Poduzeća se danas financiraju po najpovoljnijim uvjetima ikada

Objavljeno: 26.11.2019.

Tržište nekretnina, kaznena prijava protiv HNB-a zbog kredita s kreditnom klauzulom u švicarskim francima i rast gotovinskih kredita aktualne su teme o kojima smo razgovarali s Borisom Vujčićem, guvernerom Hrvatske narodne banke.

Prošli tjedan rekli ste da se tržište nekretnina pjeni, da su cijene na razinama otprije krize i da to posebno vrijedi za Jadran. Istaknuli ste i da je sve veći jaz između troškova gradnje nekretnina i cijena na tržištu. Građevinski investitori odgovorili su kako smatraju da ne postoji nekretninski balon na Jadranu i u Zagrebu, osim za stare stanove na neatraktivnim lokacijama u Zagrebu. Možete li dodatno pojasniti svoju izjavu, niste spomenuli riječ balon, ali je ona tako shvaćena u javnosti. Što kažu podaci i analize HNB-a o tržištu nekretnina?

Točno, nisam spomenuo riječ balon. Posegnut ću za malo drugačijom slikom: nekretninsko tržište još uvijek nije pregrijano, ali se ubrzano zagrijava i moglo bi se usijati ako se taj trend nastavi još koju godinu. Da objasnim, s godišnjom stopom rasta od 10,2 posto u drugom tromjesečju ove godine, Hrvatska je po intenzitetu rasta cijena stambenih nekretnina na trećem mjestu među članicama EU, iza Mađarske i Luksemburga. Taj je rast dva i pol puta veći od prosječnog rasta cijena stambenih nekretnina na razini EU, a omjer u odnosu na porast nominalnog BDP-a još je i nešto veći. No, zbog dugotrajnog razdoblja podcijenjenosti stambenih nekretnina, koje je prethodilo tom rastu, još uvijek ne možemo zaključiti da se radi o njihovoj precijenjenosti, što ne znači da se takva ocjena za godinu ili dvije neće promijeniti. Stoga moramo biti oprezni, kontinuirano ocjenjivati uzroke takvog stanja i rizike koji iz njega proizlaze.

Građevinski poduzetnici ne slažu se ni s vašom tvrdnjom da je sve veći jaz između troškova gradnje i cijena. Tvrde kako je sve veća cijena gradnje, zemljišta, da nedostaje radne snage i rokovi gradnje se povećavaju pa zbog svega toga nema ekstra profita, osim u rijetkim prilikama koje, naglašavaju, ne treba generalizirati. Kako to komentirate?

Službeni podaci DZS-a govore da cijene građevinskih materijala nakon dugog razdoblja stagnacije rastu po vrlo niskim stopama, manjima od 2 posto. Rast plaća u građevinarstvu se, nakon privremenog ubrzanja u protekloj godini, sredinom ove godine zaustavio. Kako se rast cijena stambenih nekretnina ubrzava, njihov omjer u odnosu na različite indekse troškove gradnje se povećava. Prema nekim pokazateljima, u posljednje se četiri godine povećao i do 20 posto. Financijski rezultati u skladu su s takvim statističkim pokazateljima pa su u protekloj godini, prema podacima Fine, građevinari zabilježili neto dobit, i to u agregatnom iznosu od otprilike 400 milijuna kuna, nakon što su u razdoblju od 2010. do 2017. godine akumulirali gotovo 7,5 milijardi kuna gubitaka. S obzirom na rast pokazatelja tržišta nekretnina, vjerujem da bi građevinari u ovoj godini mogli ostvariti nešto bolje poslovne rezultate, premda i dalje ispod razina viđenih prije krize.

Poduzetnici u građevinskom sektoru smatraju i kako je PDV na građevinsko zemljište od 25 posto prevelik te da je on jedan od glavnih uzroka rasta cijena stanova od 2014. godine? Kako vi gledate na njihov stav da se smanji PDV na građevinsko zemljište?

Odgovor ovisi o tome što smatrate da bi trebao biti cilj nižeg PDV-a na građevinsko zemljište. Ako želite poboljšati poslovne rezultate građevinara, vjerojatno je to dobra mjera. No, želite li utjecati na pristupačnost stambenih nekretnina, postoje i bolji načini da to ostvarite. Naime, upitno je bi li snižavanje stope PDV-a usporilo rast cijena u uvjetima snažne investicijske potražnje i ograničenih kapaciteta. Čak i kada bi ono povećalo ponudu stambenih nekretnina, povećanje ponude stanova potrebno za stabilizaciju cijena može rezultirati pretjeranom izgradnjom, odnosno usmjeravanjem rada i kapitala u stanove koji će poslije stajati prazni.

Da bi se ocijenio mogući učinak različitih instrumenata za obuzdavanje rasta cijena stambenih nekretnina, potrebno je razumjeti njegove uzroke. Budući da se stambeni krediti još uvijek umjereno povećavaju nakon višegodišnjeg razduživanja stanovništva, čini se da rastu cijena više pridonose investitori koji se okreću nekretninama, nezadovoljni niskim prinosima na druge vrste ulaganja. Eventualno dodatno zaoštravanje već relativno strogih uvjeta kreditiranja dodatno bi otežalo pristup stambenim kreditima mladima, ali ne bi obeshrabrilo investitore koji nekretnine kupuju gotovinom.

Denis Smajo, dugogodišnji borac za prava štediša u švicarskim francima, ovih je dana Državnom odvjetništvu uputio kaznenu prijavu protiv osam banaka, ali i HNB-a. Smajo u prijavi navodi kako su banke i HNB odgovorni "zbog propusta i nečinjenja, čime je praktički prešutno odobrena pljačka građana Hrvatske". Za HNB posebno navodi kako je spreman biti svjedok jer je i sam sudjelovao na sastancima s odgovornima u HNB-u i ima "saznanja da su na sastancima visokopozicionirani ljudi usmeno priznavali velike propuste u poslovima zaštite potrošača i nedovoljno upozoravanje klijenata na opasne i rizične kredite". Niste prvi put suočeni s takvim tvrdnjama, kako komentirate tu kaznenu prijavu?

Svatko ima pravo na podnošenje kaznene prijave ako smatra da je, bilo određenim postupanjem ili odsutnošću djelovanja, počinjeno kazneno djelo. Sama činjenica podnošenja kaznene prijave ne znači, međutim, da postoji osnovana sumnja na počinjenje prijavljenog kaznenog djela. Hrvatska narodna banka će se, ako nadležno Državno odvjetništvo to od nje zatraži, očitovati o svim navodima iznesenima u kaznenoj prijavi.

Navedena kaznena prijava odnosi se na kredite s valutnom klauzulom u švicarskim francima, koji su se sklapali od 2003. do 2008. godine. Za tu je temu jedino važno da je pitanje ništetnosti ugovornih odredbi isključivo u sudskoj nadležnosti pa se u ova pitanja Hrvatska narodna banka nije smjela miješati. Nadalje, ovim sudskim odlukama sudovi su konačno utvrdili da se radilo o kršenju Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju ugovaranja ovih ugovora o kreditu. U to vrijeme Hrvatska narodna banka nije bila nadležna za nadzor tog zakona, nego je poslove nadzora obavljao Državni inspektorat. Nadležnosti nadzora Zakona o zaštiti potrošača u odnosu na kreditne institucije Hrvatska narodna banka preuzima 2014. godine.

Dakle, nejasno je o kojim bi se "propustima" Hrvatske narodne banke ovdje radilo. Ako podnositelj prijave smatra da je Hrvatska narodna banka kao regulator trebala zabraniti ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima, radi se jednostavno o promašenom zaključku jer u situaciji kada je mogućnost ugovaranja valutne klauzule proizlazila iz zakona, Hrvatska narodna banka nije mogla niti imala ovlast podzakonskim propisom zabraniti ugovaranje valutne klauzule, bez obzira na to o kojoj se valuti radilo.

Danas je već dobro poznato da su čelni ljudi HNB-a u svojim javnim nastupima još 2005. godine upozoravali da krediti s valutnom klauzulom u švicarskom franku predstavljaju zaduživanje povećanog rizika, zbog indeksiranosti uz stranu valutu na čije kretanje na svjetskim burzama Hrvatska narodna banka ne može utjecati. Isto je tako poznato da sam osobno u Hrvatskom saboru u srpnju 2005. godine, kao tadašnji zamjenik guvernera Željka Rohatinskog, ukazivao na rizike kredita s valutnom klauzulom u švicarskom franku. Bez ovlasti da mijenjamo zakone koji su tada, a i nepromijenjeno sve do danas, dopuštali valutnu klauzulu te ovlasti formalnopravnog nadzora nad primjenom Zakona o zaštiti potrošača, to je vjerojatno bilo najviše što smo u tom trenutku mogli učiniti.

Tada je i to mnogima bilo previše. Sjetit ćete se da sam u to vrijeme bio izložen kritikama javnosti te se pojavilo tumačenje da Hrvatska narodna banka, objavljujući takva upozorenja, želi otežati pristup jeftinijim kreditima širem krugu građana u korist skupljih kredita koji su u to vrijeme bili u ponudi. Javnost, konačno, treba biti upoznata i s činjenicom da su brojni potrošači koji su ugovorili kredite u švicarskim francima s kraćim rokom otplate prošli bolje, odnosno imali manje troškove otplate od onih koji su ugovarali kredite vezane uz euro s istim rokom dospijeća.

Međutim, zanimljivo je da su banke zatražile i dobile načelna pravna mišljenja o potencijalnoj odgovornosti središnje banke u ovom slučaju, u kojima se, između ostalog, navodi kako je HNB još od 2002. imao ovlast da u situacijama kad smatra da je potrebno, propiše bankama obvezne elemente tipskog ugovora o kreditu i novčanom depozitu, kao i priloga uz te ugovore. Iz toga se izvlači zaključak da "s obzirom na to da ih HNB nije propisao, za zaključiti je da HNB-u nije bilo ništa sporno u odnosu banaka i potrošača, odnosno da HNB nije smatrao da su ništetne odredbe ugovora koje je sud kasnije i utvrdio ništetnim" te da su stoga banke smatrale kako su njihovi tipski krediti u Švicarcima zakoniti i regularni. Koji će biti stav ili odgovor HNB-a ako banke takav pravni argument budu koristilo kao olakotnu okolnost u sudskim sporovima?

Hrvatska narodna banka ne može komentirati načelna pravna mišljenja sačinjena za potrebe trećih osoba, u ovom slučaju banaka, ni putem medija iznositi svoja stajališta o navodima takvih mišljenja.

Ovlasti Hrvatske narodne banke da propiše bankama obvezne elemente ugovora o kreditu i novčanom depozitu dobro su nam poznate jer su u sklopu regulatornih aktivnosti HNB-a redovito korištene, a neke od njih datiraju i prije 2002. godine. Konkretno, još 2001. HNB je donio odluku kojom je, između ostalog, propisao način iskazivanja efektivne kamatne stope na kredite i depozite, ali i neke dodatne obvezne elemente ugovora o kreditu, primjerice o obvezi banke da u ugovore o kreditu uključi i odredbu da je klijenta upoznala s uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom, kao i obvezom da mu uruči otplatnu tablicu koja je ujedno i sastavni dio ugovora. U 2003. godini donesena je odluka koja je bankama u bitnome propisala istovrsne zahtjeve.

Prema tome, HNB je, koristeći svoje zakonske ovlasti, propisivao i ostale obvezne elemente ugovora o kreditu. Ako je u pravnom mišljenju koje spominjete doista navedeno da HNB takve ostale obvezne elemente ugovora o kreditu nije propisao, to nije točno pa izgleda da se radi o zabludi autora tog mišljenja koju bi trebalo s njim raspraviti.

Ako, pak, netko drži da je temeljem ovlasti da propiše ostale obvezne elemente ugovora o kreditu koje spominjete, HNB trebao nekom svojom odlukom zabraniti valutnu klauzulu u švicarskim francima, tada moramo ponoviti da HNB nije mogao, niti imao ovlast podzakonskim propisom zabraniti ugovaranje valutne klauzule, koja je kako tada tako i danas dopuštena temeljem Zakona o obveznim odnosima, i to bez obzira na valutu uz koju se ta klauzula vezivala.

U veljači ove godine HNB je kreditnim institucijama izdao Preporuku o postupanju pri odobravanju nestambenih kredita potrošačima, a bankama iznijela zahtjev da u interni postupak procjene adekvatnosti kapitala uključe sve rizike koji proizlaze ili mogu proizaći iz gotovinskih nenamjenskih kredita. Ipak, gotovinski krediti su nastavili rasti po dvoznamenkastim stopama na godišnjoj razini. Jesu li ti krediti previše rizični za njihove korisnike, postoji li i sistemski rizik u slučaju nove, jače krize? I ministar financija je u četvrtak ustvrdio kako regulator ne treba samo upozoravati, nego i djelovati?

Ono što mogu kazati jest da gotovinski nenamjenski krediti ne prijete stabilnosti sustava. Oni čine tek oko 12 posto imovine bankarskog sustava i zasad je kapital banaka veći od njihova ukupnog iznosa. Međutim, zabrinjava mjera u kojoj su banke u uvjetima općeg pada kamatnih stopa postale ovisne o prihodima na te kredite. Njihov se udjel u ukupnim kamatnim prihodima povećao s manje od 18 posto 2012. godine na gotovo 30 posto u prvoj polovici ove godine. U tom smislu orijentaciju na gotovinske kredite vidim prije svega kao poslovnu odluku banaka zasnovanu na svjesnom preuzimanju rizika, koja bi upravo zbog svoje rizičnosti u nepovoljnim makroekonomskim uvjetima mogla znatno smanjiti profitabilnost bankarskog sustava. Iz perspektive dužnika rizike ograničava činjenica da se uglavnom radi o kunskim kreditima s fiksnom kamatnom stopom, ali relativno blaži kriteriji odobravanja znače da bi se u slučaju recesije i pada primanja dio potrošača mogao relativno brzo suočiti s teškoćama u njihovoj otplati.

Blago usporavanje rasta gotovinskih nenamjenskih kredita tijekom ove godine isključivo je rezultat aktivnosti banaka na usklađivanju kriterija kreditiranja s HNB-ovom preporukom. Sve su se banke, osim jedne, dosad uskladile s tom preporukom, a očekujemo da će se i ta banka do kraja godine uskladiti. Zasad nastavljamo pratiti intenzitet i strukturu rasta tih kredita, a početkom sljedeće godine HNB bi trebao dobiti dodatne ovlasti za reguliranje uvjeta kreditiranja, kako je predviđeno Akcijskim planom za pristupanje tečajnom mehanizmu ERMII. Takav jasniji mandat i dodatne ovlasti olakšat će nam sljedeće korake ako ocijenimo da su potrebni.

Mjesečnik The Banker, koji pripada publikacijama grupe Financial Times, dodijelio vam je dva priznanja za 2018. godinu: za najboljega europskog guvernera i najboljega centralnog bankara u globalnim razmjerima. Priznanje časopisa The Banker rukovodi se kriterijem da su dobitnici zaslužni za "stimuliranje rasta i stabiliziranje ekonomija u kojima djeluju". U sklopu rasprava o tome potiče li HNB dovoljno gospodarski rast te je li odgovoran za prevelik rast cijena nekretnina i gotovinskih kredita, jeste li iscrpili sva dostupna oružja kad su u pitanju stimuliranje rasta i stabiliziranje hrvatske ekonomije, dva cilja koja nerijetko mogu biti suprotstavljena?

Višak likvidnosti u bankama – kunski i devizni – proteklih mjeseci oscilira između 45 i 50 milijardi kuna. HNB bi smanjenjem obvezne pričuve i minimalno potrebnih deviznih potraživanja mogao u sustav ubaciti još nekoliko desetaka milijardi kuna, tako da monetarna politika nije ograničena u strogom smislu. No, ocjenjujemo da daljnje povećanje viška likvidnosti ne bi imalo gotovo nikakvih učinaka na gospodarski rast. Naime, poduzeća se danas financiraju po najpovoljnijim uvjetima ikada i ni u jednoj anketi pristup financiranju ne ističu kao ograničavajući faktor za poslovanje, izuzev možda dijela poduzeća koja imaju malo kapitala te bi se trebala financirati iz drugih izvora umjesto kreditima. Stoga monetarna politika u ovom trenutku uvelike jest iscrpljena u smislu mogućnosti pružanja dodatnih poticaja gospodarstvu. U slučaju prelijevanja negativnih premija rizika zbog neke eventualne nove krize u Europi, uvjeren sam da možemo održati stabilnost domaćeg sustava jer smo izgradili dovoljne osigurače.

Vlada je donijela rebalans proračuna za 2019. i prijedlog proračuna za 2020. godinu. Kako komentirate te prijedloge, ali i proračunske smjernice i planove do 2022., pogotovo u kontekstu namjere da uđemo u ERM II i prijeđemo na euro?

Rebalans proračuna za 2019. i prijedlog proračuna za 2020. uglavnom predstavljaju kontinuitet politike koja dug opće države približava zadanoj granici od 60 posto još i brže nego stoje propisano i iz te je perspektive ona usklađena s namjerom ulaska u tečajni mehanizam ERM II.

Ostajete li pri ocjeni kako postoji, ne samo teoretska, mogućnost da već 2023. prijeđemo na euro?

Da, postoji mogućnost da se euro uvede već 2023. godine. No, kako ni prije, tako ni sada ne želim spekulirati datumima. Uvođenje eura složen je višegodišnji proces i ima svoje faze. Sada smo fokusirani na ispunjavanje obveza koje smo sami sebi postavili u pismu namjere ulaska u tečajni mehanizam ERM II. Vjerujem da ćemo taj dio odraditi na vrijeme i da ćemo tako steći uvjete za ulazak u tečajni mehanizam ERM II sredinom iduće godine. U tom mehanizmu trebamo provesti najmanje dvije godine i zadovoljiti definirane kriterije da bismo potom mogli uvesti euro.