Ključne riječi

nagli zastoj u priljevima inozemnog kapitala, bankarska kriza, dolarizirano gospodarstvo, optimalne pričuve, endogena vjerojatnost krize

U ovom radu proširujemo model optimalnih pričuva s egzogenom vjerojatnošću krize iz Čeh i Krznar (2008) kako bismo uz držanje pričuva kao instrument samoosiguranja protiv krize analizirali i akumulaciju pričuva zbog prevencije krize. Korist od držanja pričuva kao samoosiguranja u modelu s egzogenom vjerojatnošću krize proizlazi iz ublažavanja negativnih posljedica krize na razinu potrošnje, pa onda i na blagostanje gospodarstva. S druge strane, korist držanja pričuva zbog prevencije krize ogleda se u manjoj vjerojatnosti nastupanja krize koja istodobno ovisi o razini pričuva. Zbog te dvostrane uzročno-posljedične veze između pričuva i vjerojatnosti krize analitičko rješenje modela optimalnih pričuva s endogenom vjerojatnošću krize ne postoji. Stoga smo se služili metodom iteracije vrijednosne funkcije ne bismo li novi model riješili numerički. Za razumne vrijednosti parametara model optimalnih pričuva uz endogenu vjerojatnost krize bolje objašnjava gomilanje pričuva u slučaju Hrvatske tijekom posljednjih 10 godina. Zaključak o tome ima li HNB dovoljno pričuva ne bi li ublažio negativne efekte, kao i suzbio samu pojavu krize slične onoj iz 1998./1999. ovisi o reakciji banaka majki tijekom krize. Samo u "povoljnijem" scenariju u kojem banke majke preuzimaju ulogu zajmodavca posljednjeg utočišta HNB drži dovoljno pričuva kao instrument samoosiguranja i prevencije krize koja bi se mogla dogoditi u budućnosti.