Također, pri ulaganju u virtualne valute ne postoji nikakav sustav osiguranja, a prisutan je i velik broj operativnih i drugih rizika gubitka imovine. To se posebice odnosi na korištenje tzv. digitalnih novčanika virtualnih valuta te platformi za njihovu razmjenu. Unatoč recentnoj popularnosti i interesu javnosti za virtualne valute, njihov utjecaj na platni promet i tržište novca na globalnoj razini i u nas i nadalje je relativno mali, a ulaganje u ovakav oblik specifične imovine trenutno nema implikacija i ne čini rizik za monetarnu politiku Hrvatske narodne banke u smislu održavanja stabilnosti cijena i financijske stabilnosti bankovnog sustava u Republici Hrvatskoj.
ŠTO SU VIRTUALNE VALUTE
Virtualne valute, u skladu s definicijom koja se u najvećoj mjeri oslanja na mišljenje Europskoga nadzornog tijela za bankarstvo, jesu digitalni prikaz vrijednosti i mogu se smatrati specifičnom vrstom imovine koju su njezini imatelji spremni držati i/ili elektronički razmjenjivati te se njome međusobno sporadično koristiti za plaćanja, u skladu s uvjerenjem da takve valute imaju stvarnu vrijednost. Virtualne valute ne izdaju središnje banke niti bilo koje drugo tijelo javne vlasti. Maksimalna ponuda pojedinačne virtualne valute praktički je ograničena i zasniva se na početnim postavkama kompliciranih algoritama, što može imati znatne posljedice na kretanje njihovih cijena, koja onda mnogo više ovisi o potražnji. Iako broj različitih virtualnih valuta nije ograničen, pa se njihov broj rapidno povećava, ponuda tih valuta ne ovisi ni o kakvim gospodarskim potrebama, već isključivo o vanjskim tehnološkim rješenjima. Virtualne valute pohranjuju se u tzv. digitalne novčanike, a razmjenjuju na tzv. burzama virtualnih valuta.
Virtualne valute nisu novac jer ne ispunjavaju osnovne funkcije novca. One nisu mjerilo vrijednosti jer se njima ne koristi kao mjerom usporedbe relativnih cijena između različitih dobara i usluga te nisu sredstvo razmjene jer je njihova upotreba zasad iznimno mala. Također, virtualne valute ne mogu se smatrati sredstvom štednje jer se zasad ne prepoznaje da ulagači i imatelji virtualnih valuta očekuju sigurnu i stabilnu štednju, već su ponajprije motivirani brzom i mogućom iznimno velikom zaradom, što se može smatrati spekulativnom potražnjom. Na kraju, nejasna je pozadinska vrijednost virtualnih valuta, među ostalim zbog toga što se cijela shema njihova stvaranja zasniva na iznimno složenim i sofisticiranim tehnološkim procesima koji nisu lako shvatljivi i jasni širokoj javnosti.
HNB NE NADZIRE POSLOVANJE VIRTUALNIH VALUTA
Virtualne valute nisu zakonsko sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj niti su strana valuta (deviza) odnosno strano sredstvo plaćanja. Virtualnim valutama ne izvršavaju se platne transakcije u skladu sa Zakonom o platnom prometu niti se trgovanje i plaćanje virtualnim valutama mogu smatrati platnim uslugama. Isto tako, virtualne valute nisu ni elektronički novac jer se suštinski ne mogu smatrati novcem, odnosno one nisu pohranjena novčana vrijednost ili novčano potraživanje prema izdavatelju. Naime, u skladu sa Zakonom o elektroničkom novcu izdavatelj elektroničkog novca dužan je imatelju elektroničkog novca na njegov zahtjev isplatiti novčanu vrijednost elektroničkog novca (iskup elektroničkog novca), i to po nominalnoj vrijednosti. Za razliku od toga, vrijednost virtualnih valuta po kojoj ih njihovi imatelji mogu unovčiti najčešće, zbog brzih i velikih promjena cijene, nije jednaka novčanoj vrijednosti koju su prethodno u njih uložili.
Organizacije ili pojedince koji izdaju virtualne valute ili njima trguju nije licencirala Hrvatska narodna banka, niti ona nadzire njihovo poslovanje, kao ni bilo koja druga institucija u RH. Iako korištenje virtualnih valuta nije ilegalno, u većini europskih država prevladava mišljenje da virtualne valute ne udovoljavaju pravnim kriterijima da bi mogle biti kvalificirane kao zakonsko sredstvo plaćanja, elektronički novac ili instrument plaćanja. Stoga u tim zemljama u postojećem regulatornom okviru institucije ne reguliraju niti nadziru kupnju, prodaju ili bilo koji drugi oblik ulaganja i korištenja virtualnih valuta.
ULAGANJE U VIRTUALNE VALUTE JEST ULAGANJE VISOKOG RIZIKA
Ulaganje u virtualne valute jest ulaganje visokog rizika. Pri ulaganju u virtualne valute postoji, naime, velik broj operativnih i drugih rizika gubitka imovine. Također, nema osiguranja ulaganja u virtualne valute.
Velikom broju rizika posebno pogoduje brz razvoj stotina mreža virtualnih valuta, nereguliranost, izloženost prema krađi ili gubitku podataka, globalni karakter i velike oscilacije vrijednosti virtualnih valuta, pa su i dosad zabilježene brojne kompromitacije. Kako virtualne valute omogućuju provođenje anonimnih ili pseudoanonimnih transakcija kojima je teško ući u trag, pretpostavlja se kako se mrežama virtualnih valuta, među ostalim, koristi i za transakcije povezane s kaznenim djelima, uključujući pranje novca i financiranje terorizma. Iz tog razloga, a u skladu s propisima o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, financijske institucije mogu biti ograničavane u pružanju usluga povezanih s virtualnim valutama.
Poseban operativni rizik pri korištenju virtualnih valuta čine tzv. novčanici virtualnih valuta te platforme za njihovu razmjenu. Novčanici (engl. wallet) virtualnih valuta omogućuju pohranu, plaćanje i praćenje stanja, a platforme za kupnju i razmjenu virtualnih valuta (tzv. mjenjačnice; engl. virtual currency exchange platform) omogućuju kupnju virtualnih valuta novčanim sredstvima ili međusobnu zamjenu sredstava u različitim virtualnim valutama. Kompromitacija novčanika ili mjenjačnica virtualnih valuta kao i neetično postupanje organizacija ili pojedinaca koji njima upravljaju mogu dovesti do trajnoga gubitka imovine u virtualnim valutama.
Kada je riječ o osiguranju ulaganja u virtualne valute, valja naglasiti da ono ne postoji. Nasuprot osiguranju depozita u poslovnim bankama u iznosu do 100 tisuća eura po deponentu ili zaštiti ulagatelja u investicijske fondove u iznosu do 150 tisuća kuna, kod virtualnih valuta takve institucionalne i novčane zaštite nema. Ako organizacija ili pojedinac koji izdaje virtualne valute ili njima trguje propadne ili nestane, imatelji virtualnih valuta svoja sredstva mogu potraživati jedino u građanskopravnom postupku. Također, svi koji trguju virtualnim valutama trebaju voditi računa o eventualnim poreznim obvezama koje iz toga proizlaze.
ZANEMARIV UTJECAJ NA PLATNI PROMET I TRŽIŠTE NOVCA
Utjecaj virtualnih valuta na platni promet i tržište novca na globalnoj razini i u nas zanemariv je. Primjerice, na dan 14. prosinca 2017. u svijetu je bitcoinom, kao najpopularnijom virtualnom valutom, provedeno oko 490 tisuća transakcija, što je povijesno najveći dnevni broj transakcija. Za usporedbu, prema podacima Europske središnje banke ukupan broj prosječnih dnevnih bezgotovinskih platnih transakcija u 2016. u europodručju iznosio je 484 milijuna, a u cijeloj 2016. godine provedene su 122 milijarde platnih transakcija. Prema podacima Hrvatske narodne banke, u 2016. godini u Republici Hrvatskoj prosječno je dnevno izvršeno više od 2,9 milijuna bezgotovinskih platnih transakcija.
Iz navedenog je vidljivo da je dnevni broj transakcija u bitcoinima zanemariv ne samo na svjetskoj razini nego i u usporedbi s hrvatskim platnim prometom s obzirom na to da se može pretpostaviti da se iznimno mali dio od navedenih 490 tisuća transakcija bitcoinom odnosio na tržište Republike Hrvatske. Također, unatoč povećanom izdavanju virtualnih valuta u recentnijem razdoblju, tržišna kapitalizacija svih virtualnih valuta i nadalje je iznimno mala u odnosu na veličinu ukupne svjetske ponude novca, ili primjerice veličinu tržišta kapitala, duga, derivata i tako dalje (All of the World’s Money and Markets in One Visualization).
VIRTUALNE VALUTE – BEZ RIZIKA ZA MONETARNU POLITIKU HNB-a
Na kraju, važno je istaknuti da sadašnja rasprostranjenost virtualnih valuta i njihova ograničena upotreba ne predstavljaju nikakvo ograničenje niti rizik za provođenje monetarne politike niti za ključne ciljeve središnjih banaka poput stabilnosti cijena, financijske stabilnosti bankovnog sustava i stabilnosti platnog sustava. Tako i recentniji veći interes javnosti u Republici Hrvatskoj za ulaganje u ovakav oblik specifične imovine i s njime povećan rizik za pojedinačne ulagatelje, trenutno nema implikacija niti znači rizik za monetarnu politiku Hrvatske narodne banke u smislu održavanja stabilnosti cijena i financijske stabilnosti bankovnog sustava u Republici Hrvatskoj.