Ključne riječi

međunarodne pričuve, HNB, rezultat poslovanja, tečajne razlike, financijska neovisnost

Međunarodne su pričuve likvidna inozemna imovina kojom središnja banka raspolaže radi ublažavanja učinaka mogućih platnobilančnih poremećaja. Kada se monetarna politika temelji na održavanju stabilnosti domaće valute, kao što je to u slučaju Hrvatske narodne banke, uloga je međunarodnih pričuva i veća. Tada obično međunarodne pričuve kao devizna imovina čine većinu imovine središnje banke, dok su obveze nominirane u domaćoj valuti, pa se javlja valutna neusklađenost imovine i obveza, što pri promjeni tečaja domaće valute prema svjetskim rezervnim valutama dovodi do obračuna tzv. nerealiziranih tečajnih razlika. Upravo su tečajne razlike bile isključivi razlog zbog kojeg je HNB u 2017. i 2018. zabilježio prvi negativan rezultat još od 2003. godine. U 2017. to je pretežito bilo zbog jačanja eura prema dolaru na svjetskome deviznom tržištu, a u 2018. zbog jačanja kune prema euru. Oboje je umanjilo kunski iskaz međunarodnih pričuva, a bez tečajnih razlika HNB je u svom poslovanju, kao i svih dosadašnjih godina, ostvario višak prihoda nad rashodima. Na velik iznos tečajnih razlika utjecala je i činjenica da su međunarodne pričuve u recentnom razdoblju znatno porasle, pa su za istu promjenu tečaja i tečajne razlike znatno veće. Pojedine središnje banke zbog velikog su iznosa negativnih tečajnih razlika izgubile cjelokupan kapital. Kapital HNB-a nikada nije bio ugrožen jer su se gubici bez poteškoća pokrivali iz općih pričuva koje su formirane u prethodnim godinama. Pristupanje europodručju u slučaju HNB-a podrazumijevat će primjenu računovodstvenih pravila ESB-a koja su primjerenija poslovanju središnje banke, a tada tečajne razlike, zbog drugačijega računovodstvenog tretmana, više neće utjecati na računovodstveni iskaz financijskog poslovanja. To će povećati stabilnost i predvidivost financijskog rezultata kao i vjerojatnost isplata dobiti u  državni proračun.