Rizici zaduživanja države u stranoj valuti

Objavljeno: 23.3.2021.

Mislav Brkić, viši savjetnik u Direkciji za europsku suradnju Hrvatske narodne banke održao je danas u organizaciji Instituta za javne financije virtualno izlaganje na temelju svog članka Troškovi i koristi zaduživanja države u stranoj valuti: je li ono izvor ranjivosti za članice EU-a izvan eurozone? koji je ovoga mjeseca objavljen u znanstvenom časopisu Public Sector Economic, dok je prijevod objavljen u ediciji Odabrani prijevodi IJF-a. U izlaganju je Brkić istaknuo da zaduživanje u stranoj valuti donosi državi određene rizike, ali i neke prednosti. Glavni rizik je to što javne financije postaju osjetljive na tečajna kretanja, jer se u slučaju slabljenja domaće valute teret otplate javnog duga povećava. S druge strane, zaduživanje u stranoj valuti može imati i neke pozitivne nuspojave, primjerice tako što pridonose povećanju međunarodnih pričuva koje su vrlo važne za visoko euroizirane države poput Hrvatske. U izlaganju je Brkić pokazao da među državama članicama EU-a koje još nisu uvele euro Hrvatska i Bugarska imaju najviši udio duga u stranoj valuti u ukupnome javnom dugu, kao i najviši stupanj euroiziranosti bankovnog sustava. Brkić smatra da te činjenice u velikoj mjeri objašnjavaju zašto su Hrvatska i Bugarska započele proces uvođenja eura, dok neke druge države članica EU-a to još nisu učinile. "Ne iznenađuje stoga što su upravo Bugarska i Hrvatska prve među preostalim državama članicama EU-a izvan eurozone iskazale interes za ulazak u ERM II i uvođenje eura. Kod ostalih država članica, osim Rumunjske, neto ekonomska korist od uvođenja eura čini se manjom, što djelomično objašnjava zašto njihove nacionalne vlasti ne planiraju započeti postupak uvođenja eura u skorije vrijeme“, rekao je Brkić. Prema njegovim riječima, kapacitet središnje banke da intervenira u vremenima kriza mnogo veći u državama s javnim dugom pretežno nominiranim u domaćoj valuti. Čak i ako veći broj investitora odluči da više neće financirati državu, središnja banka može emitirati dodatna sredstva – kreditiranjem poslovnih banaka ili kupnjom vrijednosnica države na sekundarnom tržištu – kako bi omogućila refinanciranje državnih obveza. „Upravo je to činila Europska središnja banka (ESB) tijekom europske dužničke krize, a isto to čini i nakon izbijanja pandemije virusa COVID-19 početkom 2020. Te dvije krize bi nesumnjivo bile puno teže da ESB nije reagirao na opisani način. U tom kontekstu, ovisnost države o zaduživanju u stranoj valuti definitivno se može smatrati 'prokletstvom', jer povećava vjerojatnost da se država suoči s iznenadnim padom povjerenja investitora i istodobno smanjuje njezin kapacitet za nošenje s dužničkom krizom ako do pada povjerenja investitora zaista dođe“, ustvrdio je Brkić.

Snimka predavanja i popratna prezentacija dostupne su na poveznicama.

Pretraživanje novosti