Stanje u bankarstvu i monetarna politika

Objavljeno: 2.7.2015.
Vrsta Govor
Govornik Dr. Željko Rohatinski, na dužnosti guvernera HNB-a od 12. srpnja 2000. do 7. srpnja 2012.
Datum objave izjave 2.7.2015.
Događanje Sastanak s predstavnicima banaka i Vlade RH
Mjesto događanja Zagreb
Datum događanja 10.2.2008.

 

  1. Pad profitabilnosti povećava pritiske vlasnika na uprave banaka
    Stope povrata:
     
    -na kapital: 16,05(2004); 15,06(2005); 12,43(2006); 11,06(2007)
    -na aktivu: 1,68   1,65 1,50 1,58
    Kamatni spread 3,05 3,01 2,81 2,55

     

  2. Taj pad nije rezultat smanjenja dobiti. Naprotiv, dobit ubrzava rasti u 2007. raste brže od ukupne aktive.
    Godišnje stope rasta:
     
    Dobit prije oporezivanja: 10,9(2005/4); 5,3(2006/05); 20,7 (2007/6);
    Aktiva:  13,5  17,0 12,3

    (dobit prije oporezivanja u 2007. iznosi 5.119 mil. kuna)
     

  3. Pad profitabilnosti prvenstveno je rezultat promjena u strukturi pasive i aktive banaka, te povezan s diferenciranim kretanjem kamatnih stopa.
    Sve to pod snažnim je utjecajem mjera monetarne politike kojima se nastoji ograničiti agresivnost ponude kredita, a zatim i rasta kamatnih stopa u svijetu te preferencija banaka prema dugoročno unosnijim plasmanima.

    Te promjene nisu kratkoročne, jer monetarna politika neće biti "relaksirana" dokle god snažan rast kredita potiče ili barem podržava visok deficit platne bilance te rast cijena vrijednosnica, nekretnina, a sve više i roba i usluga.
     
  4. Struktura pasive - pod utjecajem GOP-a i povećanih kamatnih stopa u svijetu, banke smanjuju svoj inozemni dug supstituirajući ga dokapitalizacijom i domaćim izvorima sredstava kako bi održale snažan rast kreditnog potencijala.

    Struktura izvora (%):
     
    inozemni dug: 26,9(2004);  27,0(2005); 26,1(2006); 20,1(2007)
    kapital:   9,6 10,2 11,4 14,1
    domaći depoziti: 63,5 62,8  62,4  65,8

    Povećanje udjela kapitala je osnovni uzrok pada ROAE
     

  5. Pasivne kamatne stope (na oročene depozite) - orijentacija na domaće izvore povećava kamatne stope na depozite.

    Kamatne stope na oročene depozite:

     
    kunske, bez VK: 4,11(2004); 3,36(2005); 2,98(2006); 5,42(2007)
    kunske, s VK: 4,17 3,99 3,67 3,98
    devizne: 2,85 3,07 3,82 4,32

      
     

  6. Struktura aktive (kredita) - Konjunktura na tržištu nekretnina podržavana je brzim rastom i poticana relaksacijom uvjeta ponude stambenih kredita, koji su do sada ocjenjivani kao nisko rizični. Zbog ograničavanja rasta plasmana banaka, dio kredita poduzećima supstituiran je njihovim izravnim zaduživanjem u inozemstvu, a dio ostalih kredita stanovništvu realizira se leasingom.
    Struktura odobrenih kredita (%):
     
    poduzeća: 40,5(2004); 39,3(2005); 40,4(2006); 38,9(2007)
    stanovništvo: 49,3 49,4 49,2 50,5
        -stambeni: 16,3 17,5 19,1 20,5
        -ostali: 33,0 31,9 30,1 30,0

     
     

  7. Aktivne kamatne stope (na kredite) - konkurencija na tržištu obarala je kamatne stope, da bi nakon njihovog povećanja u 2007. godini, one još uvijek bile niže nego u 2004. godini. Pri tome, najbrže rastući stambeni krediti imaju i najniže kamatne stope.


    Kamatne stope na kredite:
     
    kunski, s VK: 6,89(2004);  6,18(2005); 6,30(2006); 6,76(2007)
      -stambeni: 5,71  4,95 4,75 5,12

    kombinacija (5) i (7) uzrokuju pad spreada, a zajedno s (6) i niži ROAA

     

  8. Novi momenti:

     
    1. kriza u svijetu -  moguća teža dostupnost inozemnog kapitala.
    2. ubrzanje inflacije - mogući pad realnih kamatnih stopa i realna aprecijacija   
      tečaja.

     
  9. Rizici koji proizlaze iz (8):
     
    1. U hipotetskom slučaju prenošenja krize likvidnosti, osnovni problemi bili bi u sferi refinanciranja inozemnog duga i tekućeg financiranja uvoza, s    pritiskom na devizne rezerve. Problemi s unutarnjom likvidnosti bili bi manje izraženi. Tada bi HNB poduzeo mjere za kratkoročno ublažavanje tih problema oslobađajući dio imobiliziranih sredstava (smanjenjem 
      stope obvezne pričuve, povratom granične obvezne pričuve,smanjenjem stupnja minimalnog deviznog pokrića), zadržavajući stabilnost nominalnog tečaja i dimenzionirajući likvidnost sukladno "dopuštenoj" stopi rasta plasmana. U slučaju težih poremećaja primijenile bi se interventne mjere iz Zakona o deviznom poslovanju.
       
    2. Za razliku od hipotetskog slučaja (a), ostvareno ubrzanje inflacije već se preko realnog tečaja i kamata prenosi na funkcioniranje financijskog sustava. S tim u vezi, treba zauzeti racionalno stajalište, nastojeći minimizirati štetno djelovanje ubrzane inflacije:
       
      • Stabilnost visoko euriziranog financijskog sustava bitno zavisi od stabilnosti nominalnog tečaja. Bez nje, efektuirali bi se svi rizici vezani uz valutnu izloženost i visoku razinu inozemnog duga. Međutim, da bi takav tečaj bio održiv, potrebno je zadržavati stopu inflacije u okvirima Maastrichtških kriterija konvergencije. S obzirom da to sada nije slučaj, usporavanje stope tekuće inflacije u nastavku 2008. i u 2009. godini nema alternative.
      • Postojeća razina kamatnih stopa na oročene kunske depozite približno je na razini očekivane stope tekuće inflacije i štiti njihovu realnu vrijednost. Alternativni oblici štednje sve se više pokazuju rizičnim, pa ne postoji veća opasnost značajnijeg povlačenja štednje, kao ni njezine konverzije u devize, ako se odlučno spriječi pojava deprecijacijskih očekivanja. U tom slučaju, ne može se potpuno isključiti ni mogućnost djelomičnog pretvaranja devizne u kunsku štednju, zbog razlika u kamatnim stopama (iako ne u većim razmjerima, zbog psiholoških razloga dugoročnijeg karaktera). Otuda, objektivno ne postoje čvrsti razlozi da se zbog više inflacije banke povećaju pasivne kamatne stope. One bi mogle dodatno destabilizirati i tržište kapitala, što niti bakama nije u interesu. Međutim, preduvjet za zadržavanje pasivnih kamatnih stopa na sadašnjoj razini je da se banke privremeno suzdrže od pokušaja povećanja svojih udjela na tržištu depozita licitacijom kamatnih stopa. To je objektivno u njihovom interesu, ali je pitanje da li će tako i postupiti.
      • Zadržavanje stabilnosti nominalnog tečaja u uvjetima povećane inflacije, odnosno njegova realna aprecijacija, najteža je financijska posljedica ubrzanja rasta cijena i širenja cjenovnog diferencijala između Hrvatske i euro zone. Ona se negativno odražava na relativne cijene, vrijednost imovine i na tekuće financijske tokove, realno smanjujući kunski protuvrijednost deviznog priljeva i prinosa na inozemni kapital, što se u ukupnosti može posebno odraziti na pogoršanje odnosa u platnoj bilanci (pozitivno djeluje jedino na realno smanjenje kunske protuvrijednosti otplata deviznih i devizno indeksiranih obveza, umanjujući učinke povećanih kamata). Međutim, ako se ne želi pokrenuti inflacijsku spiralu, to je jednostavno cijena koju treba platiti. Da bi ona bila što manja, inflacija mora biti brzo usporena kombinacijom mjera monetarne, fiskalne i ostalih politika.
      • Zadržavanje nepromijenjene razine pasivnih kamatnih stopa otklanja tu vrstu troškovnog impulsa za daljnje povećanje kamatnih stopa na kredite pa se on uglavnom svodi na opći problem realnog pada devizno indeksiranih prihoda. Izvan toga, motiv za povećanje kamatnih stopa stvara se prvenstveno u slučaju da potražnja za kreditima autonomno raste brže od "dozvoljenog" rasta plasmana banaka pa ju je potrebno destimulirati na takav način.   

  10.  Monetarna politika 
     
    1. Sadrži dva nominalna sidra:
      • Plafoniranje nominalnog tečaja (7.35) kako bi se suzbila deprecijacijska očekivanja i spriječio rast valutno indeksiranih troškova. Bude li potrebno, HNB će braniti takav tečaj i deviznim
        intervencijama i povlačenjem kuna iz opticaja. Deprecijacija nominalnog tečaja ne odgovara niti bankama jer im smanjuje "dozvoljeni" rast plasmana.
        Formalno ne postoji razina tečaja koju bi HNB branila u slučaju nominalne aprecijacije, iako ne bi bilo dobro da tečaj padne ispod 7.25 kuna za euro.
      • Ograničavanje nominalnog rasta plasmana banaka na 12%. Taj parametar ostaje nepromijenjen unatoč višoj inflacije od prvobitno očekivane, pri čemu je dio povećane inflacije anticipiran u prosincu 2007. ukidanjem sankcija za prekoračenje dozvoljenog rasta plasmana u toj godini (oni su ukupno porasli za 15.1%, umjesto predviđenih 13%). Time je podignuta i osnovica dozvoljenog rasta u 2008. godini, a bankama je vraćena prethodno imobilizirana likvidnost. 
    2. Vodeći računa o kretanju nominalnog tečaja, HNB će upravljati likvidnošću prvenstveno deviznim intervencijama, a manje operacijama na otvorenom tržištu. Pri tome će, kao indikativni cilj, utvrditi i rast ukupne ponude novca (M1) na znatno nižoj razini od ostvarene u 2007. godini (19,3%) S obzirom da su operacije na otvorenom tržištu do sada predstavljale značajan izvor likvidnosti banaka za kreditiranje države, a da bi se spriječila pojava efekta istiskivanja ostalih sektora sa tržišta kredita, potražnja države za domaćim kreditima mora se prilagoditi novim okolnostima (količinski i cijenovno).  

     

  11. Ostale politike 
    Bilo bi izuzetno korisno da navedene mjere monetarne politike budu podržane i sljedećim mjerama iz nadležnosti Vlade:
     
    • Čvrsta kontrola cijena u javnom sektoru i spremnost na tržišne intervencije kod cijena roba i usluga privatnog sektora.
    • Fiksno utvrđivanje plafona rashoda proračuna konsolidirane   središnje države približno na razini očekivane prosječne stope inflacije u 2008. godini.
    • Predvidivi brži nominalni rast proračunskih prihoda od tako utvrđenih rashoda, iskoristiti za smanjenje deficita ili rasterećenje od dijela poreznih obveza.
    • Kolektivnim pregovorima ograničit rast prosječnih plaća do razine očekivane inflacije.
    • Kreditne obveze države prema inozemstvu refinancirati na stranom tržištu, a ne nastaviti s supstitucijom inozemnog duga dugom prema domaćim bankama.
    • Izvršiti promjene u sustavu poticaja poljoprivredne proizvodnje, uvjetujući ga i odgovarajućom politikom cijena tih proizvoda.