Kolumna glavnog ekonomista Vedrana Šošića u tjedniku Nacional objavljena je 20. lipnja 2025.

Glavni junak filma "Tajni život Waltera Mittya", voditelj odjela za negative u redakciji časopisa, traži slavnog fotografa od kojega očekuje pomoć u pronalaženju zagubljenog negativa. Trag fikcijskog fotografa, kojega u ovoj, novoj verziji holivudskog klasika, tumači Sean Penn, nakon Grenlanda i Islanda, vodi u Afganistan. Mitty, kojega igra Ben Stiller, konačno ga pronalazi na obrocima Himalaja, gdje pokušava snimiti snježnog leoparda. Kad se leopard napokon pojavi, Sean Penn odloži kameru i uživa u trenutku, uz zaključak da "lijepe stvari ne traže pozornost". Navedene sam se scene sjetio kada smo početkom godine po prvi puta dizajnirali ograničenja kriterija kreditiranja. Godine brižnog pripremanja i analize podataka priredile su teren za mjere, koje su pažljivo kalibrirane, priređena su i detaljna, iscrpna pojašnjenja za javnost. No, sudbina makrobonitentnih mjera nije da ostanu u ladicama HNB-ovih ureda. Kad smo ih ubrzo predstavili javnosti, dobio sam asocijacije na jedan drugi film. Bio je to "Annie Hall", u kojemu je Diane Keaton, tadašnja muza i životna partnerica redatelja filma Woodyja Allena, zaključila da je život pun samoće, bijede, patnje i nesreće, i još je usto puno prekratak. U dijelu su javnosti mjere dočekane kao zakašnjele i nedostatne da spriječe pad Hrvata u "dužničko ropstvo". Dio komentatora prigovorio je zbog njihove pretjerane strogosti koje bi mladima ili rastućim obiteljima mogle otežati put do novog doma. Najviše je nezadovoljstva vjerojatno izazvala odgoda primjene za tri mjeseca, protumačena kao povlađivanje bankama, koje će zbog odgode donekle "zaobići" mjeru i dodatno pojačati zaduživanje odobravanjem velikog broja rizičnih kredita, a onda time potaknuti inflacijske pritiske i dodatni porast cijena stambenih nekretnina.

Zašto je HNB čekao do ove godine s ograničavanjem kriterija kreditiranja? U popularnoj predodžbi, Hrvati se olako zadužuju i zbog podignutih kredita često zapadaju u financijske poteškoće. Kao i svaki stereotip, ni ovaj nije potpuno neutemeljen, ali ni potpuno istinit. Na početku ovog stoljeća dug stanovništva se snažno povećao. Osobito je snažno raslo potrošačko kreditiranje pa tako i danas prednjačimo među članicama europodručja po opterećenosti potrošačkim kreditima. Relativno visoka zaduženost prilično je izvjesno produbila i produžila recesiju koju je pokrenula globalna financijska kriza. Na tom su valu zaduživanja bili odobravani i krediti u švicarskim francima, koji su kasnije stvorili brojne ozbiljne probleme. No, od izbijanja globalne financijske krize 2008. godine, Hrvati su prošli dugotrajnu "kreditnu dijetu". Za krizom je uslijedilo dugo razdoblje u kojemu su građani uglavnom otplaćivali postojeće kredite i vrlo oprezno podizali nove. Kako su se dohoci postupno povećavali, agregatni pokazatelji zaduženosti znatno su se popravili i vratili otprilike na razinu iz 2005. godine. Teret otplate kredita smanjio se još i više budući da su kamatne stope danas znatno niže nego prije dva desetljeća. Relativna opterećenost kreditima padala je sve do kraja prošle godine, kad je usporavanje rasta dohodaka preokrenulo dugoročni trend smanjenja zaduženosti. Dok se rast dohodaka nastavlja usporavati i u ovoj godini, kreditna aktivnost ne pokazuje znake posustajanja. Snažan rast kredita počeo je stoga od kraja prošle godine povećavati pokazatelje zaduženosti, što je upalio "rotirajuće crveno svjetlo" i jedan je od glavnih razloga za uvođenje mjera. Mjere bi trebale usporiti rast potrošačkih kredita i tako ublažiti intenzitet pogoršanja pokazatelja zaduženosti.

Zbog čega je ograničen i najveći iznos rate stambenog kredita u odnosu na dohodak, čemu je pridodano i ograničenje ukupnog iznosa kredita u odnosu na vrijednost nekretnine? I ide li time HNB u suprotnom smjeru od Vladine stambene politike kojom se nastoji olakšati stjecanje prve nekretnine? Nije teško pronaći razloge za izuzimanje stambenog kreditiranja iz obuhvata ograničenja. U Hrvatskoj je vlasništvo nad nekretninama široko rasprostranjeno, ali je obitelji s kreditima relativno malo – tek je nešto više od desetine kućanstava opterećeno stambenim kreditima. Pritom se kreditima financira manje od trećine kupnji stambenih nekretnina, a broj novih kredita se lani i preklani smanjivao. Krediti vjerojatno nisu glavni pokretač stambenog tržišta, ali rast cijena se itekako odrazio na kreditnu aktivnost. Da bi mogli priuštiti nekretninu, građani podižu kredite sa sve dužim rokovima otplate i pritom sve veći dio njihovih dohodaka odlazi na otplatu kredita. Rastući iznosi pojedinačnih novih kredita ujedno su glavni razlog relativno snažnog povećanja ukupnog iznosa stambenih kredita. Nova se ograničenja ne bi trebala znatnije odraziti na mogućnost dobivanja stambenog kredita – njihov je cilj prije svega zaustavljanje procesa postupnog popuštanja kriterija. Stoga se teško može očekivati da bi nove mjere kratkoročno mogle znatnije "ohladiti" tržišta nekretnina. Ipak, ograničavanje kriterija kreditiranja obično dugoročno poboljšavaju priuštivost stambenih nekretnina jer postavlja "ograničenje brzine" u utrci između sve većih cijena nekretnina i rata kredita.

Konačno, je li se odgodom primjene ograničenja za tri mjeseca pogodovalo bankama? I jesu li banke "akcijskim" ponudama kredita "nadmudrile" HNB? Pojačano kreditiranje uoči zaoštravanja kriterija kreditiranja dobro je dokumentirano u brojnim zemljama. Stoga regulatori redovito nastoje skratiti razdoblje između najave i uvođenja mjera. Kad su sredinom siječnja najavljena ograničenja, srpanj se od početka činio kao realan rok za njihovu primjenu. Ograničenja smo uvodili po prvi put i nije bilo jasno koliko će se nacrt regulative sa svim tehničkim detaljima prilagođavati tijekom javne rasprave. Također, postojala je mogućnost da banke trebaju prilagoditi izvještajne sustave novim mjerama, kako bi se omogućio nadzor nad njihovom primjenom, što također traži vrijeme. Ipak, početak primjene smo najavili za travanj, znajući da je taj rok vrlo ambiciozan i ostvariv samo u idealnom scenariju. Kako smo se i pribojavali, regulativa je znatno izmijenjena u javnoj raspravi, a izvještajni sustav se morao prilagođavati novim definicijama. Građani se još uvijek javljaju HNB-u s bojaznima da bi zbog ograničenja mogli propustiti već zakaparenu nekretninu. A i banke su bile "glasne" u prigovorima na kratkom roku koji im je ostavljen za prilagodbu poslovanja i informacijskih sustava. Sve su to argumenti u prilog "time-out-a" kako bi se temeljito priredila provedba. Kolika je doista šteta zbog odgode? Volumeni odobrenih stambenih kredita doista su porasli nakon najave ograničenja. No, zaključak da su banke snižavale kamatne stope na stambene kredite kako bi namamile klijente na uzimanje kredita prije početka primjene mjera vjerojatno ne stoji. Naime, banke su kamatne stope počele smanjivati i prije same najave uvođenja ograničenja. To je, u jednu ruku, bilo i očekivano s obzirom na smanjenje ključnih kamatnih stopa Europske središnje banke. Podaci pokazuju da se kamatne stope u Hrvatskoj nisu smanjivale ni više, ni manje, nego u drugim članicama europodručja. Zbog nižih kamatnih stopa krediti odobreni u ovoj godini čak su i nešto manje rizični od onih koji su odobravani lani. Ako su niže kamatne stope i potakle potražnju za kreditima, ne čini se da su potakle građane na hvatanje "posljednjeg vlaka" prije stupanja ograničenja na snagu. Kredite su u najvećoj mjeri podizali upravo oni koji bi to mogli učiniti i nakon srpnja. Također, početak godine je donio usporavanje osobne potrošnje i porast stope štednje. Odgoda primjene ograničenja možda jest potakla zaduživanje, ali ne čini se da je utjecala na labavije kriterije kreditiranja, niti je potakla potrošnju.

Annie Hall počinje spoilerom – monologom Alviea o tome kako i nakon prekida ne može prestati razmišljati o svojoj vezi s Annie. Slično tome, i HNB će kontinuirano razmišljati o ograničenjima i njihovim učincima. Ograničavanje dostupnosti kredita može spasiti građane od prezaduženosti, ali im može i otežati stjecanje imovine. Stoga će se koristi i troškovi nove regulative kontinuirano vagati. Ograničenja kreditiranja bit će trajno s nama, ali konkretni parametri bi se mogli prilagođavati ako se uoči da nisu primjereni rizicima koje nastoje zauzdati.