Nadležne službe Hrvatske narodne banke završile su prvi dio izvješća o gubicima u deviznom poslovanju Riječke banke d.d., Rijeka, koji su nastali od 1998. do veljače 2002. godine. Kontrolori središnje banke do sada su uspjeli obraditi razdoblje od 1997. do kraja prvog polugodišta 2000. godine, a njihovi dosadašnji nalazi uglavnom potvrđuju prva i javnosti već poznata saznanja o visini gubitaka, kao i o načinu njihova stvaranja i prikrivanja.

Temeljem uvida u vjerodostojnu dokumentaciju banke, te provedenim postupkom provjere stanja u stranim bankama na dan 15. ožujka 2002. godine, utvrđeno je da su iz transakcija Odjela deviznog tržište Riječke banke proizašli gubici u iznosu 99.042.001 USD odnosno 828.961.545 kuna Na razdoblje pokriveno prvim dijelom izvješća odnosi se točno jedna trećina tog iznosa - 33.907.126 USD. Obradom dokumentacije banke i drugih prikupljenih materijala ustanovljeno je da su za namjerno prikrivanje ostvarenih gubitaka korištene sljedeće metode: knjiženje fiktivnih danih depozita u korist banke, zatvaranje otvorenih deviznih arbitraža otvaranjem novih, kašnjenje u plaćanju otvorenih arbitraža, neovlašteno uzimanje deviznih depozita, te knjiženje s krivom valutacijom.

Ti gubici nastali su uglavnom trgovanjem diferencijalnim deviznim arbitražama, koje su rizičnije od običnih (gdje se neka valuta kupuje za potrebe platnog prometa ili radi promjene valutne strukture deviznog portfelja), jer se sastoje od dvije ili više kupnji i prodaja deviza , koje bi se trebale zatvoriti u istom danu, a pori ulasku u njih polazi se od špekulativnih očekivanja da će promjene međuvalutnih tečajeva od početka do završetka tih operacija biti takve da će se u njima ostvariti dobitak. Naravno, pogrešne procjene mogu donijeti gubitak. Kupoprodaja može biti spot (isporuka prodanog mora uslijediti unutar dva radna dana od zaključenja posla) ili terminska (isporuka u dužem roku, s točno utvrđenim terminom, vrstom, iznosom i cijenom deviza).

Do 1996. godine Riječka banka se bavila uglavnom običnim arbitražama. Te se godine počinje pojavljivati i sve više diferencijalnih arbitraža, pojedinačne veličine između 50 tisuća i 5 milijuna USD. U 1997. godini ostvaren je i niz arbitraža u vrijednosti od l0 milijuna USD, da bi se u razdoblju između 1998. i 2002. godine krenulo i u "otvaranja" do 100 milijuna USD.

Uprava Riječke banke donijela je 28.lipnja 1999. godine odluku koja utvrđuje određene limite u takvom poslovanju. Ti limiti znače da, pojedinačno, dileri nisu ovlašteni da samostalno ulaze u transakcije koje premašuju 2 posto jamstvenog kapitala banke; ovlaštenje šefa deviznog tržišta banke ide do 10 posto jamstvenog kapitala; ukupna otvorenost banke ne smije ni u jednom trenutku prijeći iznos od 50 milijuna USD, a sve transakcije koje se otvore tijekom dana moraju se do kraja istog dana i zatvoriti. U ugovorima o tzv. margin računima, koje je s pojedinim inozemnim bankama potpisao predsjednik uprave Riječke banke, nije se vodilo računa o tim limitima i ti ugovori omogućavali su glavnom dileru Riječke banke i trgovanje daleko većim iznosima.

Postupkom rekonstrukcije ustanovljeno je da su gubici prikrivani iskazivanjem fiktivnih depozita, koji su na isteku godine, pa i na kraju kraćih obračunskih razdoblja, zatvarani na teret neplaćenih deviznih arbitraža. A da bi se prikrile neobične oscilacije u stanju depozita, što bi bilo uočljivo pri izradi financijskih izvješća, u vrijeme zatvaranja fiktivnih depozita i otvorenih deviznih arbitraža, plasirani su stvarni depoziti u istoj valuti, istom iznosu i najčešće na isti rok, a koji nisu evidentirani u operativnim evidencijama Odjela deviznog tržišta.

Uz to, sustav kolanja reklamacija u banci nije zadovoljavajuće funkcionirao, tako da ni mnogobrojne reklamacije vezane za transakcije Odjela deviznog tržišta, koje su u banku pristizale tijekom promatranog razdoblja, nisu imale potreban upozoravajući učinak. Kontrole u Odjelu analitičkog knjigovodstva bez uvida u temeljnu dokumentaciju nisu mogle utvrditi da su odobrenja ili terećenja računa pogrešno knjižena u poslovne knjige, no njihove brojne pisane reklamacije ukazivale su da u Odjelu deviznih sredstava postoje stanoviti problemi s ažurnošću u evidentiranju poslovnih događanja.

Poslove unutrašnje kontrole i revizije u Riječkoj banci obavlja 10 inspektora, no dokumentacija pokazuje da su oni redovito kontrolirali stanje inozemnih deviznih depozita banke, ali ne i poslove s deviznim arbitražama. Kontrolom, provedenom u veljači 2002. godine na traženje članice uprave zadužene za devizno poslovanje, obuhvaćena je 2001. godina, no nisu utvrđene nikakve nepravilnosti. Tek ponovna kontrola početkom ožujka ove godine nailazi - i to zahvaljujući Listi izvršenih transakcija po deviznim arbitražama primljenoj od Standard Chartered Bank London - na nepravilnosti, netočnosti, manjkavosti i malverzacije u evidenciji. Od 123 kontrolirane transakcije s te liste (za 14 ostalih podaci su bili nečitki, pa kontrola nije provedena) za 50 transakcija nije pronađen nikakav trag ni u dokumentaciji banke ni u izvodima inozemnih banaka, a od 73 koje su bile vidljive u izvodima stranih banaka i u knjigovodstvenim evidencijama za samo tri pronađena je temeljna dokumentacija i upis u pregled deviznih arbitraža od 1. do 15. siječnja 2002. godine. Uprava Riječke banke nije nakon upita Hrvatske narodne banke od 30. ožujka 1999., potaknutog prvim anonimnim pismom, zatražila izvanrednu kontrolu tog dijela poslovanja. Nakon drugog pisma i ponovne intervencije iz središnje banke, od 28. siječnja ove godine, organizirana je već spomenuta izvanredna kontrola u kojoj nikakve nepravilnosti u radu Odjela deviznog tržišta nisu nađene.

Za zadnje dvije poslovne godine vanjski revizor bio je KPMG Croatia d.o.o., a ranije revizije provodio je Coopers& Lybrandt. KPMG je i 12 veljače ove godine dao mišljenje o istinitom i vjernom prikazu financijskih izvješća Riječke banke prema stanju na dan 31. prosinca 2001. Nakon što je 4. ožujka obaviješten o otkrivenim neevidentiranim obvezama banke, KPMG-ovi stručnjaci borave u banci od 8 do 10. ožujka. KPMG 12. ožujka šalje HNB-u dopis o mogućim nepravilnostima u poslovanju Riječke banke i povlači prethodno izdano mišljenje, a 13. ožujka šalje u Bayerische Landesbank Girozentrale, kao tadašnjeg većinskog vlasnika, Preliminarni nacrt izvješća utemeljenog na istrazi o štetnim događanjima u Direkciji deviznih sredstava u Riječkoj banci. Provjere kod prethodne kupnje većinskog udjela banke obavljao je također KPMG, te Delloitte&Touche. Na upit banke, KPMG dostavio je samo tri konfirmacije o stanju određenih ino-depozita na dan 30. rujna 2001., no nije poznato koliko ih je zatražio. Nakon otkrivanja problema u deviznom poslovanju Riječke banke, u banku su na nepuna dva dana došla dvojica stručnjaka Bayerische Landesbank (unutrašnji revizor i stručnjak za SWIFT). Njihovi nalazi nisu poznati središnjoj banci. Od preuzimanja većinskog vlasništva od strane Bayerische Landesbank nisu provođena nikakva poboljšanja u deviznom poslovanju Riječke banke.

Hrvatska narodna banka odlučila je izvješće o rezultatima svojeg izravnog nadzora u Riječkoj banci u cijelosti objaviti. Razloge za to nalazi u izuzetnom zanimanju stručne, političke i najšire javnosti za zbivanja u Riječkoj banci, kao i u mogućim poukama koje bi iz ovog slučaja mogle izvući i druge financijske institucije koje ulaze u istovrsne poslovne operacije, napose u smislu organiziranja i dosljedne primjene vlastitih mehanizama učinkovite kontrole.

Središnja banka očekuje da će kompletno izvješće o cijelom promatranom razdoblju biti dovršeno do kraja ove godine, te će i ono biti dostupno zainteresiranoj javnosti.