Ključne riječi

kunski krediti, deeuroizacija

Kreditiranje u domaćoj valuti u porastu je od 2013., a zamjetno se ubrzalo u 2016. godini. To se najviše odnosi na kreditiranje stanovništva, no u recentnom razdoblju kunsko kreditiranje intenziviralo se i za sektor poduzeća. Činitelji koji su pogodovali pojačanom kreditiranju u domaćoj valuti jesu: porast kunskih izvora u strukturi pasive banaka, posebice depozita na transakcijskim računima koji su u uvjetima općeg pada kamatnih stopa pridonijeli snižavanju kamatnih stopa na kunske kredite i smanjenju razlike između kamatnih stopa na kunske i eurske kredite, zatim povećana potražnja stanovništva za kunskim kreditima zbog nižih kamatnih stopa, a i zbog negativnog iskustva s kreditima indeksiranima uz švicarski franak (uključujući refinanciranje konvertiranih eurskih kredita kunskima), ekspanzivne mjere monetarne politike Hrvatske narodne banke (HNB) zajedno s regulatornim izmjenama, koje su potaknule banke na veću ponudu kunskih kredita te ujedno osigurale bolju informiranost potrošača o valutnom riziku, te pojačana konkurencija među bankama za plasiranje novih kredita u uvjetima još uvijek potisnute kreditne aktivnosti. Trend povećanoga kunskoga kreditiranja utječe na smanjenje kreditne euroizacije u bilancama banaka. Tako se udio kunskih plasmana u ukupnim plasmanima povećao s 27,5% na kraju 2012. na 40,3% na kraju rujna 2016. (s 23,7% na 40,3% za sektor stanovništva te s 32,3% na 41,2% za sektor nefinancijskih poduzeća). Ključni preduvjet za nastavak trenda kreditne deeuroizacije zasigurno je depozitna deeuroizacija, odnosno promjena valutne strukture depozita koju, uz ostale prisutne činitelje, može poduprijeti održavanje makroekonomske i financijske stabilnosti zemlje, uključujući stabilnost tečaja, te općenito nastavak oporavka hrvatskoga gospodarstva koji bi se temeljio na zdravim osnovama uz smanjivanje makroekonomskih neravnoteža.