Zakonom o HNB-u iz 2001. dana je nezavisnost središnjoj banci u cilju pripremnih zakonodavnih radnji za otvaranje procedure za ulazak u EU. U tom kontekstu državna revizija – koja je dotad bila u HNB-u – zamijenjena je vanjskim revizorom, što je bilo u skladu s trendom u središnjem bankarstvu.
Kada je riječ o zahtjevu da se podaci koji inače podliježu reviziji dostave Saboru, valja reći da saborski Odbor za financije i državni proračun već raspolaže cjelokupnim revizijskim izvješćima, od kojih je posljednje za 2014. godinu. Dakle, Sabor RH ima sve podatke kao i instrumente za traženje i mogućih dodatnih revizijskih izvješća, ako to ocijeni potrebnim. K tome, vanjskog revizora HNB-a, i to na prijedlog Savjeta središnje banke, po raspisanom javnom nadmetanju potvrđuje upravo saborski Odbor za financije i državni proračun.
U osiguravanju dodatne transparentnosti Hrvatska narodna banka uspostavila je i vanjski Revizorski odbor, u kojemu se nalaze ugledni znanstvenici iz područja financija i revizije i informatičkih tehnologija, koji ocjenjuje rad neovisnoga vanjskog revizora HNB-a. Članovi su Revizorskog odbora prof. dr. Vlado Leko i prof. dr. Katarina Žager s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu te Neven Vrček, redovni profesor i dekan Fakulteta organizacije i informatike u Varaždinu.
Osim svega navedenog, angažman državne revizije pridonio bi spomenutom povećanju transparentnosti poslovanja, kad bi ona metodom usporednih europskih vrijednosnih kriterija (benchmarking), a na planu operativnih troškova, procjenjivala ima li Hrvatska efikasnu, ekonomičnu i učinkovitu središnju banku. U istu svrhu i na isti način, Ured za državnu reviziju ima, naravno, mogućnost analizirati i ocijeniti i sve ostale institucije koje revidira.
HNB se ne financira iz državnog proračuna, već iz prihoda koje ostvaruje obavljanjem zakonom utvrđenih poslova, među ostalim, upravljanjem međunarodnim pričuvama, supervizijom banaka kao i izdavanjem kovanica i novčanica. HNB o svom poslovanju svake godine izrađuje financijska izvješća, koja su podložna reviziji u skladu s međunarodnim računovodstvenim standardima i domaćim propisima o reviziji, a kvaliteta revizijskog izvješća podložna je još i kontroli Revizorskog odbora.
HNB dovoljno zarađuje za pokriće troškova svojega poslovanja i za transfere Ministarstvu financija u uvjetima najnižih kamatnih stopa dosad i negativnih eurskih stopa do šest godina dospijeća. To postiže dobrom politikom upravljanja financijskim sredstvima, ponajprije kupnjom dugoročnih vrijednosnica od 2011. godine, čime je produženo dospijeće portfelja, što se pokazalo ispravnom investicijskom odlukom, s obzirom na jak pad prinosa na eurske obveznice koji je uslijedio. Tim su potezom prihodi HNB-a za razdoblje 2012. – 2015. povećani za oko 1800 milijuna kuna, što je de facto sve preneseno Ministarstvu financija. U idućim godinama, dakle od 2012. nadalje, donesene su i odluke o povećanju istog portfelja kao i o produženju njegove ročnosti, čime su osigurani stabilni prihodi i u godinama od 2016. nadalje.
Uz ostalo, učinkovitost središnje banke mjeri se i odsustvom troška sanacije poslovnih banaka u RH, unatoč drugoj, najdubljoj recesiji u EU-u, koja je nastupila 2008. godine. Većina europskih zemalja, unatoč blaže izraženoj recesiji, u tom je razdoblju imala visoke fiskalne troškove sanacije.
Hrvatska narodna banka među zemljama EU-a izdvaja se kao banka s ispodprosječnim troškovima poslovanja i natprosječnom dobiti. Premda dobit nije cilj djelovanja središnjih banaka, dobit koju ostvaruje HNB jedna je od najviših stavi li se u odnos s veličinom aktive banke ili BDP-om; tako je u 2014. HNB ostvario dobit od oko 0,8% BDP-a te su samo središnja banke Češke, Irske i Cipra imale višu razinu dobiti.
Ako se troškovi poslovanja HNB-a (0,09% BDP-a) usporede s troškovima središnjih banaka zemalja s relativno sličnim brojem stanovnika, primjerice s Latvijom (0,15% BDP-a), Bugarskom (0,12% BDP-a), Irskom i Litvom (0,11% BDP-a), Austrijom i Slovačkom (0,1%), Madžarskom (0,09% BDP-a) i Slovenijom (0,08 % BDP-a), očito je da se HNB smjestio među štedljivije i ekonomičnije središnje banke.
Promatra li se apsolutni iznos troška poslovanja po zaposlenom, može se primijetiti da među usporedivim zemljama samo središnja banka Bugarske (koja ima najnižu razinu BDP-a po glavi stanovnika i najniže plaće) ima niže troškove od HNB-a, dok su troškovi HNB-a slični onima u Rumunjskoj i Češkoj te malo niži nego u Madžarskoj i Poljskoj.
Također, što se tiče troškova poslovanja, HNB ih, kao obveznik javne nabave, vrlo transparentno iskazuje na svojoj internetskoj stranici, dakle ti su podaci javno dostupni.