S viceguvernerkom Hrvatske narodne banke Martinom Drvar u emisiji Studio 4 HRT-a razgovarao je Željko Kardum.

Vrijeme je za tjednu ekonomsku analizu i bolje razumijevanje financija. Dana 11. rujna Hrvatska narodna banka izdala je priopćenje u kojemu piše: Europska središnja banka u listopadu počinje izravno nadzirati 5 banaka u Bugarskoj i 8 banaka u Hrvatskoj. Za one koji površno ili uopće ne prate financijski sektor, a pritom su monetarni suverenisti, vijest je odjeknula poput petarde bačene među golubove. Jedni su u njoj vidjeli krunski dokaz da Unija preuzima kontrolu nad hrvatskim financijskim sustavom, a drugi da Frankfurt Zagrebu i HNB-u ne vjeruje pa preuzima direktan nadzor. Što je istina, a što mit, reći će nam viceguvernerka HNB-a gospođa Martina Drvar. Gospođo Drvar, dobrodošli, što je istina od ovoga, zašto Frankfurt preuzima direktan nadzor?

Dobar dan svima. Takva je uistinu stipulacija u našem priopćenju, međutim možda trebamo dati gledateljima širi kontekst kako se vrši nadzor banaka u Europskoj uniji, poglavito u eurozoni, s obzirom na to da je Europska središnja banka nadležna za nadzor banaka unutar eurozone. Naime, unutar Europske unije već duži niz godina banke mogu poslovati s tzv. jedinstvenom putovnicom, licencirane samo od svojega lokalnog regulatora, one mogu poslovati u bilo kojoj državi članici Europske unije. Taj je koncept bio izrazito nagrižen, da tako kažemo, ovom globalnom financijskom krizom jer se pokazalo da ukoliko su banke nadzirane samo od nacionalnog supervizora, ne mogu se sagledati sve činjenice odnosno posljedice kada dođe do velike krize. Stoga je prema de Larosière reportu nastao koncept zajedničkog nadzora na razini Europske središnje banke, za članice eurozone. Trebamo to destigmatizirati budući da je u našem bankovnom sustavu puno bankovnih grupacija iz Europske unije, poglavito eurozone; to su velike grupacije poput UniCredita, Intese ili Erste banke te je on već posredno nadziran od Europske središnje banke koja nadzire matice društava koje postoje kod nas.

Dakle, da objasnimo gledateljima. Postoji UniCredit ili Intesa ili neka druga, one su banke, imaju svoje banke kćeri u Hrvatskoj, te banke kćeri u Hrvatskoj zapravo su ionako pod posebnim nadzorom Europske središnje banke, ali ovdje ih je nadzirao HNB. Zašto sada više ne nadzire HNB odnosno zašto direktnu kontrolu odnosno nadzor preuzima Europska središnja banka?

To je bio jedan od uvjeta za naš ulazak u ERM II; zemlje koje su prije ulazile u ERM II, ovu predčekaonicu za ulazak u euro, nisu imale tu priliku zato što nije postojao zajednički nadzor. Mi smo došli u situaciji, kao i Bugarska, gdje ta organizacija postoji i morali smo se tome priključiti. Treba naglasiti da se nadzor ne preuzima direktno. Ono što je bolje za nas jest to da je činjenica da primjerice za velike banke mi sada imamo uvid u kompletno njihovo poslovanje. Znači, ne samo u Hrvatskoj, nego i vani. U prijašnjim okolnostima mi smo znali sve što rade naše banke, međutim vrlo smo malo informacija imali o tome što rade njihove matice, preciznije, onoliko koliko je to bilo omogućeno tzv. razmjenama između supervizorskih agencija. Sada nam se otvorio apsolutno pristup svim informacijama o poslovanju tih grupa, što znači da smo u biti mi na dobitku.

A to je lijepo okrenuto, zašto onda ne piše Hrvatska narodna banka preuzima nadzor i nad bankama majkama u Europi?

Da, možda zato što to eto ljepše zvuči, a i tako je definirano u samoj regulativi. Mojim kolegama i meni to puno znači i steći ćemo uvid u druge prakse, razumjet ćemo bolje poslovne odluke matica, imat ćemo pristup direktno njihovu rukovodstvu, razumjet ćemo bolje kako se njihovi globalni planovi odražavaju na ovo što se događa u Hrvatskoj i sve u svemu to je veliki napredak za našu profesiju.

Dobro, možda još da dodamo da ćete vi zajedno raditi nadzor s kolegama iz Europske središnje banke i ono što je recimo njima bitno dakle da slijede od banaka majki pa do njihovih banaka kćeri sve financijske operacije koje one rade jer badava vam je kontrolirati samo majku ako ona putem kćeri, kao što smo vidjeli u prošlosti, ima dosta mogućnosti. Ne mogu to odraditi u Njemačkoj ili Italiji, ali 'ajmo u neku novonastalu državu koja nije u okviru Europske središnje banke, idemo te poslove odraditi preko Rumunjske, Bugarske, Hrvatske i tako dalje. Što to znači za monetarnu suverenost Hrvatske?

Načelno znači da se mi pripremamo za ulazak u euro i kao što znate to su dvije vrlo razdvojene funkcije unutar Europske središnje banke, pa tako i unutar Hrvatske narodne banke. Primjerice, ti ciljevi koji postoje u našem mandatu kao središnje banke vrlo su oprečni i zato postoji odvojeno rukovođenje tim poslovima. Ono što je dobro za zaštitu potrošača ili recimo za nadzor banaka možda je oprečno ciljevima monetarne politike, dakle zato je to razdvojeno. Kod nas je sve to sublimirano u funkciji guvernera koji vrlo često mora dozirati sve te interese koji postoje, a sve s ciljem onog osnovnog što je nama u mandatu, a to je stabilnost cijena i sigurnost i stabilnost financijskog sustava.

Sad se još spominje zaštita potrošača kao još jedna od funkcija narodne banke. Ono što je možda zanimljivo pripomenuti osim nadzora tih banaka u Hrvatskoj, dakle direktnog nadzora iz Frankfurta, ESB preuzima nadzor nad povezanim, kaže se manje značajnim institucijama u Hrvatskoj. Što to znači?

U principu cijeli financijski sustav, bankovni sustav nadzire efektivno od 1. listopada ove godine Europska središnja banka, s tim da je tu svoju ovlast nadzorne institucije u našem financijskom sustavu, Europska središnja banka vratila Hrvatskoj narodnoj banci i rekla za ove male značajne institucije – evo, prepuštam tebi odluku o tome kako ćeš rukovoditi tim nadzorom, jer to je - ne mogu reći od manjeg interesa - nego bi jednostavno bilo operativno preteško da se sve institucije nadziru baš iz jednog sjedišta…

Dobro, zlobnici bi rekli neću ti uzeti sve, ostavit ću ti nadzor nad manje važnim financijskim institucijama.

Nije, tako je i u drugim zemljama. Znači, moramo gledateljima reći da postoje tisuće banaka koje su registrirane u Europskoj uniji, međutim samo 120 velikih grupacija izravno nadzire Europska središnja banka, a dijele se na one koje su globalno signifikantne institucije, globalno značajne institucije, poput Deutsche Bank ili UniCredita koji isto tako posluje kod nas, do onih koje su lokalno možda malo značajnije, ali ipak bitne za stabilnost financijskog sustava.

Dakle, po vama Hrvatska narodna banka ništa ne gubi nego zapravo po vama dobiva.

Da, apsolutno dobiva, i u profesionalnom smislu, ali i u smislu toga da možemo bolje imati uvid u kompletno kretanje bankovnog sustava unutar eurozone, što nam je od interesa.

Hoćete reći da i dalje ostaje kontrola u Zagrebu, a ne u Frankfurtu?

Apsolutno, ali to su neke dobre prakse koje ćemo mi prenijeti,  i tako nadograditi našu već jako, jako dobru razvijenu funkciju.

Dobro, sad kad smo to pojasnili, osvijetlimo još jedan termin kojim se često sada barata, pogotovo ove godine, ne znam koliko ga gledatelji razumiju. Naime, HNB u svibnju ove godine preuzeo je od Hrvatske udruge banaka zadaću izračuna i redovite objave NRS-a iliti nacionalne referentne stope. Zašto?

Zato što je to od nas tražilo europsko zakonodavstvo. Naime, došlo je do promjene propisa prema kojem je potrebno za takve varijable koje mijenjaju određene financijske ugovore, pogotovo kredite, ustrojiti sustav nadležnosti kontrole, dobrog gospodarenja kako ne bi došlo do manipulacije tim informacijama. To je znači slično, da možda gledateljima pojasnimo, kao što vrlo lako prihvaćamo da se cijene goriva mijenjaju na našim benzinskim crpkama ovisno o tome kako se kreće cijena nafte; tako eto ova mjera cijena novca naših banaka - ovisno o tome kojom robom trguju. Banke su u konačnici, pojednostavnjeno, trgovci novcem, pa ovisno od toga žele li istrgovati njihovi klijenti, oni koji su položili novac ili koji traže novac u određenoj valuti, imaju i određene troškove. Naša mjera pomaže u tome da se financijski ugovori - kada se klijenti, kao i banka, žele zaštititi od toga da fiksiraju svoju obvezu koju trebaju nadoknaditi prema tim financijskim ugovorima - da se taj varijabilni dio izračunava na neutralan način. Treba reći da tu nije ništa posebno drugačije s obzirom na to da je HUB i prije uzimao podatke od Hrvatske narodne banke i objavljivao ih na svojim stranicama. Tako se de facto ništa puno nije promijenilo, osim što smo mi preuzeli na sebe dvije zadaće, a to je da vrlo tehnički mi objavljujemo sada tu stopu, a drugo, da ustrojimo taj cijeli sustav kontrole što je bio ustrojen u HUB-u.

Dobro, možda da pojasnimo gledateljima, nacionalna referentna stopa, prema njoj se obračunava onaj dio recimo ako je kredit fiksiran u nekoj, ima promjenjivu kamatnu stopu, možemo li reći da sad kad je Hrvatska narodna banka preuzela objavljivanje nacionalne referentne stope, da s određenom većom pouzdanošću mogu očekivati da im recimo promjenjiva kamatna stopa neće toliko rasti ili padati ili to nema veze jedno s drugim?

To nema veze jedno s drugim jer su se izračuni i prije zasnivali na podacima Hrvatske narodne banke, i tako će i ostati. No vidjet ćemo kako će se cijela stvar prilagoditi kada uđemo u eurozonu, znači kako će se nastaviti izračunavati tu stopu, koliko će to imati smisla ili ne jer, kao što znate, imamo vrlo euroizirane bilance banaka, što znači da ljudi štede u eurima i većina plasmana zasad je u eurima, pa ako tome dodamo i ovaj kunski dio, imat ćemo uglavnom posve euroizirane bilance. Najviše kredita koji su odobreni uz varijabilnu kamatnu stopu odobreno je uz EURIBOR, pa je onda pretpostavka da bi se tako razvijalo i to korištenje NRS-a. Ali o tome treba donijeti odluku Vlada.

To je tek vjerojatno nakon što mi napravimo sljedeći korak, nakon što prihvatimo euro kao valutu i nakon što zapravo nacionalna referentna stopa postane misaona imenica, ’ajmo to tako nazvati.

Da, sigurno će ostati najnormalnije korištene za ugovore koji postoje, ali ne znam koliko će se koristiti za nove, to ćemo još vidjeti.

Dobro, ali gledatelje možda zbunjuje, prije nekoliko dana objavili ste da ta nacionalna referentna stopa pada. Ljudi vole vidjeti da im nacionalna referentna stopa pada ili EURIBOR pada jer onda očekuju da će im biti manje rate kredita. Hoće li zbog pada nacionalne referentne stope njima pojeftiniti krediti ili je NRS nešto što ih uopće ne bi trebalo zanimati jer ne utječe na njihovu ratu kredita?

Dakle, mi smo uveli NRS zajedno s dva druga, vrlo važna propisa koji se odnose na potrošačko kreditiranje i stambeno potrošačko kreditiranje i prije svega su interesantni za te skupine klijenata i, naravno, ako stopa pada, ona će se reflektirati u njihovim obvezama vraćanja kredita. A zašto stopa pada? Stopa pada jednostavno zbog toga što banka sve jeftinije dolazi do izvora sredstava, sve manje plaća te svoje obveze. Dakle, ako daje nekakav kredit u određenoj valuti i on jednostavno manje košta, tako da su i te stope pale. Kada govorimo o padu, moramo reći da su to stvarno zarezi iza postotnih bodova. Ali da, stope padaju.

Koja je sad nacionalna referentna stopa zadnja?

Ovisno o valuti, znači imamo tu nekakvu premiju recimo od 0,19 na kunu, 0,23 recimo na euro, malo veća od 0,30 je na američki dolar. To su nekakve zadnje stope.

Dobro, po tim novcima banke mogu pribavljati novac.

Da, to je razlika u biti ona…

0,30?

Da, da.

Možemo li očekivati približavanje rata, odnosno stopa kamata kredita tim brojkama? Dakle, negdje oko 1%?

Prema našoj statistici kamatnih stopa danas prosječni stambeni kredit košta oko 3,6%, gotovinski nenamjenski krediti 6,85%. Osim ako uzmete kredit u švicarskom franku, onda je 3,60%. Naravno, imamo i mi, da malo propagiram kolege koji se bave zaštitom potrošača, mHNB aplikaciju gdje potrošači mogu usporediti cijene kredita i vidjeti kako koja banka zaračunava aktualne kredite.

Dobro, ali veliki je nerazmjer između 0,3 i 0,5 i onih 3%, hoće li barem teoretski ulaskom Hrvatske u euro taj spread pasti?

Mislim da su banke već sad pod velikim pritiskom da smanje troškove svog poslovanja. Vidimo da je ova koronakriza dovela do procesa digitalizacije jer ono što nas je sve testiralo da možemo i raditi od kuće, to vrijedi i za bankarstvo. Znači, kao klijenti možemo se koristiti digitalnim kanalima da ostvarimo svoje bankovne usluge, isto tako banke mogu poslovati tako da nemaju sve zaposlenike, recimo, u uredima; da ponude više mogućnosti klijentima da se koriste digitalnim kanalima i u tom dijelu očekujem redukciju troškova banaka, da one postanu jednostavno jeftinije. To je dug proces. Možemo vidjeti da u bankarstvu ima jako puno novih institucija koje se bave posredovanjem novca i ljudi to koriste. Najveći pritisak je na platnoprometne usluge gdje banke imaju veliku konkurenciju. Međutim, mi smo još uvijek naviknuli ići kod bankara i bankari će sasvim sigurno kao takvi opstati. No, mislim da ćemo u poslovnicama umjesto nekoga tko tehnički provodi neku našu transakciju više sretati financijske savjetnike, ljude koji će nam moći pojasniti kako upravljati novcem, što je dobar trend.

Dobro, ovaj ulazak u euro, hoće li ili neće utjecati na premiju za rizik odnosno na kamatu?

Svakako da bi se trebao smanjiti, znači da bi trebao nestati ovaj tečajni rizik koji mi cijelo vrijeme imamo kao što je bilo objavljeno. Ljudi eto vole kunu, međutim vrlo malo vjeruju u kunu, ne štede u kuni, pa se to odražava i na način na koji banke plasiraju novac. Ono što u biti mijenja cijenu kredita jest naša sposobnost da novac uposlimo na produktivan način, a za to su potrebne strukturne reforme kao što je to više puta rukovodstvo HNB-a naglašavalo. Nema te monetarne kemije koja može zamijeniti duboke ekonomske strukturne reforme da bismo bili brži, učinkovitiji i produktivniji, i sigurno će korona u tom dijelu počistiti, da tako kažem, one igrače u ekonomskom smislu koji nisu inovativni, koji ne donose novu vrijednost, koji ne zapošljavaju i koji u konačnici osim participacija države ili banaka nisu u stanju privući i privatni kapital za svoj poslovni projekt.

Znači, zapravo to je jedini put do sniženja kamatnih stopa, strukturne reforme, veća efikasnost gospodarstva, više investicija.

Više investicija.

Gospođo Drvar, puno Vam hvala na dolasku u emisiju i na ovom razgovoru.

Hvala Vama na pozivu.