Potkraj ožujka Hrvatska narodna banka (HNB) naložila je kreditnim institucijama da neto dobit iz 2019. zadrže u Hrvatskoj kako bi se spriječio odljev novca iz zemlje i ojačala likvidnost bankovnog sustava. Da bi povećao količinu novca u opticaju i ohrabrio banke na uvođenje moratorija naplate kredita i veću kreditnu podršku gospodarstvu, HNB je smanjio obvezne pričuve banaka, a intervencijom na deviznom tržištu zaustavljeno je slabljenje kune ispod razine 7,62 za euro. O razlozima i pozadini financijskih operacija centralne banke kojima je jedan od prioritetnih ciljeva osiguranje likvidnosti i očuvanje tečaja te dosezima i važnosti monetarne politike razgovarali smo s guvernerom Borisom Vujčićem.

Posljednja, peta intervencija HNB-a u ožujku, iznosila je 618 milijuna eura, a ukupno je u sustav prošli mjesec ubačeno 2,25 milijardi eura. Znači li to da na tržištu nedostaje deviza? Hoće li biti potrebe za još intervencija?

Razmjeri poremećaja koje smo zadnjih tjedana pratili na globalnim financijskim tržištima praktički su nezapamćeni. Odljev kapitala iz tržišta u nastajanju premašio je samo u ožujku 53 milijarde dolara, što je gore nego nakon izbijanja globalne financijske krize. Nepovoljnim su kretanjima bile zahvaćene i brojne razvijene zemlje. Recimo Danska, jedna od nekolicine država s AAA investicijskim rejtingom, u ožujku je bila prisiljena intervenirati na deviznom tržištu u iznosu većem od osam milijardi eura. Hrvatska je pomalo specifična jer potražnja za devizama nije bila rezultat odljeva kapitala kao u brojnim drugim tržištima u nastajanju, nego kombinacije domaćih uzroka. To je ujedno pokazatelj da smo poremećaj dočekali sa solidnim makroekonomskim fundamentima. Važan uzrok deprecijacijskih pritisaka promjena je ranijih očekivanja sudionika na domaćim financijskim tržištima. Financijske su institucije do ožujka očekivale nastavak tendencije jačanja tečaja kune s dolaskom turističke sezone pa su stvarale dugu poziciju u kunama, odnosno akumulirale više kuna nego eura, kao i neka nefinancijska poduzeća. Ta je potražnja u ožujku, s uvođenjem restrikcija zbog pandemije, nestala, pa su ulagači počeli prodavati zauzete spekulativne pozicije. Nadalje, obveznički fondovi zabilježili su snažne odljeve pa su trebali i kune i devize kako bi isplatili ulagače. Napokon, i banke su se same u okružju rastuće neizvjesnosti dodatno opskrbile stranom valutom. Većina deviza kojima je HNB intervenirao i dalje je u domaćem financijskom sustavu, u obliku deviznih depozita fondova i tvrtki koje su banke redeponirale u inozemstvu ili deviznih sredstava samih banaka. Vjerujem da je u krajnjoj liniji spekulativna potražnja financijskih institucija za devizama uvelike namirena jer su tržišni sudionici uskladili valutnu strukturu bilanci i da u tom smislu neće biti potrebe za znatnijim intervencijama.

Povlače li banke majke novac iz hrvatskih banaka? Ima li razlike u ponašanju banaka koje su u talijanskom vlasništvu od onih koje su u mađarskom, austrijskom, turskom ili ruskom?

Moramo razlikovati kapital banaka od njihove likvidnosti. HNB je, i prije drugih europskih regulatora, poduzeo mjere s ciljem ograničavanja mogućnosti smanjenja kapitala, zabranom isplate dobiti, otkupom vlastitih dionica ili na neki treći način. Neizvjesnost u vezi s potencijalnim gubicima banaka vrlo je visoka i dobro je da je taj kapital trenutačno u bankama. On je jamstvo da će banke i u slučaju iznimno nepovoljnog scenarija ostati dobro kapitalizirane i sposobne kreditno poduprijeti gospodarstvo. Banke su na taj način i postupile. Kod likvidnosti je situacija složenija jer se ona dnevno prilagođava kao rezultat brojnih poslovnih odluka. Banke već godinama raspolažu velikim viškovima kunske i devizne likvidnosti. U prvoj polovici ožujka devizna likvidnost banaka dodatno je porasla zbog spomenutih priljeva deviznih depozita fondova i poduzeća, kao i deviza koje su banke kupile od HNB-a. Do kraja ožujka vidljivo je određeno razduživanje prema inozemstvu, odnosno manji dio tih viškova deviznih sredstava banke su iskoristile za otplatu inozemnog duga. Takvo ponašanje tumačim kao signal banaka da raspolažu više nego dostatnim sredstvima za podupiranje kreditiranja, kao i da se u slučaju potrebe za dodatnim sredstvima u bilo kojem trenutku mogu obratiti maticama.

Snizili ste obvezne pričuve banaka, oslobodivši dodatnih 10,5 milijardi kuna kako bi se održala likvidnost. Što ako banke unatoč olakšanjima HNB-a ne podrže dovoljno gospodarstvo?

Poduzeli smo mjere da kapital i likvidnost budu dostatni za podupiranje kreditne aktivnosti, a to ćemo i ubuduće činiti. Obvezna pričuva spuštena je za tri postotna boda, s dvanaest na devet posto, što ostavlja još dosta prostora do stope od jedan posto koju na dio izvora financiranja banaka primjenjuje eurosustav. Imamo mogućnost otkupljivati državne vrijednosne papire, što smo prvi put i učinili u ožujku, a u slučaju potrebe nastavit ćemo provoditi i strukturne operacije dugoročnog financiranja banaka uz vrlo povoljne uvjete. Također, supervizorskim smo mjerama omogućili povoljan tretman odgoda i reprograma kredita. Jedino što banke može odvratiti od kreditiranja je strah od budućnosti, a tu monetarna politika i supervizija ne mogu mnogo učiniti. Zbog toga su europske zemlje pokretale i jamstvene sheme koje bankama omogućuju podjelu kreditnog rizika, a vidimo njihovo jačanje i u Hrvatskoj.

Može li monetarna politika potaknuti gospodarstvo i pomoći mu da prebrodi krizu, odnosno, mogu li u ovom trenutku intervencije središnje banke spasiti male i srednje poduzetnike?

U ovom trenutku temeljna je uloga monetarne politike održavanje stabilnosti tečaja i osiguravanje povoljnih uvjeta financiranja te reprograma kreditnih obveza onih koji su pogođeni restrikcijama poslovanja zbog pandemije. Sve poduzete mjere bile su usmjerene postizanju tih ciljeva. Osim monetarnih mjera, prilagodili smo regulatorni okvir i dali mogućnost bankama da s poduzetnicima ugovore nove uvjete otplate postojećih kreditnih obveza, odnosno ugovore nove kredite za likvidnost, a da ih pritom i nadalje mogu smatrati urednim klijentima, do idućeg ljeta, usprkos poremećajima u njihovu poslovanju. Te mjere koordiniramo s bankama, HAMAG-BICRO-om i HBOR-om, a kako bi imale maksimalni učinak i administrativno što manje opteretile poduzetnike. Čuvanjem povoljnih uvjeta financiranja monetarna politika može olakšati preživljavanje poduzeća u uvjetima krize, ali ne može zajamčiti njihovu solventnost. Stoga Vlada provodi komplementarne mjere subvencija plaća, oprosta poreznih davanja kao i druge mjere koju pomažu očuvati solventnost, dakle opstanak poduzeća.

HNB je olakšao bankama uvjete za davanje kredita tvrtkama. Najavljeno je da će se država zaduživati također kod domaćih banaka. Kolika je opasnost da država istisne gospodarstvo od pristupa kreditnom potencijalu banaka?

Potrebe države za financiranjem bit će znatne, ali sredstava ima dovoljno za sve. Izvjesno je da će biti i nekih promjena u strukturi kredita. Potrošnja se smanjila pa će i potrošačkoga kreditiranja biti manje. Do sada su najsnažnije rasli krediti za investicije, a odgoda investicija koje nisu predaleko odmakle sigurno će preusmjeriti dio tih kredita u održavanje tekuće likvidnosti.

Postoji li opasnost da zbog krize i straha od manjka novca u bankama građani masovno odluče podići svoje štedne uloge? Postoji li opasnost od urušavanja bankarskog sektora?

Građani su potkraj veljače u bankama držali depozite u ukupnom iznosu od 212 milijardi kuna. To je za otprilike pola milijarde kuna više nego potkraj siječnja, a depoziti su nastavili rasti i početkom ožujka, prema preliminarnim podacima kojima raspolažemo. Depoziti kućanstava kontinuirano su rasli i tijekom globalne financijske krize pa nemamo razloga sumnjati da će se sada dogoditi veće povlačenje. Velik je uspjeh regulatora kada se financijska stabilnost počne podrazumijevati, a to je rezultat činjenice da se domaći bankovni sustav pokazao otpornim na sve dosadašnje krize. Tijekom financijske krize prije deset godina kada je najveći dio zemalja EU imao probleme u bankovnom sustavu te ih morao rješavati novcem poreznih obveznika, Hrvatska nije imala nikakvih problema. Isto je bilo i tijekom krize s Agrokorom. Stabilnost bankovnog sustava u Hrvatskoj i HNB-ovu regulatornu politiku vrlo su visoko ocijenili svi relevantni čimbenici.

Otkupom državnih obveznica u vrijednosti četiri milijarde kuna HNB je podržao stabilnost tržišta državnih obveznica. Ovo je vrijeme intervencionističkih mjera, kako državnih tako i HNB-ovih, što se izravno kosi s idejom slobodnog tržišta kao nevidljivim regulatorom i liberalnom doktrinom. Kako gledate na te procese i smatrate li da su oni u ovom trenutku nužni?

Kao što ste rekli, otkupom državnih obveznica željeli smo stabilizirati to tržište, što smo i postigli. Naime, kad financijske institucije pokušavaju doći do likvidnosti, obično prodaju ono što mogu najbrže i uz najmanji gubitak unovčiti, a to su državne obveznice. Međutim, kad svi istodobno pokušavaju prodati državne obveznice, a nedostaje kupaca, nastaje panična rasprodaja u kojoj cijene snažno padaju ili se tržište jednostavno zamrzne. To je posebno slučaj kad obveznice prodaju investicijski fondovi koji nemaju pristup novcu kod središnje banke, a novac koji središnja banka ubacuje u poslovne banke do njih dovoljno ne dopire. U takvoj situaciji, koja je karakterizirala i domaće i inozemna tržišta, odlučili smo se pojaviti kao kupac koji može stabilizirati tržište. Pad cijena i porast prinosa na obveznice, što bi se moglo dogoditi u paničnoj rasprodaji, ne bi poskupili zaduživanje samo državi, nego i građanima i poduzećima. Stabilizacija tržišta državnih obveznica tako je omogućila normalno djelovanje drugih instrumenata monetarne politike.

Sada je već sasvim izvjesno da će turistička sezona podbaciti, pitanje je samo koliko. U državnoj blagajni nedostajat će deviznih priljeva i od izvoza. Kako ćete se nositi s tim izazovima? Hoćete li i dalje pod svaku cijenu braniti tečaj kune?

Već niz godina ostvarujemo višak na tekućem i kapitalnom računu kojim se razdužujemo i jačamo međunarodne pričuve. Prema najnovijim podacima o fiskaliziranim računima vidimo da se domaća potražnja snažno smanjila. Isto će se dogoditi s uvozom pa ne bi trebalo nedostajati deviza za njegovo financiranje. A ni međunarodna tržišta u uvjetima globalnoga monetarnog popuštanja bez presedana ne bi trebala biti zatvorena za financiranje države i privatnog sektora. Ako eventualno i bude nedostajalo nešto deviza za financiranje uvoza, upravo u tu svrhu držimo pričuve čija je visina primjerena u svim zamislivim scenarijima. Stoga trenutačno nema nikakvih bitnih razloga za pritiske u smjeru deprecijacije tečaja. Kako sam objasnio, potražnja za devizama u posljednjih je mjesec dana uglavnom dolazila iz financijskog sektora, odnosno zbog izlaska iz ranijih i zauzimanja novih spekulativnih pozicija. Apeliram na domaće sudionike financijskih tržišta da se ponašaju razborito, jer u ovoj smo krizi svi zajedno. Pokušaji ostvarivanja kratkoročnih dobitaka daljnjim tečajnim špekulacijama naštetit će svima, uključujući i one koji se eventualno nadaju zaraditi nešto na tome. Ako HNB bude prisiljen birati između stabilnosti tečaja i održavanja iznimno povoljnih uvjeta financiranja u zemlji, uvijek će se iznova opredijeliti za stabilnost tečaja. Ona nema alternativu. Ali bilo bi loše za sve kada bi HNB bio doveden u situaciju da mora birati.

Najavili ste da bi se euro trebao uvesti do 1. siječnja 2023., ako sve bude u redu. Hoće li kriza izazvana koronavirusom prolongirati ili ugroziti taj proces?

Unatoč trenutačnim izazovima, pripreme Hrvatske za ulazak u tečajni mehanizam ERM-2 i dalje se odvijaju dinamikom predviđenom Akcijskim planom te ne očekujemo bilo kakvo kašnjenje ili odgađanje tog postupka. I to je ono što je u ovoj fazi priprema za uvođenje eura važno. U pogledu datuma uvođenja eura, što teoretski najranije može uslijediti tek nakon minimalnoga dvogodišnjeg boravka u tečajnom mehanizmu, pod pretpostavkom da se zadovolje svi mastriški kriteriji, točno je da smo navodili 1. siječnja 2023. kao najraniji mogući datum. U ovom trenutku nije moguće pouzdano ocijeniti kako će aktualna kriza djelovati na ispunjavanje mastriških kriterija za dvije godine. Stoga bih komentar datuma uvođenja eura ostavio za trenutak kada se približimo toj finalnoj fazi njegova uvođenja.

Nedavno ste izjavili da bi bilo jednostavnije prebroditi krizu da je euro već uveden. Zašto? Znači li to da postoji opasnost da HNB neće imati dovoljno zaliha održavati tečaj i likvidnost banaka potraje li ovakva situacija dulje vrijeme?

Ne, HNB-ove međunarodne pričuve više su nego dovoljne za očuvanje stabilnosti tečaja, tako da to nije u pitanju. No u našim okolnostima cilj održavanja stabilnosti tečaja, koji je apsolutni prioritet, u nekom trenutku može zahtijevati promjenu karaktera monetarne politike na način da ona prestane biti ekspanzivna. To bi tada značilo pogoršanje, odnosno poskupljenje uvjeta financiranja za sve domaće sektore. Za sada to nije slučaj, monetarna politika i nadalje je ekspanzivna, čak i ekspanzivnija nego što je to ranije bio slučaj. No, ponavljam, mi svoje prioritete znamo i o njima ćemo voditi računa. Kada se to sve skupa uzme u obzir, razvidno je koliko bi nam bilo jednostavnije prebroditi krizu da je euro već uveden jer tada se uopće ne bismo trebali brinuti o stabilnosti tečaja, niti bi situacija na financijskom tržištu bila prenapregnuta, već bismo bili dio ECB-ova monetarnog programa vrijednog 750 milijardi eura. Osim toga, države članice eurozone moći će vrlo vjerojatno računati i na financiranje iz Europskoga stabilizacijskog mehanizma, koji raspolaže s 500 milijardi eura, od kojih je 410 milijardi neiskorišteno. Prijedlog je da se svakoj zemlji iz tih sredstava na raspolaganje stavi dva posto BDP-a. Dakle, da je Hrvatska članica eurozone, na raspolaganju bi imala dodatnih oko milijardu eura. Svakome tko je razuman, dovoljno argumenata.