Situacija u Agrokoru tema je koja je obilježila 2017. godinu i velikim dijelom odredila je gospodarski smjer u kojem je Hrvatska krenula ove godine. Manjak potrebnih reformi u Vladi su pravdali upravo situacijom u Agrokoru i ozbiljnije reforme najavili su iduće godine. Na meti kritika našla se i Hrvatska narodna banka jer su neki političari i dio javnosti smatrali da središnja banka i njezin guverner Boris Vujčić nisu učinili dovoljno kako bi upozorili na izloženost banaka, ali i cjelokupnog gospodarstva na stanje u najvećoj hrvatskoj tvrtki.

Guverner HNB-a Boris Vujčić koji je na toj funkciji od 2012., u razgovoru za Nacional odgovorio je na te kritike i iznio svoju ocjenu gospodarske situacije u državi. Vujčić je otkrio i svoje viđenje politike Vlade Andreja Plenkovića i objasnio zašto smatra da 2017. Vlada nije učinila dovoljno u provedbi potrebnih reformi te zašto smatra da situacija u Agrokoru ne može biti opravdanje za njihovo neprovođenje.

 

Kao jedan od glavnih razloga zbog kojih se još uvijek nisu provele reforme navodi se i situacija oko Agrokora jer je Vlada zaokupljena tim problemom. Jeste li zadovoljni politikom Vlade u ovom slučaju i koje su po vama greške napravljene?

 

Vlada je reagirala na tešku situaciju predlaganjem Saboru zakona i njegovim provođenjem. Rezultat te akcije je povoljan. Gospodarski rast je nastavljen, nije došlo do očekivanog vala širenja krize, a financijski sustav dobro je apsorbirao šok. Ipak, osim u prvoj polovici ove godine, ne vidim izravnu vezu između situacije u Agrokoru i provođenja reformi. Mislim da Vlada raspolaže s dovoljnim stručnim kapacitetom koji može nastaviti rad na potrebnim reformama, bez obzira na trenutnu situaciju u Agrokoru.

 

Znači li to da je 2017. još jedna uzalud potrošena godina u kojoj nisu provedene potrebne reforme?

 

U 2017. nastavljen je trend popravljanja većine makroekonomskih pokazatelja, od ekonomskog rasta, preko fiskusa do vanjskog duga. Financijska tržišta to su nagradila i premija rizika u ovoj godini se prepolovila. Ipak, da bi se rast održao i da bi ojačala otpornost gospodarstva na moguće poremećaje, nužno je pojačati reformske napore. Strukturne probleme s kojima je Hrvatska suočena treba shvatiti kao priliku. Uz sve druge procedure i mehanizme, vjerujem da je strategija uvođenja eura koristan instrument za fokusiranje reformskih napora Vlade.

 

Smatrate li da po pitanju Agrokora najgore tek dolazi i koliko situacija još uvijek može ugroziti financijsku stabilnost države?

 

Agrokor 2017. nije mogao ugroziti financijsku stabilnost zemlje. Za to smo se pobrinuli na vrijeme sprečavanjem nezakonitog izlaganja banaka prema koncernu. Iz sadašnje pozicije ne vidim nijedan scenarij po kojem bi raščišćavanje situacije vezane uz Agrokor moglo ozbiljno otežati funkcioniranje financijskog sustava zemlje.

 

Kako HNB može pomoći u cijeloj situaciji i jesu li vas iz Vlade kontaktirali za bilo kakve savjete ili pomoć?

 

HNB je glavnu dionicu odradio ranije, prije nego što je kriza buknula, brinući o tome da smanji izloženost domaćih banaka sustavu Agrokora, a kasnije i povezanim poduzećima. Bankarski sektor upravo je zbog toga ostao stabilan. Naravno, bio sam u kontaktu s Vladom i dijelio sam s njom informacije o povoljnim ishodima našeg "stress testa" bankovnog sustava. U ovom trenutku brinemo da banke osiguraju dovoljnu razinu rezervacija kako otpis potraživanja ne bi uzrokovao financijske potrese.

 

U javnosti se puno govori o autorima Lex Agrokora, je li netko iz HNB-a sudjelovao u izradi tog zakona i smatrate li da je taj zakon ispunio svoju svrhu?

 

HNB nije sudjelovao u izradi tog zakona, a ocjenu onoga što je učinila Vlada suočena s problemom sam već dao.

 

I HNB se našao na kritikama zbog Agrokora jer su neki političari tvrdili da ste znali sve o situaciji u koncernu i da ste je mogli spriječiti. Je li HNB mogao napraviti više osim što ste upozorili na izloženost banaka prema Agrokoru?

 

Mi nismo upozoravali, nego smo djelovali: naređivali smo bankama što trebaju učiniti. Pritom treba naglasiti kako ništa od tih aktivnosti nije bilo ciljano na Agrokor. Pazili smo da banke provode propise koji osiguravaju njihovu otpornost protiv pojedinih rizika, što je naša zadaća i što kontinuirano činimo. U ovom slučaju to je bio kreditni rizik Agrokora.

A što bi – osim što je obavio svoj posao – HNB točno mogao spriječiti? Hrvatska narodna banka sigurno nije mogla spriječiti kreativno knjiženje jer nije revizor. Nije mogla spriječiti ni nelikvidnost Agrokora. Možda ju je mogla odgoditi da je otkupljivala Agrokorove obveznice – kako su neki od tih kritičara svojevremeno sugerirali – ali uz velik konačni trošak za porezne obveznike. HNB nije ni rejting agencija, nema ni resurse ni ekspertizu za detaljne analize pojedinih poduzeća, niti ima mandat takve analize priređivati i objavljivati. HNB je, međutim, bio upravo ona institucija koja je aktivno i uspješno radila na smanjivanju izloženosti Hrvatske riziku Agrokora. Poduzimali smo konkretne poteze i osigurali financijsku stabilnost bankovnog sustava. Agrokor je bio najveća privatna kompanija u zemlji, mnogo je ljudi ovisilo o njegovu poslovanju i toga smo bili itekako svjesni. Zato nikada ne bismo namjerno napravili nešto da toj, ili nekoj drugoj kompaniji otežamo poslovanje. Naša se politika prema tvrtkama iz realnog sektora može sažeti rečenicom: želimo vam svaki uspjeh u onome što radite, ali Hrvatska mora preživjeti i ako pogriješite. Bilo bi dobro da sada, kad se situacija malo raščistila, i naši kritičari navedu što su oni točno napravili u tom smislu. Mi možemo pokazati obilate dokaze svoje aktivnosti, a i današnje stanje financijskog sustava posljedica je toga. Što mogu pokazati oni? Posebno je zanimljivo da su isti kritičari koji su nas napadali zbog nedjelovanja u slučaju Agrokor, činili velike napore ne bi li nam u djelovanju smetali baš onda kada smo provodili ranije spomenute regulatorne akcije. Što smo bili odlučniji, to su oni bili glasniji. Ipak, kako vidite, nisu uspjeli. Zemlja je preživjela Agrokor, a ako bude sreće i njih će.

 

HNB je dio Vijeća za financijsku stabilnost, je li se i na tom vijeću govorilo o situaciji u Agrokoru i je li na tim sastancima bio prisutan ministar Zdravko Marić?

 

Prvo trebamo razjasniti što je to "financijska stabilnost" kojom se bavi spomenuto Vijeće. Bojim se da je to malo kome jasno. Neki, na primjer, poistovjećuju financijsku stabilnost s cijenama dionica na burzi ili provođenjem plaćanja među privatnim poduzećima. To je potpuno krivo. Dionice na burzi mogu jako oscilirati i privatne kompanije propadati, a da to nema posljedice za financijsku stabilnost. Financijska je stabilnost stanje u kojem financijski sektor ne ometa normalno funkcioniranje realnog gospodarstva. Dakle, zadatak Vijeća je osigurati da financijski sektor ne bude generator nestabilnosti, bilo sam po sebi, bilo uslijed šokova koje prima iz realnog gospodarstva. Sviđa mi se definicija Marka Carneyja, kolege guvernera engleske središnje banke i predsjednika globalnog Vijeća za financijsku stabilnost, kako je financijska stabilnost stanje u kojem financijski sektor apsorbira šokove, a da ih sam pritom ne stvara. Upravo to se desilo kod nas: šok je, i to veliki, došao iz realnog gospodarstva, a financijski ga je sektor s lakoćom apsorbirao. Školski primjer financijske stabilnosti. U suprotnom, troškovi za gospodarstvo i porezne obveznike bili bi veliki. Dakle, članovi Vijeća ostvarili su svoju zadaću. Konkretne rasprave vođene u Vijeću su tajne i ne smiju se objavljivati ni javno komentirati. No i da ih se objavi, javnost ne bi od toga ništa značajno naučila. Teza da je Vijeće trebalo izaći javno, ili prema institucijama, upozorenjem kako nam se čini da su dvije rejting agencije, skoro sve domaće banke, nekolicina najvećih svjetskih banaka i revizori kompanije u krivu, a samo mi, gledajući izvana, vidimo da je situacija u kompaniji neodrživa, posve je kriva. Zadaća Vijeća sigurno nije upropaštavati privatne firme i tisuće ljudi ostavljati bez posla zato što mu se nešto čini. Uostalom da smo to učinili, time bismo pružili veliku uslugu pravnom položaju Todorića u sporu s Hrvatskom. Nekima je, čini se, krivo da nismo.

 

Prognoze oko rasta BDP-a za ovu godinu iznose između 3 i 3,3 posto, što je s obzirom na krizu u Agrokoru solidan rast, ali koliko je taj rast još uvijek posljedica rasta gospodarstava u okruženju, a koliko je zasluga politike ove i prethodnih vlada?

 

Gospodarski rast potpomognut je globalnim cikličkim oporavkom kao i pozitivnim impulsom priključenja Europskoj uniji. I poduzeća su se tijekom krize restrukturirala pa je rast na daleko čvršćim temeljima nego prije krize. On se u zadnje vrijeme uvelike temelji na izvozu i nema naznaka pretjeranog zaduživanja. Krediti se vrlo blago povećavaju, a domaći sektori u cjelini se razdužuju prema inozemstvu. No dostignuti moment rasta bit će vrlo teško održati u srednjem roku ako ga se ne podupre strukturnim reformama.

 

Koje su vaše prognoze za 2018. i koji bi trebali biti ključni potezi i reforme kako bi došlo do još većeg gospodarskog rasta?

 

Rast bi se u narednoj godini mogao zadržati otprilike na razini postignutoj u ovoj godini. Očekuje se tek vrlo blago usporavanje, prije svega zbog iscrpljivanja pozitivnih učinaka porezne reforme iz ove godine te opreza pri izradi projekcija turističkog priljeva, unatoč tome što su za nama tri iznimno uspješne turističke godine. U pogledu reformi, može se izdvojiti nekoliko prioritetnih područja. Da bismo bolje razumjeli stanje u gospodarstvu, Hrvatska narodna banka provodi ankete poduzetnika. Prvo, poduzetnici se žale na pretjerano opsežne, nejasne i ponekad međusobno konfliktne propise. Međunarodna istraživanja uglavnom potvrđuju da poslovna klima u Hrvatskoj zaostaje za usporedivim zemljama. No program pojednostavljivanja propisa neće biti dovoljan, već je u praksi važna i provedba propisa, za što su bitni dobro ustrojena, motivirana i učinkovita javna uprava i predvidivo i efikasno pravosuđe. Također, slaba učinkovitost državnih poduzeća još je jedan od utega za rast pa valja raditi na privatizaciji dijela tih poduzeća i unaprjeđenju upravljanja u ostalima. S jačanjem oporavka poduzetnici sve češće ističu nedostatak kvalificirane radne snage kao jednu od ključnih prepreka za rast, bez obzira na još uvijek povišenu razini nezaposlenosti. Stoga se i obrazovna reforma mora naći među prioritetnim područjima, uključujući i jačanje napora za obučavanje i prekvalifikaciju postojeće radne snage. U makroekonomskoj sferi važno je zadržati dugoročnu održivost javnih financija i stvoriti amortizere za slučaj negativnih šokova. A tu su opet bitne reforme zdravstvenog i mirovinskog sustava. Usto je potrebno ustrajati na smanjenju poreznog opterećenja jer je ono u Hrvatskoj više nego u usporedivim zemljama, dok građani istovremeno nemaju percepciju da im država pruža ekvivalentnu razinu javnih usluga. Navedeno su samo neka od prioritetnih područja, a nikako iscrpna analiza potrebnih reformi. U prioritete, zbog kontinuiranog stvaranja značajnog deficita, zacijelo spada na primjer i zdravstveni sustav.

Koliku ulogu u tom rastu mogu odigrati banke i što one mogu učiniti kako bi olakšale poslovanje poduzetnicima?

 

Hrvatska ima dobar i robustan bankarski sustav koji je u stanju obaviti sve svoje temeljne zadaće. Kamate koje banke danas nude za kredite dobrim poduzećima vrlo su povoljne, nekad praktično na istoj razini kao i kamate koje se nude državi. No i što je dobro, uvijek može biti bolje. To se posebno odnosi na odobravanje kredita srednjim i malim poduzetnicima. Mislim da na tom području banke mogu unaprijediti svoje poslovanje. No to se ne može očekivati kao jednostrana aktivnost banaka. Da bi se to postiglo, one trebaju vidjeti svoj dugoročni interes vezan uz taj segment gospodarstva. Vidimo da recimo prema djelatnosti turizma i s njime vezanih aktivnosti, postoji intenzivna i kvalitetna ponuda kredita i drugih bankarskih usluga za male poduzetnike. U ostalim djelatnostima to se još nije dogodilo. Ako se te djelatnosti svojim poslovanjem istaknu, i njih će banke prepoznati. Poduzetnici pak kažu kako oni ne mogu uspjeti bez povoljnih kredita. Tu imamo klasičnu situaciju u kojoj je pitanje je li prije kokoš ili jaje. Država može tu doprinijeti na više načina, a najjednostavniji je kroz garantni fond, o čemu sam više puta govorio.

 

U svojim javnim istupima najavili ste mogućnost da bi 2018. moglo doći do rasta kamatnih stopa, očekujete li to još uvijek?

 

Kretanje kamatnih stopa nemoguće je predvidjeti. No rastuće naznake normalizacije monetarne politike najvećih središnjih banaka ipak jačaju izglede za njihov porast. Američki Fed počeo je podizati referentne kamatne stope i to će najvjerojatnije nastaviti činiti u 2018., a Europska središnja banka prepolovila je količinu obveznica koju otkupljuje i postoji mogućnost da će ih 2018. u potpunosti prestati otkupljivati. Za nas je ključno, kao što sam više puta ponovio, poboljšavati makroekonomske pokazatelje kako bi se bolje zaštitili od povećanja kamatnih stopa na međunarodnom financijskom tržištu. Najbolji dokaz tome je da smo u ovom trenutku prilično dobro zaštićeni od promjene politike glavnih središnjih banaka, s obzirom na to da nam se ove godine premija rizika prepolovila. U tome nam u srednjem roku može pomoći i uvođenje eura jer je činjenica da, uz jednake makroekonomske pokazatelje, članstvo u europodručju smanjuje premiju rizika i snižava kamatne stope.

 

Banke u Hrvatskoj iz godine u godinu bilježe veliku zaradu, ali kamatne stope su još uvijek među najvećim u EU. Kada možemo očekivati barem malo približavanje europskim standardima jer se i u slučaju Agrokora moglo vidjeti koliko su neke europske tvrtke u prednosti kada se zadužuju po niskim kamatnim stopama u svojim državama?

 

Kamatne marže u Hrvatskoj, prema raspoloživim podacima, nisu najveće u EU. I druge zemlje članice u kojima su banke izložene velikim rizicima imaju visoke, ponekad i više kamatne marže od Hrvatske. Prosječni povrat na kapital banaka u posljednje četiri godine, od 2013. do 2016. iznosi oko 1%. To znači da bi dioničari hrvatskih banaka više zaradili da su stavili depozite u svoje banke nego što su zaradili na njihov kapital. Takvo stanje sigurno nije dugoročno održivo. Dakle, sva zarada banaka u navedenom razdoblju korištena je za pokrivanje rizika poslovanja koji su bili ekstremno veliki. To je ujedno glavni razlog zašto su kamatne marže u Hrvatskoj bile znatno veće nego u zemljama s kojima se volimo uspoređivati. No sada su banke razmjerno dobro riješile pitanje povijesnog lošeg portfelja i to im više ne bi trebalo opterećivati poslovanje pa se stvara okoliš u kojem bi se kamatne marže mogle smanjivati. HNB je poduzeo niz mjera kako bi spustio trošak financiranja domaćim sektorima, među zadnjima su strukturne repo aukcije i objava informativne liste s ponudama banaka, čime se potiče konkurencija. Dodatni impuls za smanjenje kamatnih stopa koji može doći iz monetarne sfere vrlo je ograničen. Kamatne stope u Hrvatskoj su danas, uvelike zahvaljujući potezima HNB-a, niže nego u nekim zemljama srednje i istočne Europe koje imaju bolji kreditni rejting. Popravljanje rejtinga, a onda i uvođenje eura mjere su za dodatno spuštanje kamata u Hrvatskoj. Također, za smanjenje kamatnih stopa bitno je i stvaranje percepcije predvidivosti propisa i funkcioniranja pravnog sustava. Tu se u proteklom razdoblju baš i nismo istakli.

 

Je li situacija oko kredita u švicarskim francima za vas završena i kako danas gledate na rješenje koje je napravila Milanovićeva vlada i ministar Boris Lalovac?

 

Priča o kreditima u švicarskim francima još uvijek čeka epilog i trebat će proteći još koja godina prije nego što će biti moguće dati konačan sud o tome.

 

Je li projekt uvođenja eura trenutno vaš glavni cilj i kako možete uvjeriti građane da neće doći do dizanja cijena, primjerice hrane, koje su ionako već vrlo visoke?

 

Suštinski nema razloga da uvođenje eura bitno utječe na inflaciju. Baš suprotno, povećana transparentnost i usporedivost cijena mogli bi dugoročno vršiti pritisak na njihov pad. Mogući su ipak određeni kratkoročni efekti na rast inflacije u slučaju da prodavači pokušaju prevaliti na potrošače dio troškova prilagodbe cjenika i informatičkih sustava ili zaokruže cijene naviše na novu psihološki atraktivnu razinu. Preračunavanje cijena u euro nigdje nije znatnije povećalo inflaciju ni narušilo životni standard. Ocijenjeni privremeni učinak uvođenja eura na inflaciju u novim je članicama iznosio prosječno 0,23 postotna boda. Primjerice, prosječna stopa inflacije u godini uvođenja eura u Slovačkoj iznosila je 2,4%, a da nije bilo zamjene valuta inflacija bi, procjenjuje se, iznosila 2,1%. Ipak, u pojedinim zemljama nakon uvođenja eura pojavila se percepcija većeg rasta inflacije. Promjene percepcije inflacije pokušavaju se objasniti većim relativnim promjenama cijena od uobičajenih, pri čemu građani jače primjećuju poskupljenja od pojeftinjenja. Druga hipoteza govori o mogućnosti da su poskupljenja koncentrirana u segmentu jeftinijih proizvoda koji se svakodnevno kupuju pa su stoga vidljivija, ali sačinjavaju manji dio potrošačke košarice. Treća naglašavaju ulogu prethodno stvorenih očekivanja, čemu kumuju i mediji koji posebno ističu slučajeve u kojima neka roba poskupljuje. Premda je strah od inflacije uvelike rezultat nedovoljne informiranosti, na tome se mora raditi. U procesu uvođenja eura bit će potrebno veliku pozornost posvetiti zaštiti potrošača te će se poduzeti mjere kako bi se spriječile moguće zlouporabe kod zaokruživanja cijena u novoj valuti po uzoru na pozitivna iskustva u novim državama članicama. Tim se naporima trebaju priključiti i udruge potrošača i poslodavaca koje također mogu nadzirati proces i upozoravati na slučajeve nepoštenog preračunavanja.

 

Što bi uvođenje eura konkretno značilo građanima i poduzetnicima?

 

Glavna korist uvođenja eura kako za poduzetnike tako i za građane je ukidanje valutnog rizika koji proizlazi iz visokog stupnja euroizacije, a koji je glavni izvor ranjivosti hrvatskog gospodarstva. Iz otklanjanja tog rizika dalje proizlazi niz drugih koristi poput smanjenja kamatnih stopa, rasta domaćih i stranih investicija te pozitivnog utjecaja na trgovinu i posebice turizam. Nadalje, neće više postojati transakcijski troškovi poput mjenjačkih troškova koje danas imamo kod zamjene kuna za eure i obrnuto, a troškovi prekograničnog platnog prometa će se smanjiti, što će posebno pogodovati poduzetnicima uključenima u vanjsku razmjenu. Ukidanje spomenutih troškova pojednostavljuje putovanja, poboljšava usporedivost i transparentnost cijena te olakšava trgovinu.

 

Koji je konkretni datum na koji ciljate kada bi Hrvatska mogla uvesti euro?

 

Hrvatska je spremna za započinjanje procesa uvođenja eura i smatram da smo odabrali dobar trenutak za početak javne rasprave o tom pitanju. Tome u prilog govore i domaći i vanjski činitelji. S jedne strane, u Hrvatskoj bilježimo smanjenje makroekonomskih neravnoteža i danas ispunjavamo sve kriterije za uvođenje eura osim onog koji se odnosi na sudjelovanje u tečajnom mehanizmu. S druge strane, u tijeku su nastojanja da se produbi i do kraja izgradi ekonomska i monetarna unija, što uključuje i inicijativu Europske komisije s ciljem da se euro u što većoj mjeri proširi na sve države članice Europske unije. Inicijativu da se državama članicama pruži tehnička i financijska podrška u njihovu procesu uvođenja eura možemo tumačiti kao političku spremnost te institucije da podrži ideju širenja europodručja. No valja imati na umu kako se posljednja zemlja priključila tečajnom mehanizmu potkraj 2005., od kada se europodručje bitno promijenilo. Tek treba u pregovorima s europskim partnerima dogovoriti sudjelovanje u tečajnom mehanizmu ERMII kao ključnom koraku u procesu uvođenja eura. Tada će biti lakše odrediti i ciljni datum ulaska u eurozonu.

 

Koje je reforme još potrebno napraviti do tada i vjerujete li da se te reforme mogu provesti s obzirom na dosadašnji tempo provedbi istih?

 

Hrvatska mora provesti reforme radi građana i rasta njihovog životnog standarda, a ne radi eura. Riječ je o mjerama za povećanje rasta i jačanje otpornosti gospodarstva na poremećaje. Konkretno mislim na poboljšanje poslovnog okružja uz povećanje učinkovitosti javnog sektora i pravosudnog sustava, reformu obrazovnog sustava, mjere za očuvanje održivosti zdravstvenog i mirovinskog sustava te porezno rasterećenje gospodarstva uz nastavak smanjenja javnog duga. Navedeno podrazumijeva i kontinuirane napore za poboljšanje kvalitete institucija.

Vlada je u zajedničkom dokumentu o uvođenju eura prepoznala važnost djelovanja u navedenim reformskim područjima. Slično kao u vrijeme pregovora o članstvu u Europskoj uniji, vjerujem da novi cilj prihvaćanja zajedničke valute u velikoj mjeri može poslužiti kao katalizator institucionalnih promjena i reformskih nastojanja.

 

Prije nego što ste postali guverner, dugo ste bili zamjenik Željku Rohatinskom. Kako danas gledate na vašu suradnju i smatrate li da je Rohatinski bio uspješan guverner?

 

Željko Rohatinski zaslužan je za ograničavanje rizika koje je bankarski sektor preuzeo prije krize. Također, zbog poduzetih mjera banke su u krizu ušle snažne, izbjegla se potreba njihove sanacije, a u najtežim trenucima mogle su financirati državu. Time je ostvarena pozicija da se problemi mogu rješavati bez međunarodnog diktata.

 

Koliko je odnos s Ivicom Todorićem utjecao na javnu percepciju njegova vođenja HNB-a?

 

O tome mi je teško suditi.

 

Rohatinski je javno priznao da je namjeravao kandidirati se za premijera. Imate li i vi neke političke ambicije nakon što vam završi mandat u HNB-u?

 

Nemam. Smatram kako je izuzetno bitno zadržati odvojenost središnje banke od politike, s bilo koje strane. Pokušaja političkih pritisaka može biti, ali oni nisu uspjeli narušiti neovisnost HNB-a i vjerujem da će tako ostati i u budućnosti. Uostalom, i to je bio jedan od značajnih izazova ovog mandata.

 

Gdje se vidite nakon što napustite poziciju guvernera HNB-a i smatrate li da, prije svega zbog situacije s Rohatinskim i njegova zaposlenja u Agrokoru, guverneri nakon odlaska s pozicije moraju pažljivije birati gdje će nastaviti karijeru?

 

Time se trenutno ne zamaram. Ovaj posao nosi velike odgovornosti i u potpunosti me zaokuplja. Moju karijeru dosad su određivala isključivo moja stručna znanja i sposobnosti, pa vjerujem da će tako biti i ubuduće.