Iduća godina trebala bi biti vrlo intenzivna za Hrvatsku, prije svega zbog predsjedanja naše zemlje Vijećem EU-a, ali i zbog nastojanja da uđemo u ERM II sustav (The European Exchange Rate Mechanism), kao svojevrsnu čekaonicu za euro. Zajedničku pak europsku valutu mogli bismo, ako sve bude teklo po planu i u najkraćim rokovima, najranije uvesti već početkom 2023. Potvrdio je to nedavno guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić koji sada, u posebnom "novogodišnjem" intervjuu za naš list, govori o toj i drugim aktualnim temama.

Što će, dakle, taj proces priprema i sam ulazak u ERM II, konkretno značiti za građane?

Sam proces priprema za ulazak u ERM II traje već nekoliko godina i u biti se sastoji od dva elementa: provedbe ekonomske politike usmjerene na smanjenje unutrašnjih i vanjskih neravnoteža i provedbe strukturnih mjera koje između ostalog imaju cilj poboljšati konkurentnost hrvatskoga gospodarstva. U posljednjih nekoliko mjeseci, preciznije, od srpnja, kada smo poslali pismo namjere za ulazak u ERM II, pripreme za ulazak u ERM II su se intenzivirale i to će svakako obilježiti i prvu polovicu iduće godine. Pritom, te pripreme se prije svega odnose na ispunjenje mjera od kojih su neke, poput provjere kvalitete imovine banaka, vrlo tehničkog karaktera, a koje smo istaknuli da ćemo ispuniti do ulaska u ERM II.

Građani u svakom slučaju već sada uživaju određene koristi od tog procesa. Ponajprije u vidu nižih kamatnih stopa na kredite koje su se u proteklih nekoliko godina snizile za dva i više postotnih bodova. Niže kamatne stope odraz su i vrlo akomodativne monetarne politike. No, činjenica da je proračun iz manjka ušao u zonu viška, da se javni dug smanjio za gotovo deset postotnih bodova BDP-a, uz pozitivne trendove smanjenja inozemnog duga, presudno je djelovala na povratak kreditnog rejtinga zemlje u zonu investicijskog rejtinga i općenito smanjenje razlike (za 200-tinjak baznih bodova) između usporedivih njemačkih i hrvatskih državnih obveznica. Pored već sada opipljive koristi sniženih kamatnih stopa građani također imaju direktne koristi u vidu većeg raspoloživog dohotka zbog smanjenja poreznog opterećenja (koje je rezultat stvaranja fiskalnog prostora) te indirektnu korist od jačih investicija kroz bolje mogućnosti zapošljavanja. Sam ulazak u ERM II imat će dodatni pozitivan utjecaj na percepciju hrvatskoga gospodarstva te se može očekivati da će se razlika između kamatnih stopa u Hrvatskoj i jezgri zemalja eurozone nastaviti smanjivati. Od toga će, kao i proteklih nekoliko godina, vrlo konkretne direktne i indirektne koristi uživati i hrvatski građani. Da bi taj proces bio trajan i održiv, ključno je uz ekonomsku politiku koja vodi daljnjem smanjenju makroekonomskih neravnoteža intenzivirati reformske napore usmjerene na uklanjanje strukturnih ranjivosti te povećanje potencijalnog rasta i nakon ulaska u ERM II.

Kako će se u 2020. kretati kamatne stope u Hrvatskoj? Je li izgledno da i naše banke uvedu negativne kamate na depozite, a možda i na kredite, kao što je to već slučaj u nekim zemljama EU-a?

Najveće globalne središnje banke – Europska središnja banka i američki FED – u ovoj su godini ojačale stupanj ekspanzivnosti monetarnih politika i za sada ne signaliziraju mogućnost preokretanja takve politike. Globalni financijski uvjeti stoga bi i u idućoj godini trebali ostati vrlo povoljni. Negativne stope na depozite ipak za sada ostaju lokalizirane u zemljama u kojima državne obveznice nose izrazito negativne prinose i segmentima poslovanja u kojima su depoziti banaka bliski supstituti ulaganju u državne obveznice, prije svega je riječ o velikim korporativnim depozitima. HNB kamatnu stopu na prekonoćne kunske depozite banaka drži na nuli već pet godina. Male otvorene zemlje za negativnim kamatnim stopama posežu uglavnom u slučaju velikih priljeva kapitala koji stvaraju pritiske na jačanje tečaja. Budući da se domaće gospodarstvo i dalje razdužuje, odljevi kapitala nadmašuju priljeve, a pritisak na jačanje tečaja dolazi iz izvoza, prije svega turističkih usluga, ocjenjujemo da u dogledno vrijeme neće biti potrebno posezati za negativnim kamatnim stopama na depozite banaka u HNB-u. Stoga neće biti ni razloga da banke spuštaju kamatne stope na kunske depozite u negativno područje, premda su one vrlo blizu nule, čak ispod stope inflacije, tako da su realne kamatne stope već neko vrijeme negativne.

Kod kamatnih stopa na kredite valja uzeti u obzir i trošak financijskog posredovanja koji je u Hrvatskoj iz nekoliko razloga relativno visok. Posebno bih izdvojio dvije odrednice kamatnih stopa. Prva je relativno visok prosječan trošak rezervacija na kredite kroz poslovni ciklus, gotovo jedan postotni bod u protekla dva desetljeća, što je povezano sa strukturnim obilježjima gospodarstva. Druga su važna odrednica kamata visoki materijalni troškovi poslovanja banaka, što se može povezati s relativno slabim korištenjem internetskog i mobilnog bankarstva. Naši su se građani nažalost puno agilnijima pokazali kada je u pitanju oslonac na internetske platforme za organizaciju usluga prijevoza, nego pri korištenju financijskih usluga. I same bi banke vjerojatno trebale više učiniti da mobilne usluge dodatno populariziraju i učine ih cjenovno prihvatljivijima jer su poslovnice postale vrlo skup kanal za pružanje financijskih usluga.

Snažan rast gotovinskih kredita građana te rast cijena nekretnina brži no u ostatku Unije, trendovi su koji su obilježili 2019. Očekujete li njihov nastavak i u 2020., u kojoj ih mjeri ocjenjujete rizičnima te što će HNB učiniti da ih obuzda?

Dugotrajno razdoblje iznimno niskih kamatnih stopa može utjecati na odluke potrošača i poduzeća, odnosno povećati sklonost zaduživanju ili potaknuti na ulaganje u rizičnije oblike imovine u potrazi za prinosom. Regulatori moraju budno pratiti takve promjene ponašanja i pravodobno reagirati poduzimanjem mjera makroprudencijalnih politika ako rizik za stabilnost financijskog sustava postane prevelik. U Hrvatskoj je niska cijena novca, uz rast zaposlenosti i plaća, dovela do jačanja potrošačkog kreditiranja. Ono, međutim, nije ugrozilo financijsku stabilnost, u čemu je presudnu ulogu imala pravovremena i primjerena reakcija HNB-a. U veljači, kada je rast potrošačkog kreditiranja dosegnuo vrhunac, HNB je izdao preporuku bankama o postupanju pri odobravanju gotovinskih kredita. Takva je preporuka bila nužna jer bi daljnji rast potrošačkog kreditiranja uz vrlo labave kriterije odobravanja mogao otežati ili čak onemogućiti otplatu duga kada dođe do pogoršanja gospodarskih okolnosti. Kako su banke usklađivale poslovanje s preporukom, godišnji rast kreditiranja najprije se zaustavio, a onda postupno usporio, s otprilike 13 posto iz veljače na 11 posto prema posljednjim raspoloživim podacima. U idućoj godini ćemo pojačati praćenje uvjeta pod kojima banke odobravaju sve kredite potrošačima, a od izmjena Zakona o kreditnim institucijama očekujemo i jasnije ovlasti za reguliranje kreditiranja pa ćemo sigurno lakše prepoznati potrebu eventualnog dodatnog regulatornog djelovanja i primjereno ga oblikovati.

Ako se banke pita – a pitali smo ih u očekivanjima za 2020. – muče ih moguće odštete po pitanju sudskih procesa oko kredita u švicarskim francima. Prozivaju i HNB, da je mogao zabraniti tada te kredite jer bi tako zaštitio i vjerovnike (njih) a ne samo dužnike itd. Što biste im poručili, te koliki je "švicarac" i dalje sistemski rizik u smislu eventualnih velikih troškova po pitanju tih odšteta?

Vrhovni sud je ovog mjeseca pokrenuo tzv. ogledni postupak, odnosno prihvatio je prijedlog Općinskog suda u Pazinu za rješavanje pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava vezano uz moguće nepostojanje ili ništetnost ugovora u kreditu u švicarskim francima (CHF) koji su konvertirani temeljem Zakona o potrošačkom kreditiranju. Kao što je poznato, konverzijom su ugovori o kreditu vezani uz valutnu klauzulu u CHF, konvertirani u ugovore o kreditu s valutnom klauzulom u eurima (EUR) čime je pravni i financijski položaj dužnika koji su se izvorno zadužili uz valutnu klauzulu u CHF izjednačen s onima koji su se zaduživali uz valutnu klauzulu u eurima. Vrhovni sud je dužan donijeti odluku o pitanju koje je predmet oglednog spora u roku od 90 dana. Nakon što Vrhovni sud donese odluku u oglednom postupku, svi sudovi u pojedinačnim postupcima vezani su pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda. Broj ugovora o kreditu u švicarskim francima obuhvaćenih konverzijom je značajan (više od 50.000 ugovora), a učinci na kredite, odnosno na potrošače i banke, ovisit će o stajalištu koje Vrhovni sud zauzme o pravnim pitanjima u oglednom postupku. Stoga će se procjena efekata na potrošače, banke i sustav, odnosno procjena rizika na što u vašem pitanju upućujete, moći sačiniti tek nakon odluke Vrhovnog suda o oglednom postupku. Bilo kakva procjena ili kvantifikacija učinaka prije toga bila bi spekulacija, a mogla bi se tumačiti i kao oblik nedopuštenog utjecaja na sud.

Kada govorimo o bankama i optužbama koje spominjete – da je HNB nekom svojom odlukom trebao zabraniti valutnu klauzulu u švicarskim francima – tada moramo ponoviti da HNB nije mogao, niti imao ovlast podzakonskim propisom zabraniti ugovaranje valutne klauzule koja je kako tada, tako i danas dopuštena temeljem Zakona o obveznim odnosima, i to bez obzira na valutu uz koju se ta klauzula vezivala. Javna upozorenja također nisu djelovala, kao zamjenik guvernera sam – u Saboru i medijima – govorio o rizicima u zaduživanju u švicarskim francima. Moje upozorenje doživjelo je kritike da želim spriječiti mogućnost da se građani zaduže uz povoljnije, jeftinije uvjete.

Pritisci na rast plaća u javnom sektoru jačaju, a očekuje ih se još u izbornoj godini. Kako se to može odraziti na javne financije i povezane procese, poput uvođenja eura?

Fiskalne projekcije, koje dijelom već uključuju dogovorene povišice, u idućim godinama očekuje proračunski višak ili barem uravnoteženi saldo, kao i nastavak smanjenja udjela javnog duga u BDP-u. Očekivano kretanje fiskalnih veličina tako je za sada u skladu s fiskalnim pravilima na razini Europske unije i ujedno odgovara zahtjevima procesa uvođenja eura. Hoće li se navedene projekcije realizirati, ovisit će stoga o eventualnim budućim pritiscima i mjeri u kojoj bi im se udovoljavalo na teret javnog duga.

Recesija se u eurozoni u 2020. ipak ne očekuje, ali se očekuje usporavanje. Kako će se to odraziti na domaće gospodarstvo?

Anketni pokazatelji koji navješćuju kretanje gospodarske aktivnosti daju naslutiti da je rast u europodručju dosegnuo najnižu točku. Slabost se zadržala u prerađivačkom sektoru, i posebno autoindustriji, uz pad prodaje na izvoznim tržištima, dok uslužni sektor i tržište rada i dalje bilježe povoljna kretanja. Prognozeri za iduću godinu uglavnom očekuju blagi oporavak, ili u najgorem slučaju barem stagnaciju rasta europodručja. To su dobre vijesti i za nas. Kao i u većini europskih zemalja, i kod nas je izražena segmentacija između povoljnih kretanja u uslužnom sektoru, što je kod nas pojačano snažnim rastom turizma i industrije, koja iza sebe ima tešku godinu. Doduše, slabost industrije je u Hrvatskoj počela još u 2017. zbog negativnih kretanja u brodogradnji i preradi nafte pa ni usporavanje u ovoj godini nije toliko izraženo. Čak su, prema podacima za treće tromjesečje, vidljivi i znaci oživljavanja industrije, što je povezano i s niskom izloženosti autoindustriji.

Naravno, nitko ne može sa sigurnošću isključiti mogućnost da se aktualne prognoze pokažu pretjerano optimističnima, posebno zbog neizvjesnosti koja još uvijek postoji u pogledu globalnih trgovinskih sukoba i trgovinskog režima s Ujedinjenim Kraljevstvom nakon izlaska predviđenog za kraj iduće godine. No, čak i ako europodručje upadne u blažu recesiju, vjerujemo da to ne bi trebalo dovesti do recesije u Hrvatskoj, iako će sigurno djelovati na usporavanje gospodarstva.

Teško da HNB može suzbiti rast cijena nekretnina...

Rast cijena stambenih nekretnina je snažan, ali dolazi nakon dugog i dubokog pada pa još ne vidimo jasne znakove precijenjenosti. Stambeno kreditiranje raste po umjerenim stopama, što dodatno ograničava rizike za financijsku stabilnost, ali otežava djelovanje na rast cijena nekretnina. Kriteriji kreditiranja već su razmjerno strogi, a kupnja nekretnina financira se, čini se, većim dijelom gotovinom nego kreditima, pa zaoštravanje kriterija zaduživanja teško može suzbiti rast cijena nekretnina. Drugim riječima, trendovi na tržištu nekretnina se oblikuju prije svega pod utjecajem odluka ulagača koji nastoje očuvati vrijednost imovine i nešto pritom zaraditi, a ne zbog pretjeranog zaduživanja.