Studirao je i doktorirao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu gdje je i započeo poslovnu karijeru. Od 1996. godine zaposlen je u Hrvatskoj narodnoj banci, od 2000. obnaša dužnost zamjenika guvernera HNB, a 2012. postaje guverner

Danas se na Ekonomskom fakultetu u Osijeku održava zanimljivo predavanje na temu „Strategija uvođenja eura – izazovi i perspektive“, a o tome će govoriti za sve studente i ostale zainteresirane guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić i upravo je to bio povod ovog našeg ekskluzivnog razgovora.

Guverner Vujčić predstavit će Eurostrategiju, zajednički dokument HNB-a i Vlade Republike Hrvatske kao polazišnu točku za proces uvođenja eura u Hrvatskoj. Specifičnosti domaćeg gospodarstva idu u prilog uvođenju eura jer je Hrvatska najmanja država članica Europske unije koja još uvijek koristi vlastitu valutu i snažno je trgovinski integrirana s europodručjem što se odražava u visokoj usklađenosti poslovnih ciklusa. Na konferenciji će biti riječi o prednostima i troškovima te spremnosti Hrvatske za uvođenje eura, kao i o preduvjetima koje Hrvatska mora ostvariti kako bi koristi nadmašile troškove. U panelu će sudjelovati i prof. dr. sc. Mladen Vedriš, predstojnik Katedre za ekonomske znanosti Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, dr. sc. Željko Lovrinčević, znanstveni savjetnik Ekonomskog instituta u Zagrebu, mr. sc. Zvonimir Savić, Petar Vušković, univ. spec. oec., potpredsjednik Centra za javne politike i ekonomske analize (CEA), mr. sc. Zoran Uranjek, direktor HF Belišće d.o.o., i Martina Ravlić Janković, direktorica Slavonija DI d.o.o. Moderatorica je Eliana Čandrlić, radijska voditeljica HRT-a.
Ova tema već od samog ulaska Hrvatske u Europsku uniju budila je puno pažnje građana, ali i ekonomskih analitičara koji su uvijek imali za i protiv uvođenja eura. Razlog je zbog toga bio ovaj naš razgovor s guvernerom Vujčićem koji će nam nastavku odgovoriti na nekoliko pitanja koji objašnjavaju cijeli proces uvođenja eura umjesto naše kune, te hoće li cijene zaista po najavama i procjenama rasti.

Tijekom prošle godine, iako se već od ulaska u Europsku uniju najavljuje, poznata je godina kada će Hrvatska prihvatiti euro kao službenu valutu?

Precizan datum kada će Hrvatska uvesti euro nije moguće znati u ovom trenutku jer je uvođenje eura proces koji ima svoje etape, a kada će koja etapa započeti ne ovisi samo o nama. Naime, pristupanje tečajnom mehanizmu (ERM Il) ključan je korak koji Hrvatska treba napraviti na svom putu prema uvođenju eura i o njemu će ovisiti ukupna dinamika prihvaćanja zajedničke valute. Prije uvođenja eura država članica dužna je najmanje dvije godine provesti u tečajnom mehanizmu, a kako bi se pristupilo tečajnom mehanizmu – za koji ne postoje jasno definirani uvjeti – važno je pridobiti potporu država članica i institucija Europske unije. Ta potpora ovisi, s jedne strane o ocjeni spremnosti zemlje kandidatkinje za članstvo u monetarnoj uniji, i o političkoj volji odnosno spremnosti na širenje europodručja s druge strane.
Imajući u vidu aktualne ekonomske trendove i ambiciju Vlade za ubrzanjem strukturnih reforma uz nastavak vođenja razborite fiskalne politike može se očekivati da će se postojeće makroekonomske neravnoteže nastaviti brzo smanjivati te da će se postupno početi povećavati potencijalni rast. U takvom scenariju vjerujem da bismo mogli biti ozbiljan kandidat za ulazak u tečajni mehanizam u naredne dvije do tri godine. Nakon ulaska u sam tečajni mehanizam pružit će nam se prilika da zadovoljimo i formalno sve kriterije za uvođenje eura, što je tehnički moguće onda i napraviti u dodatne tri godine.

Hrvatska je sigurno morala proći i kroz niz prilagodbi kako bi bio stvoren preduvjet za prihvaćenje eura, koji su to?

Nakon početka sudjelovanja u tečajnom mehanizmu ERM II Hrvatska će trebati zadovoljiti četiri kriterija za uvođenje eura. Radi se o tzv. maastrichtskim kriterijima koji se odnose na stabilnost cijena, održive javne financije, stabilan tečaj i relativno niske kamatne stope. Te kriterije mi de facto već danas zadovoljavamo; godina 2016. prva je godina od početka našeg članstva u Europskoj uniji, a i duže, u kojoj je Hrvatska ispunjavala sve uvjete za uvođenje eura osim članstva u ERM II. Proračunski manjak smanjen je na razinu nižu od propisanih 3% BDP-a, a javni se dug nalazi na silaznoj putanji, što je potvrđeno izlaskom Hrvatske iz postupka u slučaju prekomjernog manjka u lipnju prošle godine. Time je ispunjen kriterij koji se odnosi na održivost javnih financija. Hrvatska nastavlja s trendom niske i stabilne inflacije, a kamatne stope na dugoročne državne obveznice posljednjih se godina nalaze na povijesno niskim razinama. Konačno, unatoč dugogodišnjoj stabilnosti valute, Hrvatska tehnički još uvijek ne ispunjava kriterij stabilnosti tečaja jer nije započela sudjelovanje u tečajnom mehanizmu u kojem je potrebno provesti najmanje dvije godine bez ozbiljnih poremećaja na deviznom tržištu.

Tema vašeg predavanja u Osijeku je: Strategija uvođenja eura – izazovi i perspektive. Koji su to izazovi, a koje perspektive?

Među brojnim izazovima koji su pred nama posebno bih izdvojio nastavak provedbe fiskalne konsolidacije i ubrzanje strukturnih reforma. Kada je riječ o fiskalnoj konsolidaciji, Hrvatska je posljednjih godina ostvarila zamjetno poboljšanje proračunskog salda, što se pozitivno odrazilo i na pitanju javnog duga. Međutim, da bi se javni dug i u narednim godinama smanjivao potrebnom dinamikom bitno je zadržati strogu kontrolu nad javnom potrošnjom, unatoč tome što javni prihodi rastu u skladu s dinamiziranjem gospodarskog rasta. Ustrajno smanjivanje prekomjernog javnog duga za Hrvatsku je ključno pitanje iz dva razloga. S jedne strane, javni dug mora se nastaviti smanjivati postojećom dinamikom kako bismo zadovoljili kriterij održivosti javnih financija, koji je za nas najdelikatniji od propisana četiri kriterija za uvođenje eura. S druge strane, visok javni dug najveći je izvor ranjivosti našeg gospodarstva i potrebno ga je smanjiti neovisno o ambicijama da uvedemo euro.
Ustrajna provedba strukturnih reforma drugi je značajan izazov i ključ za povećanje potencijala rasta. Hrvatsko je gospodarstvo opterećeno brojnim strukturnim manjkavostima koje remete poslovnu klimu i obeshrabruju investiranje i zapošljavanje, a samim time čine cjelokupno gospodarstvo manje konkurentnim. Zbog tih manjkavosti potencijalni rast hrvatskog gospodarstva relativno je nizak, pa proces realne konvergencije teče sporije nego u ostalim državama Srednje i Istočne Europe. U pogledu perspektiva o kojima je riječ u naslovu izlaganja, analiza koristi i troškova uvođenja eura koja je sadržana u Strategiji pokazuje da će uvođenjem eura Hrvatska profitirati. Štoviše, koristi od uvođenja eura Hrvatska će uživati trajno. Pojedinačno najvažnije pogodnosti članstva u europodručju su nestajanje valutnog rizika za građane, poduzeća i državu, smanjenje kamatnih stopa, ukidanje dijela transakcijskih troškova i povećanje konkurentnosti domaćih poduzeća. Treba istaknuti i to da će uvođenje eura povoljno utjecati na međunarodnu razmjenu i ulaganja, a isto tako da će nakon pristupanja europodručju država dobiti pristup kriznom fondu europodručja – Europskom mehanizmu za stabilnost, a banke će imati pravo na sudjelovanje u monetarnim operacijama Europske središnje banke, što će dodatno umanjiti rizike za financijsku stabilnost u Hrvatskoj.

Ono što je prvo pitanje svih građana, a to je hoće li se povećati cijene?

Kratko i jasno – neće. Drugim riječima zbog uvođenja eura cijene neće rasti ništa više nego li bi i inače rasle. Iskustva država koje su dosad uvele euro upućuju na to da je strah dijela hrvatskih građana neutemeljen. Primjerice, rast razine cijena zbog uvođenja eura u novim je državama članicama iznosio u prosjeku 0,23 postotna boda u godini konverzije. Slično tome naše analize upućuju da bi kod nas u godini uvođenja eura cijene zbog uvođenja eura mogle biti za 0,2 postotna boda više. Radi ilustracije, to bi u praksi značilo da u godini uvođenja eura stopa inflacije u Hrvatskoj ne bi iznosila 2,1%, nego 2,3%. Takav jednokratan porast cijena zasigurno ne može dovesti do vidljivog smanjenja životnog standarda građana.

Građane koji su zaduženi u kunama, sigurno zanima i kako će teci konverzija njihovih kredita iz kuna u eure?

Prelazak na euro neće iziskivati preoblikovanje postojećih ugovora o kreditu. Naime, danom uvođenja eura svi ugovori u kojima se spominju iznosi u kunama i nadalje će vrijediti, ali će stavke ugovora koje se referiraju na vrijednost u kunama pravno značiti vrijednost u eurima, izračunatu prema fiksnom tečaju po kojemu će se kuna zamijeniti eurom. Fiksni tečaj po kojemu će se kuna konvertirati bit će određen nakon što Hrvatska ispuni kriterije za uvođenje eura, a javnost će s time biti upoznata otprilike šest mjeseci prije dana konverzije. Vrijedi spomenuti da je kod većine država središnji paritet koji je utvrđen pri ulasku države u tečajni mehanizam kasnije korišten i kao fiksni tečaj po kojemu je nacionalna valuta zamijenjena eurom.

Gledano sa strane državnog identiteta kuna je bila samo Hrvatska, ali uvođenjem eura neke od kovanica bit će s našim državnim obilježjima?

Točno. Kovanice eura imaju zajedničku i tzv. nacionalnu stranu. Sve države članice europodručja imaju pravo na kovanicama eura otisnuti svoja nacionalna obilježja. Takve kovanice u optjecaju su onda u cijelom europodručju. Siguran sam da će Hrvatska, kada za to dođe vrijeme, odabrati dizajn nacionalne strane i proizvesti kovanice eura koje će na prikladan način prikazivati naše nacionalne motive, koje će onda u svojim novčanicima imati skoro 350 milijuna stanovnika europodručja.