Ključne riječi

kreditni jaz, statistički filtri, makrobonitetna politika, sistemski rizik, protuciklički zaštitni sloj kapitala

Protuciklički zaštitni sloj kapitala je jedan od ključnih instrumenata makrobonitetne politike, čija je namjena stvaranje dodatnog kapitala u razdobljima porasta cikličkih rizika, kako bi se njegovim otpuštanjem u krizi bankama osigurao prostor za nastavak nesmetanog kreditiranja, a u razdobljima koje joj prethode i posredno ublažilo prekomjerno kreditiranje. Njegova kalibracija započinje ocjenom kreditnog jaza, na način da se primjenom statističkih filtera određuje dugoročna kreditna aktivnost u odnosu na ekonomsku, kako bi se ocijenilo koliko trenutna kretanja odstupaju od ravnotežnih. Budući da se u praksi pojavio niz problema u primjeni takvih indikatora, ovim istraživanjem se razmatraju mogućnosti unapređenja procjene kreditnog jaza, koje se ocjenjuju uz primjenu kriterija kvalitete signaliziranja krize u povijesnom uzorku i stručnu procjenu. Glavni rezultati istraživanja upućuju da je potrebno zasebno filtrirati serije kredita i BDP-a uz pretpostavku da kreditni ciklus traje dulje u odnosu na gospodarski, te da se nepoznavanje točne duljine trajanja kreditnog ciklusa može premostiti promatranjem raspona mogućih kreditnih jazeva. Novi indikatori koji se predlažu u istraživanju su ranije signalizirali prethodnu globalnu financijsku krizu, te su stabilniji od prethodno korištenih specifičnih indikatora, čime se u realnom vremenu omogućava ranija i postepenija izgradnja protucikličkog zaštitnog sloja kapitala, manje podložna promjenama.