, dok su troškovi HNB-a slični onima u Rumunjskoj i Češkoj te niži nego u Madžarskoj i Poljskoj.

Također, što se tiče troškova poslovanja, HNB ih, kao obveznik javne nabave, vrlo transparentno iskazuje na svojoj internetskoj stranici, dakle ti su podaci javno dostupni.

Angažman državne revizije mogao bi pridonijeti dodatnoj transparentnosti u poslovanju HNB-a, kad bi ona metodom usporednih europskih vrijednosnih kriterija (benchmarking), a na planu operativnih troškova, procjenjivala ima li Hrvatska efikasnu, ekonomičnu i učinkovitu središnju banku. U istu svrhu i na isti način, Ured za državnu reviziju ima, naravno, mogućnost analizirati i ocijeniti i sve ostale institucije koje revidira, čime građanima može na najbolji način ukazati na učinkovitost državnih institucija, na to imaju li previše ili premalo zaposlenih, imaju li više ili niže troškove od usporedivih institucija u EU i tako dalje. Dakle, suprotno tvrdnjama koje su se čule zadnjih dana, HNB se ni na koji način ne zatvara pred Državnom revizijom, već bi volio – da njezino djelovanje, ne samo bude zakonski usklađeno s europskom pravnom stečevinom, odnosno s propisanim načelima u kontroli institucije središnjih banaka u EU – već i da doprinese ocjeni učinkovitosti HNB-a na uobičajen način benchmarkinga HNB-a s usporedivim europskim institucijama. To je sigurno najkvalitetnija informacija koju građani mogu dobiti kako o HNB-u, tako i o ostalim državnim institucijama.

Konačno, moram se osvrnuti na mjeru u kojoj su ostvareni ciljevi stabilnosti cijena i financijske stabilnosti u razdoblju na koje se odnosi izvješće. U pogledu stabilnosti cijena, kako se moglo čuti prethodnih dana u raspravi, Hrvatska bilježi vrlo blagi pad opće razine potrošačkih cijena. Međutim, potrebno je znati da je taj pad potrošačkih cijena u cijelosti rezultat pada uvoznih cijena. Deflator BDP-a – najšira mjera cijena kojom se deflacionira cjelokupna gospodarska aktivnost i koja isključuje uvozne cijene, bio je stabilan na razini od otprilike nule. Budući da su izvozne cijene padale manje od uvoznih, uvjeti međunarodne razmjene za Hrvatsku su se popravljali, ili pojednostavljeno, za jednu jedinicu izvozne robe, Hrvatska je mogla uvesti više jedinica uvoznih roba nego ranije. Taj pad cijena je povećavao kupovnu moć kućanstava i nije slučajno što je osobna potrošnja u promatranom razdoblju nastavila snažno rasti. Isto tako, zabilježen je oporavak korporativnih profita, kao i smanjenje tereta zaduženosti gospodarstva i građana i lakše servisiranje kamata – pojave koje su upravo suprotne porastu realnog tereta duga koji se događa u vrijeme deflacije.

U pogledu financijske stabilnosti, HNB je ostvario i taj cilj u okolnostima koje su bile izuzetno teške – dugogodišnje recesije koja je po intenzitetu bila druga najsnažnija u EU, nakon Grčke. HNB je tako iznimno učinkovit ukoliko se učinkovitost mjeri odsustvom troška sanacije poslovnih banaka u RH. Većina europskih zemalja, unatoč blaže izraženoj recesiji, u tom je razdoblju imala visoke fiskalne troškove sanacije odnosno pomoći bankama. Dakle, i po ovom kriteriju, HNB je troškovno vrlo učinkovit.

Također, uz puno poštovanje svih kritičkih istupa uvaženih zastupnica i zastupnika u protekla dva dana, izuzetno mi je žao što su izrečene i neistine, koje u krajnjoj liniji, pogađaju i sve djelatnike HNB-a. Reći ću samo kratko: HNB nikome ne plaća saune i masaže, ne služimo škampe i jastoge, niti isplaćujemo božićnice i regrese. Isto tako, ne zapošljavamo nikakve Masterchefove i sommeliere već smo usluge restorana i nekih drugih usluga eksternalizirali, čime HNB ostvaruje uštede između 20 i 40 posto u odnosu na to da sam zapošljava te djelatnike. Po troškovima smo pri dnu ljestvice europskih središnjih banaka, a po učinkovitosti pri vrhu – kao što sam vas danas izvijestio.

Gospodine Predsjedniče, uvažene zastupnice i zastupnici, zahvaljujem na vašoj pozornosti.