Od 1. siječnja 1999. godine 11 zemalja članica europske Ekonomske i monetarne unije - Austrija, Belgija, Finska, Francuska, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Njemačka, Portugal i Španjolska - uvode zajedničku valutu, euro. Budući da je riječ o skupini zemalja s kojima se obavlja glavnina vanjskotrgovinskog i financijskog poslovanja naše zemlje i valutama u kojima naši građani drže velik dio svojih ušteda, Hrvatska narodna banka smatra potrebnim pojasniti osnovne značajke ove promjene. Euro će do 2002. godine postojati samo kao knjižni novac u kojemu će biti moguće obavljati bezgotovinske transakcije. Kako bi se umanjila neizvjesnost oko uvođenja eura, međusobni tečajevi nacionalnih valuta zemalja članica monetarne unije fiksirani su već u svibnju ove godine. Tečajevi nacionalnih valuta zemalja članica monetarne unije bit će nepovratno fiksirani i prema euru od samog njegovog uvođenja, što znači da će se određeni iznos nacionalne valute zemalja članica moći zamijeniti za jednak iznos u eurima tijekom čitavog razdoblja u kojemu će nacionalne valute biti u optjecaju, pa i kasnije.
Prijelazno razdoblje koje počinje u siječnju 1999. godine tijekom kojega će se nacionalne valute i dalje koristiti kao jedino sredstvo gotovinskog plaćanja u zemljama članicama monetarne unije trajat će najduže tri godine, odnosno do 31. prosinca 2001. godine. Za vrijeme ovog razdoblja, fizičke i pravne osobe će pri obavljanju bezgotovinskih transakcija s inozemstvom moći slobodno birati žele li u transakcijama koristiti nacionalne valute ili euro, ovisno o dogovoru s poslovnim partnerima. To znači da uvođenje eura ne postavlja nikakve zapreke da se ugovori zaključeni u nekoj od nacionalnih valuta zemalja članica monetarne unije za vrijeme ovog perioda i izvrše u toj valuti.
Odmah po uvođenju eura, odnosno od 1. siječnja 1999. godine, i u Hrvatskoj će domaće fizičke i pravne osobe imat će mogućnost otvaranja računa denominiranih u eurima. Odabir trenutka konverzije sredstava na računima denominiranim u nekoj od nacionalnih valuta zemalja članica monetarne unije u euro ostavljen je na slobodnu volju vlasnicima računa tijekom čitavog prijelaznog razdoblja od tri godine. Tek po isteku tog razdoblja, odnosno na dan 31. prosinca 2001. godine, svi računi denominirani u nekoj od nacionalnih valuta zemalja članica monetarne unije automatizmom se konvertiraju u euro. Jedino ograničenje koje se postavlja u prijelaznom razdoblju za račune denominirane u eurima je nemogućnost korištenja eura u gotovinskom obliku, no potrebna gotovina moći će se podići i s tih računa u željenoj, odnosno potrebnoj nacionalnoj valuti zemlje članice monetarne unije.
Pri konverziji računa i priljeva koji glase na nacionalne valute u euro i obrnuto vrijedi pravilo da banke konverziju uvijek obavljaju prema fiksnim stopama konverzije, neovisno o polaznoj valuti i smjeru transakcije. Te stope bit će objavljene 31. prosinca ove godine, a temeljit će se na sadašnjim fiksnim tečajevima između valuta zemalja članica monetarne unije. Eventualna naplata provizija pri konverziji ovih valuta ostaje stvar poslovne politike banke, ali u slučaju naplate, provizija mora biti zasebno iskazana, a nikako naplaćena upotrebom kupovnih i prodajnih tečajeva različitih od fiksnih stopa konverzije. Hrvatska narodna banka očekuje da će konkurencija između banaka dovesti do toga da banke neće naplaćivati proviziju za bezgotovinske konverzije. Konverzija između pojedinih nacionalnih valuta zemalja članica monetarne unije obavljat će se uvijek posredstvom eura, koristeći iste fiksne stope konverzije. Ovaj postupak naziva se triangulacija, a nužan je kako bi se uvijek zadržao točan iznos pri preračunavanju.
Vrijednost uloga denominiranih u nacionalnim valutama zemalja članica monetarne unije se zbog uvođenja eura neće promijeniti. To znači da će ulozi u nacionalnim valutama vrijediti jednak iznos u kunama (ili bilo kojoj drugoj valuti) neposredno prije, kao i ulog u eurima nakon konverzije.
Po isteku prijelaznog razdoblja koje završava 31. prosinca 2001. godine, počet će gotovinska konverzija, odnosno uvest će se novčanice i kovanice eura. Razdoblje gotovinske konverzije može trajati najdulje do 30. lipnja 2002. godine kada postojeće nacionalne valute zemalja članica monetarne unije (DEM, ITL, FRF, ...) prestaju vrijediti kao zakonsko sredstvo plaćanja, ali njihovu zamjenu za euro centralne banke tih zemalja obavljat će i nakon tog datuma.
Pobliže informacije o utjecajima uvođenja eura na poslovanje hrvatskih banaka moguće je pronaći na Internet stranicama Hrvatske narodne banke (www.hnb.hr) gdje će i u budućnosti biti moguće pronaći eventualne dodatne informacije vezane uz uvođenje eura.