Potaknuto zamolbama novinara i upitima pojedinih građana izazvanih današnjom naslovnicom i interpretacijom jedne analize iz najnovijeg Biltena o bankama u nekim dnevnim novinama uredništvo spomenute publikacije Hrvatske narodne banke smatra potrebnim naglasiti sljedeće:

— Hrvatska narodna banka vodi monetarnu politiku usmjerenu na stabilnost cijena i , s tim povezanu, politiku stabilnog tečaja kune, prvenstveno u odnosu na curo. To namjerava činiti i nadalje. Stvar je potpuno slobodnog izbora i osobne prosudbe građana u kojoj će valuti štedjeti i uz koju će valutu biti vezane kreditne obveze koje preuzimaju s deviznom klauzulom. Napokon, njima će pripasti i dobri i loši učinci tih odluka.

— Središnja banka u tom odabiru ne treba i ne može sudjelovati. No, Hrvatskoj narodnoj banci, već i radi što uspješnijeg obavljanja njenih osnovnih zadaća, stalo je do toga da građani pri ulasku u kreditne obveze budu što potpunije svjesni i svih rizika koje pritom preuzimaju, napose ako njihovi prihodi i imovina nisu iskazani u valuti kojom će biti indeksirane te obveze (a više od tri četvrtine kredita građanima ugovoreno je s valutnom klauzulom, te više od 90 posto s promjenjivom kamatnom stopom).

— S takvim ciljem pripremljena je i u najnovijem Biltenu o bankama objavljena analiza mogućih učinaka tečajnih i kamatnih promjena na kreditne obveze. Ta analiza je hipotetske naravi i u njoj je nedvosmisleno istaknuto da je napravljena na primjeru kredita vezanog uz švicarski franak, s promjenjivom kamatnom stopom, zato jer banke u posljednje vrijeme u svojoj ponudi naglašavaju upravo takve kredite.

— Pritom je također jasno rečeno da je svrha takve analize informiranje građana o intenzitetu utjecaja valutnog i kamatnog rizika na njihove vlastite investicijske odluke. U cilju sto boljeg razumijevanja, prikazano je na konkretnom primjeru kako bi se kretale obveze korisnika kredita u kunskoj protuvrijednosti 100.000 švicarskih franaka, uz koji je vezana otplatna obveza, uzetog 1996. godine s rokom otplate od 20 godina i uz promjenjivu kamatnu stopu. Uz startnu kamatnu stopu od 5,58 posto, početni mjesečni anuitet iznosio bi 3.201,19 kuna. Slijedom promjena tečaja kune u odnosu na švicarski franak i referentne kamatne stope (LIBOR), tijekom proteklog desetljeća mjesečna otplatna rata oscilirala bi između 2.781 i 3.908 kuna.

— Na temelju takvog povijesnog kretanja simulacijom je izračunat utjecaj referentne kamatne stope i tečaja na visinu otplatnih obveza (u anuitetima). Iz te simulacije proizlazi očekivanje da mjesečni anuitet iz ožujka ove godine koji je iznosio 3.042 kune bude najviše 3.582 kuna u istom mjesecu slijedeće godine. Ova procjena je temeljena na 95 postotnoj pouzdanosti da će ta buduća rata biti manja od 3.582 kune. Dakle, moguće je ali malo vjerojatno da će se rata povećati za više od 17,8 posto u ožujku iduće godine u odnosu na ožujak ove godine.

— Naravno, na temelju toga nitko ne može tvrditi da će se upravo tako i dogoditi, a pogotovo ne da obveze upravo za toliko rastu "od sutra", kao što tvrdi naslovnica jednih dnevnih novina, koja je potakla upite novinara i građana na koje ovim tekstom želimo odgovoriti. Dobronamjerno upozorenje u Biltenu o bankama da i sasvim uobičajene, naizgled beznačajne, promjene kamata i/ili tečaja mogu utjecati na preuzete obveze i mogućnost njihovog urednog izmirivanja ne bi trebalo nikome biti ni povod ni opravdanje za senzacionalizam i proizvoljne tvrdnje.