Praćenjem regulative uočeno je kako bi mogle postojati dvojbe o primjeni Odluke o klasifikaciji plasmana i izvanbilančnih obveza kreditnih institucija ("Narodne novine" br. 41A/14. i 28/17., u daljnjem tekstu: OoK) pri klasifikaciji plasmana odobrenih od strane kreditnih institucija trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku, a koja su uključena u postupak izvanredne uprave sukladno Zakonu o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku ("Narodne novine", br. 32/17., u daljnjem tekstu: ZPIU). ZPIU je donesen radi zaštite održivosti poslovanja trgovačkih društava od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku koja svojim poslovanjem samostalno ili zajedno sa svojim ovisnim ili povezanim društvima, utječu na ukupnu gospodarsku, socijalnu i financijsku stabilnost u Republici Hrvatskoj.

S obzirom na ZPIU i njegov utjecaj na dužničko vjerovničke odnose, iznosimo naše viđenje njegovog utjecaja i implikacije na primjenu  OoK, a vezane uz klasifikaciju plasmana s prednosti namirenja iz članaka 39. i 40. ZPIU.

Uvodno, mišljenja smo kako ZPIU i OoK u svojim odredbama ni na koji način ne priječe niti ograničavaju kreditne institucije u odobravanju plasmana trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku, a koja su uključena u postupak izvanredne uprave. Pritom se ograničenje najveće dopuštene izloženosti u skladu s člancima 387. - 403. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 primjenjuje na neto vrijednost izloženosti, te obuhvaća sve izloženosti prema jednoj osobi ili grupi povezanih osoba bez obzira na to jesu li nastale prije ili poslije uvođenja postupka izvanredne uprave.

Nadalje, s obzirom na gore navedene odredbe ZPIU, a koje reguliraju plasmane s prednosti namirenja, mišljenja smo kako plasmane odobrene prema tim odredbama kreditne institucije trebaju klasificirati u skladu s odredbama OoK. Iz samog prijedloga za otvaranje postupka izvanredne uprave definiranog u članku 22. ZPIU, a koji se podnosi sudu razvidna je konstatacija da je dužnik u problemima tj. da mu je narušena kreditna sposobnost i/ili urednost u podmirivanju obveza te je ovim komponentama općih kriterija klasifikacije plasmana iz članka 5. OoK potrebno posvetiti dodatnu pažnju.

Međutim, ističemo ukoliko kreditne institucije mogu u okviru pravnih odredbi ZPIU o plasmanima s prednosti namirenja osigurati da se dužnikovi očekivani novčani tokovi mogu pouzdano procijeniti i tako dokazati potpunu nadoknadivost plasmana, a u skladu s člankom 18. stavkom 4. OoK, takvi plasmani mogli bi se smatrati u potpunosti nadoknadivima. Isto tako, ako bi kreditne institucije odobrile plasman s prednosti namirenja dužniku u postupku izvanredne uprave, a takav plasman bi zadovoljavao odredbe iz članka 5. stavka 4. OoK, a to je da pri njegovom odobravanju ključni kriterij nije bila kreditna sposobnost dužnika nego kvaliteta i vrijednost instrumenta osiguranja, kreditna institucija može takav plasman smatrati u potpunosti nadoknadivim ukoliko se očekivani novčani tijek iz instrumenta osiguranja može pouzdano procijeniti kao dovoljan za naplatu cijelog potraživanja po plasmanu.

Kreditna institucija dužna je kontinuirano tijekom trajanja kreditnog odnosa pratiti i procjenjivati kvalitetu takvog plasmana praćenjem vrijednosti i utrživosti dotičnog instrumenta osiguranja te urednosti u podmirivanju i ispunjavanju obveza dužnika.

Posebno ističemo kako je za plasmane u statusu prednosti namirenja potrebno osigurati kontinuirano praćenje kreditne kvalitete, odnosno općih kriterija klasifikacije iz članka 5. OoK kao i odredbi o kreditnoj sposobnosti iz članka 6. OoK, te adekvatno prilagođavanje klasifikacije i ispravaka vrijednosti plasmana u skladu s novonastalim situacijama tijekom otplate samog plasmana.

U procesu klasifikacije plasmana s prednosti namirenja od kreditnih institucija se očekuje da pribave relevantna pravna mišljenja za sva eventualno otvorena pitanja vezana uz operativnu realizaciju prioriteta naplate, kako u postupku izvanredne uprave tako i u mogućoj nagodbi odnosno stečaju kojim bi izvanredna uprava završila, te da svoje procjene naplativosti potraživanja baziraju na tim pravnim mišljenjima.