Konferencija o financijskim krizama pokazala je raznolikost shvaćanja financijskih kriza, teškoće u njihovom predviđanju te velike razlike u pogledima na njihovo rješavanje. Ako se financijske krize promatraju kao opći poremećaji povjerenja, njih je teško predvidjeti, no razmjerno ih je lako rješavati. U tom se slučaju rješenje traži u obnovi povjerenja i vjerodostojnosti tvoraca gospodarske politike. Razborito osmišljena funkcija središnje banke kao zajmodavca u zadnjoj nuždi u tomu može odigrati važnu ulogu. Ako se financijske krize promatraju kao posljedice unutarnjih gospodarskih slabosti, onda ih je razmjerno lako predvidjeti, ali ih je teško rješavati. Razrješenje krizne epizode, ili opće sklonosti financijskim krizama u nekoj zemlji, u tom će slučaju zahtijevati uklanjanje svih fundamentalnih gospodarskih slabosti, kao što su: nedostatak konkurentnosti, sklonost moralnom riziku u poslovanju financijskoga sektora, loša i nerazvidna fiskalna politika. Međutim, ako se financijske krize promatraju isključivo kao posljedice nesavršenosti u funkcioniranju međunarodnih financijskih tržišta, onda ih je jednako teško predviđati i rješavati. U tom slučaju u prvi plan izbijaju pitanja o tome koliko međunarodni prudencijalni standardi, poput pravila iz Basela, pomažu stabilnost, a koliko predstavljaju regulatorne distorzije, koliko likvidnost financijskih tržišta u nastajanju pomaže, a koliko odmaže financijskoj stabilnosti te, naposljetku, u kojoj mjeri postojanje nacionalnih valuta s malom zalihom povjerenja pomaže, a koliko odmaže financijskoj stabilnosti i gospodarskom napretku? Najvažnije pitanje koje u ovom trenutku dominira ne samo na konferencijama ovoga tipa, već i u makroekonomici općenito, jest pitanje o tome donose li promjene tečaja u uvjetima valutne supstitucije i kakovu korist zemlji i, još šire, donosi li uopće nacionalna valuta s malom zalihom povjerenja ikakvu korist državi koja takvu valutu podupire?