Guverner Boris Vujčić razgovarao je s novinarkom Novog lista Aneli Dragojević Mijatović. Intervju je objavljen 30. ožujka 2024.

Guverneru Hrvatske narodne banke Borisu Vujčiću u srpnju istječe drugi mandat, tako da će ova superizborna godina na neki način obuhvatiti i HNB, iako rukovodstvo HNB-a ima svoj ritam promjena, mandati im traju po šest godina, baš kako bi se izbjeglo preklapanje s izbornim procesima u državi. Ovaj put se, međutim, poklopilo da parlamentarni izbori gotovo neposredno prethode isteku mandata u HNB-u (Vujčiću i još troje članova Savjeta, među kojima i zamjenici Sandri Švaljek) pa je sve skupa tim neizvjesnije. Vujčić je u prvi mandat (2012.) krenuo za vrijeme Vlade Zorana Milanovića, a u drugi (2018.) za vrijeme Vlade Andreja Plenkovića. U velikom intervjuu za naš list govori o postignutom, uvođenju eura i drugim reformskim procesima koji su okončani, radu u Upravnom vijeću ECB-a, te o promišljanjima o ulozi monetarne politike u suvremenom svijetu i planovima za dalje, pri čemu se naravno osvrće i na mogućnost trećeg mandata.

U srpnju ove godine istječe vaš drugi mandat na čelu Hrvatske narodne banke. Kada se osvrnete, jeste li zadovoljni učinjenim, čime se posebno ponosite, a što biste možda promijenili da možete ili iz ove perspektive mislite da je trebalo drugačije?

Bilo je puno različitih izazova, ali kao najveće bih možda izdvojio upravljanje monetarnim i financijskim sustavom nakon izbijanja pandemije i sudjelovanje u projektu uvođenja eura te uspješnu integraciju HNB-a u Eurosustav. U bankovnom sustavu, izazovno je bilo vrijeme bankrota Agrokora i ono što mu je prethodilo kako bismo osigurali stabilnost bankovnog sustava, a nakon ruske agresije na Ukrajinu, naravno, kriza u Sberbanku, kada smo u dva dana uspjeli spriječiti ono što se u jednom trenutku činilo neizbježnim, likvidaciju banke, što bi bilo vrlo skupo za poduzeća, građane i hrvatsku državu. Zahvaljujući brzom i uspješnom djelovanju to se nije dogodilo. Od svega je ipak najopasnija bila pandemijska kriza, koja je stvorila niz simultanih poremećaja kao što su snažni deprecijacijski pritisci na deviznom tržištu uslijed straha od gubitka turističkih prihoda, povećanje prinosa na tržištu javnog duga u uvjetima velikih odljeva sredstava iz investicijskih fondova i povećanje potreba države za financiranjem, te problemi s otplatama duga za niz dužnika čije je poslovanje trpjelo zbog pandemije. Brza reakcija i sveobuhvatan paket mjera iz područja monetarne politike i regulacije banaka bez presedana očuvali su stabilnost tečaja, financijsku stabilnost i povoljne uvjete financiranja. To je ublažilo financijske posljedice pandemije za građane i poduzeća, a Vladi povećalo manevarski prostor za provedbu velikog fiskalnog paketa pomoći gospodarstvu. Činjenica da smo već bili daleko odmakli u procesu ulaska u eurozonu, omogućila nam je i potporu ECB-a, bez čega bi sve skupa za sve nas bilo znatno skuplje. A uvođenje eura bilo je kruna višegodišnjeg pomnog planiranja. Zajedno s Vladom RH taj složen postupak odlično smo pripremili, kvalitetno koordinirali i proveli te završili u najkraćem mogućem roku. No, za HNB je uvođenjem eura tek krenuo posao na punoj integraciji u Eurosustav. Danas ravnopravno sa stručnjacima i čelnicima Europske središnje banke i drugih nacionalnih središnjih banaka pridonosimo definiranju zajedničke monetarne politike i odlučujemo o brojnim drugim temama iz nadležnosti Eurosustava. U tom je procesu još jednom došla do izražaja stručnost i profesionalnost svih kolega, na čiji sam doprinos iznimno ponosan.

Naravno, reforma svih reformi bila je uvođenje eura kao službene valute u Hrvatskoj, što je proces koji je trajao godinama te je uspješno okončan – Hrvatska je dulje od godinu dana članica eurozone. Kako se osjećate po tom pitanju?

Iznimno sam zadovoljan tehničkom provedbom i povoljnim učincima uvođenja eura, koji su potpuno ispunili očekivanja. Prešli smo na euro vrlo glatko, bez i najmanjih poteškoća. Tu smo složenu operaciju pravovremeno i detaljno isplanirali. Uz predan rad brojnih dionika uspjehu su pomogli i građani koji su znatan dio viškova gotovine položili na račune i prije samog uvođenja eura pa se iznos gotovine u optjecaju do kraja 2022. smanjio za čak 60 posto. Premda je to olakšalo zamjenu gotovog novca, i dalje je trebalo u vrlo kratkom roku pribaviti novčanice i proizvesti kovanica eura, a zatim i organizirati opskrbu financijskih institucija, poduzeća i građana koji su već prvog siječnja mogli povlačiti euro s bankomata. Konverzija je brzo i točno provedena i u bezgotovinskom segmentu. Svi financijski instrumenti točno su preračunati, a platne transakcije u eurima potekle su s prvim radnim danom. Euro nam je donio znatne koristi trajne naravi. Otklonjen je valutni, odnosno tečajni rizik, smanjila se premija rizika i popravio se kreditni rejting, što je dovelo do relativnog smanjenja kamatnih stopa pa se građani i poduzeća prvi put zadužuju po istim uvjetima ili čak i povoljnije nego u najrazvijenijim gospodarstvima europodručja.

Dio građana, ali i stručne javnosti, vjeruje da ipak nije dobro izgubiti monetarnu suverenost i napustiti izdavanje vlastite valute. Što biste im poručili?

Specifičnosti hrvatskog gospodarstva u praksi su znatno ograničile potencijalne koristi monetarne suverenosti, a pojačale su njezine nedostatke. Hrvatska je zapravo i prije uvođenja eura imala sve nedostatke članstva u monetarnoj uniji, ali nije uživala niti jednu od koristi. Široko rasprostranjena euroizacija uvjetovala je stabilnost tečaja kune kao glavni operativni cilj monetarne politike u posljednja tri desetljeća. Eventualni pokušaji poticanja gospodarske aktivnosti znatnijom deprecijacijom tečaja kune povećali bi teret otplate dugova i smanjili raspoloživi dohodak, što bi djelovalo prociklički, odnosno uzrokovalo bi pad umjesto rasta gospodarske aktivnosti. U trenucima pojave deprecijacijskih pritisaka, kao npr. 2008. ili 2020. godine, građani bi pohrlili u mjenjačnice pokušavajući se riješiti kuna. To bi dodatno pojačalo pritiske na tečaj i zaprijetilo stvaranjem dužničke krize i inflacijske spirale. Zato je HNB morao u svim takvim situacijama prvo i najvažnije stabilizirati tečaj. Zbog navedenih specifičnosti vlastita valuta i tečaj nisu predstavljali instrument za stabilizaciju ili jačanje konkurentnosti hrvatskog gospodarstva nego su, upravno suprotno, bili stalni izvor potencijalne nestabilnosti. Uvođenje eura taj je problem riješilo i povećalo otpornost gospodarstva na različite krize, što je posebnu važno u okolnostima sve češćih i većih poremećaja u globalnom gospodarstvu.

Ono što se često zaboravlja je da smo ulaskom u eurozonu dobili priliku sukreirati njene politike. Kao guverner države članice eurozone ravnopravno sjedite za stolom Upravnog vijeća ECB-a za kojim se donose ključne odluke o monetarnoj politici područja čiji smo i mi dio. Možete li reći više o tome, raspravlja li se zaista o svim relevantnim pitanjima i kako je dakle biti za tim stolom središnje banke koja izdaje svjetsku valutu te kakve mogućnosti to daje?

Upravno vijeće osam puta godišnje, otprilike svakih šest tjedana, donosi odluku o monetarnoj politici. Kroz dan i pol vrlo se detaljno raspravlja o najnovijim gospodarskim kretanjima i prognozama te određuje najbolji smjer monetarne politike. Podlogu za sastanak čine stotine stranica projekcija i analiza koje je potrebno apsorbirati doslovno tijekom vikenda. No, ti su sastanci tek vrh sante leda. Kontinuirano pratimo gospodarska kretanja i analiziramo specifične teme koje su od ključnog značaja za vođenje monetarne politike. Vlastita promišljanja o gospodarstvu i monetarnoj politici guverneri javno komuniciraju kako bi pridonijeli transparentnosti cijelog procesa odlučivanja. Također, Upravno vijeće ima znatno širi raspon ovlasti pa se obično sastanemo još dva puta između sastanaka posvećenih monetarnoj politici. Na tim sastancima raspravljamo o, primjerice, financijskoj stabilnosti, platnom prometu, provođenju monetarnih operacija, statistici, gotovini eura, upravljanju rizicima i financijama samog Eurosustava te mnogim drugim temama. O širini ovlasti Upravnog vijeća govori činjenica da se većina tema niti ne stigne raspraviti na sastancima pa smo lani u pismenoj proceduri donijeli preko 250 odluka. Eurosustav je, pritom, iznimno decentraliziran pa je uobičajeno da guverneri nacionalnih središnjih banaka pokreću različite inicijative. Stoga je ključno imati dobru komunikaciju s kolegama kako bi se stvorila potpora za teme koje se smatraju važnima.

Budući da vam je mandat pri kraju, nameće se naravno pitanje o planovima za dalje. Moram vas dakle opet pitati: vidite li se na čelu HNB-a i u trećem mandatu, odnosno biste li ga prihvatili da vam bude ponuđen?

Već sam nekoliko puta odgovarao u zadnje vrijeme na to pitanje i mogu samo ponoviti kako sam usredotočen na kvalitetno obavljanje posla za koji sam zadužen, a ocjenu mog rada će, kao i mnogo puta do sada, dati drugi.

Situacija je specifična s obzirom da su izbori pred vratima. Jeste li već razgovarali s nekim vezano za treći mandat, imate li kakve informacije, možda jamstva u nekim hipotetskim političkim scenarijima, naravno? Imate li neke druge ponude ili planove?

Nemam ništa za dodati u odnosu na prethodni odgovor.

Što vidite kao ključne izazove monetarne politike u idućem periodu u Hrvatskoj, ali i na razini cijele eurozone? Što je agenda ECB-a koju će slijediti kako bi pridonio općem blagostanju u Europi? Koje su to po vama politike za koje se vrijedi zalagati i provoditi ih s razine središnjih banaka?

Svijet se brzo i nepovratno mijenja. Geopolitička fragmentacija dovodi do trgovinskih restrikcija, povećava volatilnost cijena sirovina i unosi opću neizvjesnost. Pandemija je promijenila obrasce rada i trošenja. Klimatske promjene mogu utjecati na gospodarstvo i financijski sustav na nove i neočekivane načine, a promjenama pridonosi i sve intenzivnija digitalizacija, koja je zahvatila i monetarnu sferu pa radimo na stvaranju digitalnog eura. S druge strane, monetarna politika je pomalo kao vožnja automobila s pogledom u retrovizor. Gospodarski pokazatelji obično se objavljuju sa znatnim vremenskim odmakom. I sama monetarna politika djeluje s odmakom od godinu ili više, zbog čega smo prisiljeni oslanjati se na projekcije. Stoga moramo pojačati napore da naši ekonomski modeli, koji su izgrađeni na povijesnim odnosima između ekonomskih veličina, što bolje odražavaju novu realnost. To sve znači da ćemo »automobil« monetarne politike morati voziti sve brže, po sve krivudavijoj cesti. Bojim se da će se u takvim uvjetima još jednom dokazati kako je središnje bankarstvo više umjetnost nego znanost, i to unatoč obilju podataka kojima raspolažemo i napretku u izgradnji ekonomskih modela.

Vratimo se na ekonomske teme u užem smislu. Hrvatska trenutno ima najveći, ili je među zemljama s najvećim rastom u eurozoni. Koliko to može trajati, ako se EU-fondovi iscrpe, a eurozona gospodarski ne oporavi?

Sredstva iz fondova su važna, ali ne treba ni precjenjivati njihov značaj. Dala su znatan doprinos rastu kada smo kretali od nule, ali trenutačna apsorpcija je blizu razine koja bi se mogla smatrati »brzinom krstarenja«. Naime, trenutni vrhunac povlačenja sredstava iz Fonda otpornosti i oporavka poklapa se s cikličkim padom korištenja redovnih sredstava pa bi se neto priljev u narednih nekoliko godina mogao tek blago spustiti ispod lanjskog rekorda od 4 posto BDP-a. Europodručje stagnira već otprilike godinu i pol dana. Nepovoljni učinci slabe inozemne potražnje lani su itekako bili vidljivi u padu robnog izvoza. No, početkom ove godine javile su se prve naznake oporavka, za sada u pokazateljima pouzdanja i trgovine. Stoga u našim projekcijama za Hrvatsku ove godine očekujemo osjetan pozitivan doprinos robnog izvoza rastu BDP-a.

Euro je u Hrvatskoj uveden u jeku rasta cijena i kamata. Je li tajming uvođenja eura bio pravi i koliko je euro pridonio rastu cijena, s obzirom da je opći dojam da je značajno pridonio, pogotovo nekih usluga koje su se »poduplale«?

Inflacija je dosegla vrhunac prije uvođenja eura i nakon uvođenja eura se kontinuirano smanjuje. Usto se smanjila i percepcija inflacije, što pokazuje da su i građani uočili popuštanje inflacijskih pritisaka koje je koincidiralo s uvođenjem eura. I sve provedene analize potkrjepljuju zaključak o vrlo blagom dodatnom rastu cijena u trenutku uvođenja eura. Eurostat i DZS su taj učinak procijenili na 0,2 postotna boda. HNB i Europska središnja banka su ga procijenili na 0,4 postotna boda, i to uglavnom u dijelu usluga. Takvi su nalazi potpuno s skladu s iskustvima drugih država, unatoč okružju povišene inflacije. Uostalom, stopa inflacije u Hrvatskoj u 2023. bila je niža nego u usporedivim državama koje i dalje koriste vlastitu valutu, odnosno nisu uvele euro, poput Češke, Poljske i Mađarske, u kojima su središnje banke znatno snažnije povećale kamatne stope. Drugim riječima, svi podaci pokazuju da su se upravo u ovim pomalo izvanrednim okolnostima pokazale sve prednosti eura. Smanjenje premije rizika povezane s uvođenjem eura i usklađivanje monetarnog okvira zaštitili su građane i poduzeća od znatnijeg pogoršanja uvjeta financiranja, a bojazni zbog moguće deprecijacije tečaja postale su stvar prošlosti. U isto vrijeme inflacija je bila niža nego u zemljama koje nisu uvele euro.

Činjenica je da su uvođenjem eura lani jako profitirale poslovne banke koje su ostvarile rekordne dobiti, prije svega na »poslovanju« sa središnjim bankama, dok su kamate na nove kredite i građanima i poduzećima na relativno visokim razinama. Kada će ECB početi spuštati kamate od kojih i sam sustav središnjih banaka trpi štetu? Je li opasnost od inflacije prošla, odnosno je li u lipnju izgledan početak pada kamata i kojom dinamikom će se spuštati?

Inflacija se spušta u skladu s očekivanjima i sve više argumenata govori u prilog otpočinjanja procesa smanjenja stupnja restriktivnosti monetarne politike. No, isto tako, postoje naznake da bi posljednja faza spuštanja inflacije prema ciljanoj razini mogla biti teža od dosadašnje. To se prije svega odnosi na još uvijek razmjerno snažan rast plaća i s tim povezanu inflaciju cijena usluga koje su uglavnom radno intenzivne i manje izložene međunarodnoj konkurenciji. Lipanj se često spominje kao potencijalni termin spuštanja ključnih stopa jer je »bogat« podacima. Imat ćemo podatke o kretanju plaća u prvom tromjesečju i ishodima kolektivnih pregovora koji su u tijeku u nizu zemalja. Također, stručne službe Eurosustava će prirediti makroekonomsku projekciju. Upravo zbog tog obilja novih informacija još je rano navješćivati odluke koje će se donijeti u lipnju. One će, kao i do sada, uvažiti nove informacije o kretanju inflacije, ekonomskih i financijskih pokazatelja te o transmisiji monetarne politike. Dinamika spuštanja kamatnih stopa bit će, isto kao i početak, ovisna o podacima koje ćemo iz mjeseca u mjesec dobivati i iz kojih ćemo moći ocijeniti spušta li se inflacija održivo prema ciljnoj razini od 2 posto ili pokazuje znakove perzistentnosti.

Koliko znamo, ovisit će to i o podacima o rastu plaća. Ako se gleda »doprinos« Hrvatske, on je u tom smislu značajan, javnog sektora, naravno. Je li trebalo ići s tolikim fiskalnim izdacima?

Očekujemo da bi se rast nominalnih bruto plaća u Hrvatskoj mogao usporiti s gotovo 15 posto lani na nešto manje od 9 posto ove godine. Takva kretanja su uvelike određena onim što se događa u privatnom sektoru, ali i proračunske brojke također upućuju na osjetno usporavanje ako uvažimo da je povećanje rashoda za plaće u znatnoj mjeri određeno cjelogodišnjim fiskalnim učincima povišica iz sredine prošle godine. Pritom bi se realni rast plaća mogao tek neznatno smanjiti s obzirom na znatno nižu ovogodišnju inflaciju. Ako profitne marže nastave apsorbirati troškovne pritiske, kao što su počele u posljednjem tromjesečju prošle godine, takvo kretanje plaća trebalo bi biti u skladu s očekivanim smanjenjem inflacije na 3,5 posto. Inače, Hrvatska nije iznimka po intenzitetu rasta plaća, on je dvoznamenkast u nizu zemalja srednje i istočne Europe. Takav trenutačni rast plaća može se opravdati nadoknadom gubitaka akumuliranih u razdoblju povišene inflacije, ali sigurno ne treba očekivati da će se rast plaća nastaviti tim tempom.

Kakve su projekcije HNB-a o rastu BDP-a u ovoj godini i što u tom kontekstu očekujete od sezone: hoće li biti bolja ili gora od prethodne? Eurozona, koja je i naše emitivno tržište, grebe po dnu, ECB je još i smanjio prognozu rasta na samo 0,6 posto, kupovna moć je oslabjela – koliko trpi naš izvoz, te hoće li dakle izvoz usluga, turističkih, sada jače osjetiti taj udar pada inopotražnje?

HNB je upravo revidirao na više projekciju rasta u ovoj godini pa trenutačno očekujemo da bi BDP mogao rasti po stopi od 3,2 posto. I ove bi godine osobna potrošnja trebala najviše pridonijeti rastu u uvjetima povoljnih kretanja na tržištu rada i smirivanja inflacije. Rast će i investicije, ali vjerojatno manje nego lani jer je dio projekata financiranih iz EU fondova dovršen. Rastu bi trebao pridonijeti i robni izvoz, kao što sam već napomenuo, nakon što se lani smanjio, kao i izvoz usluga, koji vjerojatno ipak neće nastaviti jednakim tempom kao lani i preklani. I niži rast cijena turističkih usluga mogao bi djelovati na nešto nižu stopu rasta financijskih rezultata, pa nakon prošlogodišnjeg rasta od preko 10 posto ove godine očekujemo za otprilike 4 posto veće prihode.

Središnja banka širi, čini mi se, prostor svojeg interesa, pa se tako bavite zelenim politikama, rodnom ravnopravnošću i sličnim ne-monetarnim temama. Je li posao središnjih banaka da promiču agende koje su dijelom i političke? Istina, svijet danas izgleda drukčije no prije 20-ak godina kada se više pričalo o neovisnosti središnjih banaka i tome da se monetarne institucije trebaju baviti isključivo monetarnim fenomenima...

Prije svega, uvijek ću naglasiti, da je naš osnovni cilj održavanje stabilnosti cijena. Pored toga, HNB je nadležan za očuvanje stabilnosti financijskog sustava u cjelini kao i za nadzor kreditnih institucija. To je drugi izuzetno važan cilj našeg djelovanja koji godinama ispunjavamo. Ovi naši ciljevi i zadaci ni na koji način ne mogu biti ugroženi bilo kojim drugim mjerama, odlukama i politikama. No, naše su klimatske aktivnosti također važne za realizaciju navedenih ciljeva stabilnosti cijena i stabilnosti financijskog sustava. Polazeći od svojih zakonskih ovlasti, naime, usredotočeni smo na potencijalne učinke klimatskih promjena na financijsku stabilnost. Stoga postupno mijenjamo naša supervizorska očekivanja i prakse kako bi potaknuli banke da ispravno ocijene klimatske rizike u svojim bilancama i tako očuvaju financijsku stabilnost u uvjetima klimatskih promjena. Sve intenzivnije i sve učestalije ekstremne vremenske pojave jasno upućuju da rizici povezani s klimom mogu imati utjecaja na inflaciju, relativne cijene, predvidivost kretanja cijena i inflacijska očekivanja. Činjenica da klimatske promjene, kako se pokazuje, mogu putem različitih kanala izravnog i posrednog utjecaja djelovati na pojedine cijene ili dinamiku opće razine cijena govori da se klimatskim promjenama moramo baviti kako bismo uspješno obavljali temeljnu zadaću koja nam je povjerena. Kada je riječ o politikama koje se tiču rodne ravnopravnosti i drugih inkluzivnih politika smatram da je to ne samo civilizacijska obaveza za našu instituciju, nego da se takvim politikama povećava krug osoba koje mogu pridonijeti kako radu središnjih banaka tako i ispravnoj percepciji našeg mandata i postupaka. Ponosan sam da je HNB u toj sferi jedna od vodećih institucija Europske Unije.

Smanjuje se broj građana, pa i radno sposobnih. Tržište rada je vruća tema, radnika nedostaje pa se radna snaga uvozi. Hoće li se ti trendovi i nastaviti?

Demografska kretanja su dugoročna i relativno dobro predvidiva. Čak i da se ovoga trena znatno poveća broj djece, a emigracije prestanu, tržište rada to neće osjetiti još dvadesetak godina. Nestašice radne snage i dalje će vršiti pritisak na rast troška rada pa će poslodavci morati razmišljati o automatizaciji proizvodnih procesa. Pomaže i mogućnost aktiviranja umirovljenika u dijelu radnog vremena, što povećava participaciju radne snage. No, sve će to biti nedostatno pa ćemo dio nedostajućih radnika i ubuduće morati zadovoljavati uvozom radne snage, djelomično, nadajmo se, i povratkom dijela naših radnika iz inozemstva.

Intervju je dostupan na internetskoj stranici Novog lista.