Uredba (EU) 2019/518 o izmjeni Uredbe (EZ) br. 924/2009 u pogledu određenih naknada za prekogranična plaćanja u Uniji i naknada za preračunavanje valuta stupila je na snagu 18. travnja 2019. Njezine odredbe vezane uz načelo obvezne jednakosti naknada za prekogranična plaćanja u eurima unutar Europskoga gospodarskog prostora (EU, Norveška, Island i Lihtenštajn) i naknada za odgovarajuća plaćanja u nacionalnoj valuti država članica koje nisu uvele euro kao nacionalnu valutu, započele su se primjenjivati u svim državama članicama od 15. prosinca 2019.

Zbog interesa javnosti i važnosti primjene ove Uredbe u praksi u nastavku dajemo odgovore na osnovna pitanja vezana uz načelo jednakosti naknada.

NAPOMENA: Uredba (EU) 2019/518 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. ožujka 2019. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 924/2009 u pogledu određenih naknada za prekogranična plaćanja u Uniji i naknada za preračunavanje valuta stavljena je izvan snage dana 19. kolovoza 2021., zajedno s Uredbom (EZ) 924/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o prekograničnim plaćanjima u Zajednici i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 2560/2001, ali se odredbe navedenih uredbi i nadalje nastavljaju primjenjivati, i to u okviru nove Uredbe (EU) 2021/1230 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. srpnja 2021. o prekograničnim plaćanjima u Uniji, koja je stupila na snagu dana 19. kolovoza 2021. Navedenom novom uredbom izvršen je postupak kodifikacije Uredbe (EZ) br. 924/2009 i svih njezinih dosadašnjih izmjena, što znači da su odredbe uredbi koje su stavljene izvan snage objedinjene u novi jedinstveni pravni akt bez suštinskih izmjena prijašnjih odredbi.

Člankom 15. stavkom 2. Uredbe (EU) 2021/1230 propisano je da se upućivanja na dosadašnju Uredbu (EZ) br. 924/2009 smatraju upućivanjima na novu Uredbu (EU) 2021/1230 i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga II. Uredbe (EU) 2021/1230. Na provedbu nove Uredbe (EU) 2021/1230 i nadalje se primjenjuju odredbe Zakona o provedbi uredbi Europske unije iz područja platnog prometa ("Narodne novine", br. 50/2016., 16/2020.) u dijelu koji se odnosi na Uredbu (EZ) br. 924/2009, i to u skladu s Korelacijskom tablicom iz Priloga II. Uredbe (EU) 2021/1230.

Koji je cilj uvođenja načela jednakosti naknada?

Cilj Uredbe je smanjiti naknade za prekogranična plaćanja u eurima u cijeloj Europskoj uniji i time doprinijeti boljem uključivanju svih građana i poslovnih subjekata u gospodarstvo EU-a. Potrošači će imati mogućnost izvršavati i primati transakcije iz drugih država članica uz znatno niže naknade, poput onih za nacionalne transakcije, te na putovanjima plaćati iste naknade za podizanje gotovog novca na bankomatu kao i u svojoj zemlji. Poslovni subjekti moći će jednostavnije i jeftinije poslovati na cijelom Europskom gospodarskom prostoru, što može pozitivno utjecati na njihovu konkurentnost na tržištu EU-a. Uredba osigurava funkcioniranje jedinstvenog tržišta EU-a odnosno eliminiranje prekomjernih prekograničnih troškova za platne transakcije u eurima kao jedne od prepreka za njegovo jedinstveno funkcioniranje.

Kako će se jednakost naknada odraziti na tržište?

Izjednačavanje naknada za prekogranična plaćanja u eurima s naknadama za odgovarajuća plaćanja u nacionalnoj valuti prije svega će rezultirati snižavanjem naknada za prekogranična plaćanja u eurima unutar EU-a. Stoga se očekuje značajno smanjenje troškova platnog prometa za korisnike koji učestalo izvršavaju prekogranična plaćanja u eurima.

Što obuhvaća načelo jednakosti naknada prema Uredbi?

Od 15. prosinca 2019. sve banke u Republici Hrvatskoj svojim klijentima (građanima i pravnim osobama) moraju zaračunavati jednake naknade za nacionalna plaćanja u kunama i odgovarajuća prekogranična plaćanja u eurima. Navedeno znači da se sva plaćanja u eurima, koja klijent banke obavlja s računa u jednoj na račun u drugoj državi unutar Europskoga gospodarskog prostora, moraju cjenovno izjednačiti s odgovarajućim plaćanjima u kunama u zemlji. Navedena jednakost naknada odnosi se isključivo na jednakost naknada između valuta eura i kune, i ne odnosi se ni na jednu drugu valutu. Tako će klijenti plaćati jednake naknade za nacionalni kreditni transfer u kunama zadan internetskim bankarstvom (primjerice za plaćanje komunalne naknade), kao i za prekogranični kreditni transfer u eurima primatelju u bilo kojoj državi Europskoga gospodarskog prostora zadan internetskim bankarstvom (primjerice plaćanje rezervacije apartmana za zimovanje u Austriji).

Na koja se plaćanja odnosi obveza jednakosti naknada prema Uredbi?

Primjeri plaćanja za koje je banka obvezna izjednačiti naknade:

• nacionalni kreditni transferi u kunama zadani u poslovnici papirnim nalogom (međubankovni) = prekogranični kreditni transferi u eurima zadani u poslovnici papirnim nalogom
• nacionalni kreditni transferi u kunama putem internetskog bankarstva = prekogranični kreditni transferi u eurima putem internetskog bankarstva
• nacionalni kreditni transferi u kunama putem mobilnog bankarstva = prekogranični kreditni transferi u eurima putem mobilnog bankarstva
• priljevi na račun za plaćanje u kunama = priljevi na račun za plaćanje u eurima
• podizanje gotovog novca debitnom karticom na bankomatu druge banke u zemlji, u kunama = podizanje gotovog novca debitnom karticom na bankomatu unutar Europskoga gospodarskog prostora, u eurima.

Kakve će učinke imati Uredba na poslovanje banaka, hoće li banke povećati ostale naknade i koje su mogućnosti potrošača?

Za očekivati je da će primjena ove Uredbe smanjiti prihode banaka (pružatelja platnih usluga) koji se odnose na prekogranična plaćanja u eurima. S tim u vezi, moguće je da će banke pokušati nadoknaditi dio smanjenih prihoda povećanjem naknada za druge proizvode i usluge.

Visina naknada koje pružatelji platnih usluga naplaćuju od svojih korisnika za platne transakcije formira se na tržišnim načelima. Zakonskim propisima ne uređuje se visina naknada koje banke naplaćuju svojim korisnicima, ali se propisuje njihova obveza o informiranju korisnika platnih usluga o svim naknadama koje naplaćuju, kroz okvirne ugovore koje banke sklapaju s korisnikom.

Korisnik platnih usluga može slobodno na tržištu izabrati pružatelja platnih usluga (banku) koji mu pruža uvjete i naknade koji mu najviše odgovaraju. Ako potrošač odluči promijeniti banku, može zatražiti uslugu prebacivanja računa, a koja svojom jednostavnošću i brzinom olakšava proceduru korisniku platnih usluga. Navedeno pravo potrošača regulirano je Zakonom o usporedivosti naknada, prebacivanju računa za plaćanje i pristupu osnovnom računu (na snazi od srpnja 2017.) a cilj mu je bolja zaštita potrošača, povećanje financijske uključenosti potrošača te olakšan izbor najpovoljnije banke sukladno preferencijama potrošača.

Potrošač se za uslugu prebacivanja računa treba obratiti banci koju je izabrao kao svoju "novu" banku i ispuniti punomoć sa svim detaljima zatvaranja starog i otvaranja novog računa. "Nova" banka potom preuzima sve administrativne zadatke u postupku prebacivanja. Tako je potrošaču omogućen jasan, brz i siguran postupak prebacivanja računa za plaćanje, bez administrativnog i financijskog opterećenja i bez odlaska u "staru" banku. Rok za prebacivanje računa za plaćanje je najviše 12 radnih dana, a "stara" i "nova" banka za korištenje usluge prebacivanja računa ne smiju naplatiti naknadu (naknada se smije naplatiti samo ako potrošač zatraži uslugu prebacivanja, a u međuvremenu odustane od takvog zahtjeva).

Također, od 1. studenoga 2018. potrošači se o aktualnim naknadama mogu informirati i putem internetske stranice HNB-a na kojoj je objavljena usporedba naknada za najčešće tražene usluge povezane s računom za plaćanje u bankama u Republici Hrvatskoj. Uvidom u popis naknada – koji je dostupan i na besplatnoj aplikaciji mHNB – potrošači mogu lakše odrediti najpovoljniju banku s obzirom na svoje potrebe. 

Kojim propisom su regulirane prekršajne odredbe vezane uz Uredbu?

Odredbe Uredbe (EU) 2019/518 direktno se primjenjuju u svim državama članicama pa tako i u Republici Hrvatskoj.

Prekršajne odredbe vezane uz Uredbu bit će propisane u okviru Zakona o provedbi uredbi Europske unije iz područja platnog prometa. Pored prekršajnih odredbi, spomenutim Zakonom bit će propisano tijelo nadležno za nadzor njezine primjene kao i izvansudski pritužbeni postupci. Donošenje spomenutog Zakona očekuje se početkom 2020. godine.