U četvrtak 24. ožujka 2022. u 14h online održala se 44. Ekonomska radionica HNB-a na kojoj su Maja Bukovšak i Tihana Škrinjarić iz Direkcije za financijsku stabilnost predstavile istraživanje; Indikatori za kalibraciju protucikličkog zaštitnog sloja kapitala u Hrvatskoj.

Hrvatska narodna banka uputila je u veljači 2021. u javnu raspravu prijedlog Odluke o podizanju stope protucikličkoga zaštitnog sloja kapitala s trenutačnih 0% na 0,5%, s početkom primjene od 31. ožujka 2023., a u pratećem je obrazloženju navedeno da su razlozi za takvu odluku nastavak kumulacije cikličkih sistemskih rizika u uvjetima snažnoga oporavka gospodarstva od krize izazvane pandemijom.

Na 44. Ekonomskoj radionici HNB-a predstavljena je metodologija koja stoji iza donošenja takve odluke. Tihana Škrinjarić, savjetnica u Direkciji za financijsku stabilnost, i Maja Bukovšak, direktorica Direkcije za financijsku stabilnost, opisale su metodologiju u dva istraživačka rada u nastajanju pod nazivom "Novi indikatori kreditnog jaza u Hrvatskoj: unapređenje kalibracije protucikličkog zaštitnog sloja kapitala" (autorica Tihane Škrinjarić i Maje Bukovšak) te "Uvođenje kompozitnog indikatora cikličkog sistemskog rizika u Hrvatskoj: mogućnosti i ograničenja" (autorice Tihane Škrinjarić). Autorice su pojasnile da je protuciklički zaštitni sloj kapitala jedan od ključnih instrumenata makrobonitetne politike, čija je namjena stvaranje dodatnoga kapitala u razdobljima porasta cikličkih rizika, kako bi se njegovim otpuštanjem u krizi bankama osigurao prostor za nastavak nesmetanoga kreditiranja, a u razdobljima koja joj prethode i posredno ublažilo prekomjerno kreditiranje. Nadležna tijela (u Hrvatskoj je to HNB) pritom se vode principom "usmjerene diskrecije", na način da kombiniraju izračun tzv. Baselova kreditnog jaza i referentne stope u skladu s međunarodnim smjernicama koje osiguravaju usporedivost pristupa unutar i izvan EU-a, s alternativnim načinima mjerenja i izračuna kreditnog jaza i drugih indikatora razvoja cikličkih rizika povezanih s prekomjernim kreditnim rastom, što na kraju upotpunjuju vlastitom prosudbom. Kako bi se unaprijedio okvir za oblikovanje ove makrobonitetne mjere, u radovima se odgovara na tri ključna pitanja:

1. Postoje li bolji indikatori koji su mogli ranije signalizirati prethodnu krizu i time omogućiti postupniju i raniju izgradnju protucikličkoga zaštitnog sloja kapitala?
2. Kako riješiti problem nestabilnosti koji stvara dodavanje novih podataka u statističkom filtriranju?
3. Kako konstruirati kompozitni indikator koji osim kreditne dinamike uključuje i druge važne pokazatelje razvoja cikličkih rizika?

Svrha prvog istraživanja bila je razmotriti moguća rješenja za unapređenje metodologije kojom se koristi za procjenu kreditnog jaza, tj. odstupanja omjera kredita i BDP-a od dugoročne ravnoteže, i posljedično kalibraciju protucikličkoga zaštitnog sloja kapitala u Hrvatskoj. Doprinos istraživanja očituje se u sistematiziranju i analizi različitih mogućnosti modifikacije indikatora kreditnog jaza, koji se ocjenjuju uz primjenu kriterija kvalitete signaliziranja krize u povijesnom uzorku i stručnu procjenu, kako bi se oblikovali prijedlozi potencijalnih rješenja za primjenu u praksi. Glavni rezultati istraživanja upućuju na to da je potrebno pretpostaviti da je duljina trajanja kreditnog ciklusa veća u odnosu na gospodarski ciklus, te se nepoznavanje točne duljine trajanja kreditnog ciklusa u Hrvatskoj može premostiti promatranjem raspona mogućih kreditnih jazova. Novi indikatori koji se predlažu u istraživanju ranije su signalizirali prethodnu globalnu financijsku krizu i stabilniji su od dosadašnjih nacionalnih specifičnih indikatora, čime se u realnom vremenu omogućuje ranija i postupnija izgradnja protucikličkoga zaštitnog sloja kapitala, manje podložna promjenama.

Drugo istraživanje razmatra nekoliko popularnih pristupa konstrukcije kompozitnih indikatora cikličkih rizika, koji objedinjuju veći broj pokazatelja, kako bi se odabrao najprimjereniji za implementaciju u Hrvatskoj. Njegovi rezultati upućuju na to da je izgradnja kompozitnog indikatora veoma zahtjevan zadatak, s obzirom na brojne prednosti i nedostatke pojedinih pristupa koji se pojavljuju u praksama središnjih banaka. Na osnovi toga, u istraživanju se kao najbolja predlaže varijanta kompozitnog indikatora, kojom se nastoji obuhvatiti šest kategorija mjera akumulacije cikličkih rizika prema smjernicama Europskog odbora za sistemske rizike (ESRB), uz uključivanje indikatora koji su u hrvatskom uzorku imali bolja svojstva u signaliziranju kriza. Doprinos istraživanja sastoji se u sažimanju pregleda različitih pristupa na jednome mjestu, s posebnim fokusom na usporedbu, što se prethodno ne nalazi u literaturi, u prijedlozima unapređenja pojedinih indikatora, i dodatno, što se detaljno analizira mogućnost kalibracije protucikličkoga zaštitnog sloja kapitala, što također nedostaje u primjenama.