Nakon obraćanja guvernera Hrvatske narodne banke Borisa Vujčića, zastupnici u Hrvatskom saboru raspravljali su 9. ožujka 2016. o Polugodišnjoj informaciji o financijskom stanju, stupnju ostvarenja stabilnosti cijena i provedbi monetarne politike za prvo polugodište 2015.

U raspravi su sudjelovali Goran Marić (HDZ), Ivan Lovrinović (Most), Gordan Maras (SDP), Anka Mrak-Taritaš (HNS), Miro Bulj (Most), Ivan Šuker (HDZ), Ružica Vukovac (Most), Boris Lalovac (SDP), Milorad Pupovac (SDSS), Irena Petrijevčanin Vuksanović (HRID), Ivica Mišić (Most), Željko Glasnović (HDZ), Josip Leko (SDP), Radimir Čačić (Reformisti), Goran Dodig (BM 365), Giovanni Sponza (IDS), Ingrid Antičević Marinović (SDP), Maro Kristić (Most), Miroslav Šimić, Josip Križanić (HDZ) i Branimir Glavaš (HDSSB).

U svojim odgovorima na zastupničke rasprave, guverner je najvažnijom i praktički jedinom suštinskom kritikom monetarne politike izdvojio prijedlog za monetarnom reformom te obrazložio stav Hrvatske narodne banke.

Guverner je objasnio probleme koje nosi režim ciljane inflacije, naglasivši da "politika ciljane inflacije, koja se može voditi, i u nekim zemljama se vodi, podrazumijeva vođenje politike fleksibilnog tečaja. Drugim riječima u takvom režimu monetarne politike tečaj kune prema euru više se ne bi koristio kao instrument kojim se sidre inflacijska očekivanja i očekivanja štediša."

Dodao je kako je prijedlog za ciljanom inflacijom sukladan i konzistentan prijedlogu za postupnom deprecijacijom te objasnio da bi reakcija hrvatskih građana u slučaju da Hrvatska narodna banka najavi takvu promjenu monetarne politike bila prebacivanje njihove imovine iz kune u euro.

"Jedini izvor eura u okolnostima kad ljudi počnu konvertirati svoje kune u euro – zato jer im se to više isplati, zato jer će im euro više vrijediti u odnosu na kunu sutra –  su devizne rezerve Hrvatske narodne banke. Znači, u tom trenutku, trebali bismo početi prodavati devizne rezerve Republike Hrvatske. Kako bi devizne rezerve Republike Hrvatske padale, tako bi rejting Republike Hrvatske padao zato jer su one sada ocijenjene, kao što znate, granično dovoljnima, čak nedovoljnima od strane MMF-a. Kako bi rejting padao, tako bi rasle kamatne stope."

Zaključio je da bi tako politika deprecijacije dovela do rasta kamatnih stopa te upozorio i da bi u tom slučaju i krediti postali skuplji i teže dostupni.

"Što bi banke napravile? Rekle bi: Pa dobro, ako je guverner najavio da je to nova politika Hrvatske narodne banke, onda i mi želimo skratiti svoju poziciju u kunama, banke bi počele prodavati kune i kupovati eure. Od koga? Opet od Hrvatske narodne banke jer bi jedino mi sa svojim deviznim rezervama u tom trenutku mogli stati u prodaju, odnosno obranu tečaja kune da ne bi došlo stvarno do nagle devalvacije i onda bi opet rezultat na koncu bio rast kamatnih stopa."

Guverner je dao primjer što bi značila deprecijacija kune od 10% koristeći podatke za 2014. godinu. "Uz nepromijenjene ostale uvjete izvoznici roba i usluga primili bi 15,2 milijarde kuna više, dok bi za postojeći uvoz roba i usluga svi ekonomski subjekti morali platiti 14,5 milijardi kuna više. Znači tu imate nekakvu pozitivnu milijardu i 300 milijuna kuna. Vlasnici deviznih depozita, uključujući i središnju državu, bili bi nominalno bogatiji za 18,3 milijarde kuna. Istovremeno kunska protuvrijednost inozemnog duga svih sektora povećala bi se za 35,6 milijardi kuna, dok bi se domaći dug u stranoj valuti i indeksiranost u stranu valutu povećao za 25,3 milijarde kuna. Tako da bi neto učinak 10%-tne deprecijacije kune bio duboko negativan, 41,9 milijardi kuna. Znači praktički 42 milijarde kuna, odnosno 12,8% BDP-a. Zato kažem da takva politika vodi u recesiju, a ne u boljitak za hrvatsku ekonomiju i za hrvatske građane."

Odluku o zakonskom ukidanju valutne klauzule može donijeti samo Sabor, a ne Hrvatska narodna banka, rekao je guverner, te dodao: "Ako biste vi odlučili ukinuti valutnu klauzulu, a ne biste ukinuli deviznu štednju – što bi se dogodilo? Banke bi odjednom imale ogromnu otvorenu deviznu poziciju zato jer bi imale štednju u euru, a kredite u kunama. E sad, nemaju otkuda zatvoriti tu svoju otvorenu deviznu poziciju i potpuno su izložene deviznom riziku tako da bi kamatne stope opet porasle, a krediti bi jednostavno postali manje dostupni."

"Na kraju lipnja 2015. ukupni domaći i inozemni dug svih sektora iznosi 103 milijarde eura, pri čemu je od toga 81,3 milijarde ili 78,7% u stranoj valuti ili indeksirano uz stranu valutu. Ako bi se ukinula potraživanja s valutnom klauzulom kreditnih institucija na domaćem tržištu prema svim domaćim sektorima, isključujući središnju državu, dio ukupnog duga koji bi bio pod utjecajem tečaja smanjio bi se na i dalje značajnih 62,6 milijardi eura te bi iznosio 60,6% ukupnog duga. Ako bi se dodatno ukinula valutna klauzula i za potraživanja kreditnih institucija prema središnjoj državi, tada bi tečaj utjecao na dug od 60 milijardi eura, odnosno 58,4% ukupnog duga. Evo toliko o monetarnoj reformi i što bi monetarna reforma učinila u Hrvatskoj."

Govoreći o stopi obvezne rezerve banaka, guverner se složio da je ona visoka te da je Hrvatska narodna banka upravo zato i smanjuje.

"Tako smanjujemo regulatorno opterećenje banaka nakon krize i to je jedan od glavnih izvora ekspanzivnosti monetarne politike, ne zaboravimo da je ona smanjena sa 30,5% na sadašnjih 12% i dalje ćemo ju nastaviti smanjivati."

Naglasio je da se će se stopa obvezne rezerve nastaviti smanjivati, no to se ne može dogoditi odjednom, kako se ne bi provocirao špekulativni napad na kunu.

Boris Vujčić je ponovio da se sa strukturnim repo aukcijama započelo upravo sada zbog toga što je sada prisutan visok suficit na tekućem računu platne bilance uz višak inozemne imovine banaka u odnosu na inozemne obveze, oporavak bruto domaćeg proizvoda te raste potražnja za kunskim kreditima. No, naglasio je, strukturne repo aukcije neće riješiti probleme hrvatskog gospodarstva jer je i dalje prisutan problem prohodnosti novca prema gospodarstvu. Podsjetio je i na svoj dugogodišnji prijedlog o uvođenju jamstvene sheme koja može zamijeniti nedostatak kolaterala i kapitala u našim poduzećima.

Na konstatacije da HNB pretjerano optimistično opisuje stanje u hrvatskom gospodarstvu, guverner je rekao da su jednostavno potpuno netočne i u cijelosti promašene. Upravo suprotno, HNB uporno godinama upozorava na strukturne slabosti hrvatskog gospodarstva, visoke deficite i rast javnog duga te potrebu snažnijeg provođenja strukturnih reformi. Ako se išta moglo prigovoriti, onda je to upravo suprotno, HNB je u protekloj godini nekoliko puta revidirao svoje procjene rasta BDP-a naviše, što znači da je, kao i ostali prognostičari, uključujući međunarodne financijske institucije, bio pretjerano pesimističan, a ne pretjerano optimističan.

Na primjedbe da Hrvatska narodna banka ne radi dovoljno na deeurizaciji, guverner je naglasio da je Hrvatska narodna banka provodila cijeli niz mjera na poticanju rekunizacije ekonomije. "Najsnažnija i najefikasnija je bila to što smo banke tražili da drže dodatni kapital za kreditiranje u inozemnoj valuti onih koji nemaju takozvani prirodni hedge, nemaju prihode u toj valuti", rekao je guverner.

Istaknuo je da su takve mjere "uspjele donekle smanjivati eurizaciju, pa smo došli sa 78% na nekakvih 63%, no došla je kriza i u roku od 3 mjeseca svi su se vratili u euro, jer su se ljudi uplašili." "Čim se Hrvati uplaše, trče u euro, kao što su nekada u marku, i to je psihološka kategorija, nema te monetarne politike kojom ćemo to promijeniti", dodao je guverner te nastavio da "u ovom trenutku duplo više regulatorno opterećujemo euro u bankarskom sektoru nego kunu, i opet ne pomaže puno."

Na kritike o odnosu HNB-a prema malim bankama, guverner je rekao da su "male banke regulatorno u potpuno istom tretmanu kao i velike banke. Plasmani malih banaka su u potpuno istim regulatornim tretmanima kao i plasmani velikih banaka."

Guverner se osvrnuo i na način podnošenja godišnjeg izvješća te opisao način na koji Europska središnja banka izvješćuje o svom radu Europski parlament.

"Mi dostavljamo financijska izvješća Saboru. Svaki mjesec dostavljamo financijska izvješća Ministarstvu financija i to je ustaljena praksa. Ja dolazim ovdje, odgovarat ću na vaša pitanja ako hoćete i kvartalno, a ne polugodišnje ili godišnje, a nadam se i drago mi je da raspravu možemo nastaviti i u Hrvatskoj narodnoj banci i to ćemo sada s obzirom da postoji interes, i to mi je jako drago, pokrenuti čim bude prilika, znači nakon ovog zasjedanja Sabora."

Zastupnici su postavili i direktna pitanja o poslovanju Hrvatske narodne banke, rashodima i troškovima za zaposlenike. Guverner je odgovorio da su "rashodi Hrvatske narodne banke 2010. bili 341,5 milijuna kuna, 2014. 309 milijuna kuna, za 2015. još nemamo revizijsko izvješće, ali planirana su 319 milijuna kuna. Znači, došlo je do pada rashoda Hrvatske narodne banke, a ne do rasta rashoda i oni su se revidirano smanjili za 10% do 2014., odnosno 8% do 2015."

Guverner Vujčić ponovio je i da Hrvatska narodna banka nije nadležna za nadzor austrijskih štedionica.

Odgovarajući na pitanje o Credo banci Boris Vujčić je rastumačio da je "Credo banka bila u postupku prisilne likvidacije, što znači da je izgubila licencu i zbog toga više nije smjela obavljati usluge za koje je bila licencirana, što uključuje i obavljanje platnog prometa. Zbog toga je bila pod suspenzijom izvršenja plaćanja u našim platnim sustavima, to je HSVP i NKS, znači sustav velikih plaćanja i mali klirinški sustav, međutim po zakonu likvidacija ne znači prestanak društva, odnosno ovrhe su se morale provesti." Guverner je istaknuo da je o tome provedena istraga koja je pokazala da je sve bilo u redu.

Osvrnuvši se na primjedbe o kreditima s valutnom klauzulom u švicarskim francima naglasio je da je Hrvatska narodna banka brinula za interes hrvatskih građana i "predlagala rješenje, odnosno rješenja koja mogu najviše pomoći onima kojima treba pomoći, zaduženima u švicarskom franku, a ne opteretiti pravnim i financijskim rizicima hrvatski proračun, odnosno sve porezne obveznike."

Zastupnike je zanimalo koliko su banke u Hrvatskoj zaštićene od krize u zemljama majkama, na što je guverner odgovorio: "Dobro su zaštićene. Zašto? Zato jer su to hrvatske banke. To treba imati na umu. Znači, Zagrebačka banka je hrvatska banka, osnovana je u Hrvatskoj s kapitalom u Hrvatskoj." Guverner je dodao da se banka "može pretvoriti sada u poslovnicu po europskim zakonima i mi to ne možemo spriječiti, ali to znači da su tada depoziti osigurani od talijanske države, a ne od hrvatske države.'' Naglasio je da banke u Hrvatskoj imaju vrlo visoku kapitalnu adekvatnost. ''Znači kapitalna adekvatnost hrvatskih banaka je puno viša nego kapitalna adekvatnost njihovih banaka majki i to im daje sigurnost jer o tome ovisi financijska stabilnost Hrvatske." Guverner je na pitanja o EURIBOR-u saborskim zastupnicima poručio da je Hrvatska narodna banka upozoravala na korištenje EURIBOR-a u kreditnim ugovorima, ali je njegovo korištenje omogućio Sabor koji je donio Zakon o potrošačkom kreditiranju, a ne HNB. Predlagao je, i dalje predlaže i moguća rješenja tog problema, od kojih su neka prihvaćena, pa je ponuda kunskih kredita s fiksnom kamatnom stopom danas raširena na domaćem tržištu, a nastavit će ih predlagati i novoj Vladi.

U zaključku, guverner Vujčić je naglasio da je "HNB kupovao vrijeme vladama da mogu napraviti strukturne reforme kako bi se pokrenulo gospodarstvo. To može raditi monetarna politika i to ne radi samo monetarna politika Hrvatske narodne banke, to rade monetarne politike i recimo Europske središnje banke. No ako se te reforme ne naprave, monetarna politika je nemoćna na povećanju produktivnosti."