Makroprudencijalna dijagnostika, br. 4

Objavljeno: 6.3.2018.

Uvodne napomene

Makroprudencijalni dijagnostički proces sastoji se od ocjenjivanja makroekonomskih i financijskih odnosa i kretanja koji mogu rezultirati narušavanjem financijske stabilnosti. Pritom se pojedinačni signali koji upozoravaju na povećani stupanj rizika detektiraju na temelju kalibracija statističkim metodama, regulatornih standarda ili stručnih procjena. Oni se sintetički prikazuju u mapi rizika, a indiciraju razinu i dinamiku ranjivosti te tako olakšavaju postupak identifikacije sistemskog rizika, što podrazumijeva određivanje njegove prirode (strukturna ili ciklička), lokacije (segment sustava u kojem se razvija) i izvora (primjerice, odražava li više poremećaje na strani ponude ili na strani potražnje). S obzirom na tu dijagnostiku, optimizira se instrumentarij i kalibrira intenzitet mjera koje bi trebale najučinkovitije djelovati na rizik, reducirati regulatorni rizik, uključujući mogućnost nepoduzimanja aktivnosti, te minimizirati potencijalna negativna prelijevanja na druge sektore kao i neočekivane prekogranične učinke. Osim toga, na taj se način tržišni sudionici informiraju o identificiranim ranjivostima i rizicima koji bi se mogli materijalizirati i ugroziti financijsku stabilnost.

1. Identifikacija sistemskih rizika

Prema ocjenama HNB-a gospodarska je aktivnost u 2017. nastavila rasti sličnom dinamikom kao i u 2016. godini. Povećanje realnog BDP-a u 2017. uvelike je posljedica rasta izvoza robe i usluga, koji je u prvih devet mjeseci prošle godine nastavio snažno rasti, čemu su, uz dobra ostvarenja u izvozu robe, značajno pridonijela rekordna ostvarenja u pruženim uslugama u turizmu. Rast su zabilježile i sve sastavnice domaće potražnje te se čini kako je kriza u koncernu Agrokor u 2017. imala tek ograničen utjecaj na gospodarsku aktivnost, poglavito kroz smanjene investicije. Prošle se godine nastavila i snažna fiskalna prilagodba, što je rezultiralo daljnjim padom udjela duga opće države u BDP-u, a razdužili su se i ostali domaći sektori, zbog čega se značajno smanjio inozemni dug.[1] Povoljna kretanja domaćega gospodarstva vrednovala je i agencija Fitch, podigavši kreditni rejting države početkom ove godine.

Nastavak povoljnih kretanja gospodarske aktivnosti očekuje se i u 2018., iako neznatno sporijom dinamikom nego u 2017. (vidi Makroekonomska kretanja i prognoze br. 3). Srednjoročne projekcije upućuju na trend blagog smanjivanja realne aktivnosti uz relativno niske stope potencijalnog rasta u budućnosti. Budući da je pozitivan doprinos poboljšanju potencijalnog rasta kroz proizvodne faktore rada i kapitala ograničen starenjem stanovništva i emigracijom uglavnom obrazovane i mlade radne snage te projiciranim investicijskim ulaganjima koja su znatno niža u odnosu na pretkrizne razine obilježene infrastrukturnom ekspanzijom, viša produktivnost domaćega gospodarstva izdvaja se kao okosnica koja bi dominantno trebala pridonijeti njegovu rastu. No, upravo zamjetljivo nizak rast produktivnosti hrvatskoga gospodarstva u posljednjih petnaest godina upućuje na postojanje značajnih strukturnih problema u domaćem gospodarstvu koji koče uspješnije iskorištavanje postojećih resursa (više o tome vidi u Procjeni potencijalnog rasta i jaza BDP-a u Hrvatskoj).

Kada je riječ o sistemskim ranjivostima kojima je izloženo domaće gospodarstvo, treba istaknuti da su u odnosu na nalaze istaknute u prethodnoj publikaciji Makroprudencijalna dijagnostika br. 3 identificirane ranjivosti (strukturne i cikličke) ublažene u većini sektora, zbog čega su i izloženosti cjelokupnog sustava (nefinancijski i financijski sektori) sistemskim rizicima smanjene. Tome su poglavito pridonijela pozitivna realna kretanja u prošloj godini te povoljnija percepcija rizika države.[2] Strukturne ranjivosti nefinancijskog sektora ostale su nepromijenjene (Slika 1., gore lijevo) s obzirom na to da su – unatoč smanjenju – domaće i vanjske ranjivosti i dalje relativno visoke, a projicirane stope potencijalnog rasta niske.

Gledano kratkoročno, nastavak smanjivanja kamatnih stopa i porast raspoloživog dohotka zbog poreznih izmjena smanjuju teret otplate dugova i tekuće rizike u sektorima stanovništva i poduzeća te poboljšavaju pokazatelje ranjivosti tih sektora. Sve to utjecalo je da se i stupanj izloženosti rizicima nefinancijskog sektora smanji (u odnosu na prethodnu publikaciju Makroprudencijalna dijagnostika br. 3). Ipak, mogući rast kamata izlaže dio dužnika s promjenjivim kamatnim stopama znatnom riziku porasta anuiteta otplate (više o tome vidi u Makroprudencijalnoj dijagnostici br. 1 te Rezultatima anketnog ispitivanja – varijabilnim kamatnim stopama i Analitičkom prilogu Preporuci za ublažavanje kamatnoga i kamatno induciranoga kreditnog rizika pri dugoročnom kreditiranju potrošača). Osim toga, iako se ne očekuju znatni negativni učinci restrukturiranja Agrokora u osnovnom scenariju, neuredno i neizvjesno restrukturiranje koncerna moglo bi nepovoljno djelovati na poslovanje povezanih poduzeća.

Usto, na poslovanje sektora nefinancijskih poduzeća očekivano će jednokratno djelovati i izmjene Međunarodnoga računovodstvenog standarda (MSFI 9) od početka godine, i to zbog mogućeg smanjenja ukupne imovine i sveobuhvatne dobiti poduzeća (posebno velikih i srednjih). Učinak navedenih izmjena računovodstvenih standarda nemoguće je precizno kvantificirati jer ovisi o rizičnosti potraživanja i financijske imovine koju poduzeća drže, premda se dugoročno očekuje pozitivan učinak tog standarda na korporativno upravljanje rizicima (vidi analitički prilog: Međunarodni standard financijskog izvještavanja 9 i njegov mogući utjecaj na financijsku stabilnost). Slično tome, trošak primjene novog standarda osjetit će i kreditne institucije (ponajviše u trenutku početka primjene) zahvaljujući očekivanom povećanju troška rezervacija, no znatno manje nego što bi to bilo bez stupanja na snagu Uredbe 2017/2395 za ublažavanje učinka uvođenja MSFI-ja 9 na regulatorni kapital.

Slika 1. Mapa rizika u četvrtom tromjesečju 2017.

Izvor: HNB (za metodološke detalje vidi Financijsku stabilnost, br. 15, Okvir 1. Redizajniranje mape rizika)

Bankarski sektor i nadalje je stabilan i visokokapitaliziran, a pozitivna kretanja[3] u tom sektoru smanjuju izloženost financijskog sustava sistemskom riziku. Rizici povezani s povišenom razinom neprihodonosnih kredita domaćih banaka također se smanjuju, ponajviše pod utjecajem prodaje, što povoljno djeluje na troškove rezervacija banaka i daljnji rast kreditiranja (više o tim rizicima vidi u Makroprudencijalnoj dijagnostici, br. 3, Okvir 1. Cikličko kretanje kvalitete kredita u Hrvatskoj). Ipak, takva će pozitivna kretanja u troškovima rezervacija vjerojatno zbog spomenutih izmjena MSFI-ja 9 biti djelomično poništena. Nadalje, recentni rast udjela kredita s fiksnom kamatnom stopom (koji smanjuje ranjivosti sektora kućanstava i poduzeća zbog smanjenja njihove izloženosti valutnom i kamatnom riziku) istodobno povećava izloženost banaka kamatnom riziku, što uglavnom proizlazi iz porasta kunskoga kreditiranja s fiksnim kamatnim stopama.

S tim u vezi valja istaknuti i namjeru uvođenja eura u srednjem roku, koje će među ostalim smanjiti i rizike za financijsku stabilnost jer će se otkloniti ranjivosti koje proizlaze iz visokog stupnja euroizacije, kao jednog od bitnih obilježja hrvatskoga gospodarstva (više o tome vidi u Strategiji za uvođenje eura kao službene valute u Hrvatskoj).Štoviše, smanjenje rizika vjerojatno će se manifestirati i prije njegova konačnog uvođenja budući da se učinci na percepciju materijaliziraju postupno.

Nadalje, poboljšanje domaće komponente indeksa financijskog stresa, izazvano smanjenjem aprecijacijskih pritisaka na domaću valutu (zbog deviznih intervencija HNB-a) i kolebljivošću na tržištu kapitala, djeluje u smjeru smanjenja rizičnosti financijskog sektora (Slika 1., dolje desno).

2. Potencijalni okidači za materijalizaciju rizika

Kao glavni potencijalni okidači za materijalizaciju rizika domaćega gospodarstva u prvom se redu ističu vanjski čimbenici povezani s kretanjima u gospodarstvu najvećih trgovinskih partnera. Značajan rast globalne nesklonosti riziku i nestabilnosti na svjetskim financijskim tržištima očekivano bi povećao trošak zaduživanja zemlje, a time i kamatne rashode u proračunu, a zbog očekivanog bi utjecaja na osobnu potrošnju i potrošnju u turizmu negativno djelovao i na bruto domaći proizvod. Slične efekte imala bi i materijalizacija rizika povezanih s narušavanjem ustaljenih međudržavnih odnosa kao i potencijalna eskalacija terorizma u Europi. Isto tako, navedeni bi scenarij osim kroz investicijski kanal negativno utjecao i na pristup privatnog sektora i domaćem i stranom kapitalu te otežao njegovo servisiranje dugova, što bi moguće nepovoljno djelovalo na stabilnost bankovnog sustava u cjelini. Sve opisano djelovalo bi u smjeru porasta rizika za financijsku stabilnost.

Također, na pogoršavanje uvjeta financiranja na međunarodnim financijskim tržištima mogle bi utjecati i neočekivane promjene u provođenju monetarne politike vodećih središnjih banaka. Na primjer, u ovom trenutku malo vjerojatan cjenovni šok izazvan rastom cijena robe i energenata utjecao bi na porast referentnih kamatnih stopa. Ipak, prema aktualnim odlukama i očekivanjima Upravnog vijeća ESB-a podizanje referentne kamatne stope ESB-a ne očekuje se tijekom 2018.

No, osim već spomenutih geopolitičkih rizika i promjena u provođenju monetarne politike, najnoviji ESB-ov pregled financijske stabilnosti navodi i neke druge okidače koji mogu dovesti do povećane kolebljivosti financijskih tržišta europodručja u budućnosti. To su primjerice pogoršanje u očekivanim makroekonomskim uvjetima zemalja, što bi moglo rezultirati povećanom neizvjesnošću kod investitora, te snažniji rast tečaja eura koji bi se putem gospodarskog rasta nižeg od očekivanog i povećane kolebljivosti cijena imovine mogao odraziti na nestabilnost ostalih tržišta.

Kratkoročno, i u domaćem su gospodarstvu prisutni rizici, a vezani su uz restrukturiranje nekoliko poduzeća koja, iako nemaju sistemski utjecaj, značajni su regionalni poslodavac i partner te sudjeluju u robnom izvozu Republike Hrvatske. Na primjer, trenutačno pitanje brodogradilišta Uljanik koje, osim što regionalno zapošljava 3,9% ukupno zaposlenih kod pravnih osoba krajem 2016. i prosječno[4] čini 4,5% poslovnih prihoda Istre i Primorja, u izvozu zemlje u prosjeku sudjeluje s udjelom od 1,03%.

Gledano u srednjem i dužem roku, ipak prevladavaju rizici koji proizlaze iz domaćega gospodarstva. Nastavak negativnih demografskih kretanja te daljnji odljev radne snage mogao bi značajno nepovoljno utjecati na dostupnost rada za domaću privredu, odnosno djelovati na razinu plaća.

3. Recentne makroprudencijalne aktivnosti

3.1. Preispitivanje utvrđivanja ostalih sistemski važnih kreditnih institucija u Republici Hrvatskoj

U siječnju 2018. HNB je kao nadležno tijelo za utvrđivanje ostalih sistemski važnih (OSV) kreditnih institucija i u skladu s regulatornim okvirom objavio rezultate godišnjeg preispitivanja utvrđivanja OSV kreditnih institucija. Postupak identifikacije OSV institucija i određivanja pripadajuće visine zaštitnog sloja ponovljen je u skladu sa Zakonom o kreditnim institucijamaSmjernicama Europskoga nadzornog tijela za bankarstvo i internom metodologijom.

Preispitivanjem je ukupno utvrđeno osam OSV kreditnih institucija na koje se primjenjuje zaštitni sloj u visini od 0,2% odnosno 2% ukupnog iznosa izloženosti riziku, ovisno o ocijenjenoj sistemskoj važnosti. Međutim, OSV kreditne institucije obvezne su održavati i zaštitni sloj za strukturni sistemski rizik koji se primjenjuje na sve izloženosti. S obzirom na to da je stopa zaštitnog sloja za strukturni sistemski rizik u ovom trenutku veća od ova dva zaštitna sloja kapitala, na OSV kreditne institucije i nadalje se primjenjuje samo stopa zaštitnog sloja za strukturni sistemski rizik.

Okvir 1. Pregled korištenja zaštitnog sloja kapitala za ostale sistemski važne (OSV) kreditne institucije u zemljama članicama EU-a, Norveškoj i Islandu

Slijedeći europsku regulativu koja uređuje područje bonitetnih zahtjeva za kreditne institucije, sve su zemlje članice EU-a u svoja nacionalna zakonodavstva između ostalog uvele i obvezu izdvajanja kapitalnog sloja za kreditne institucije koje su identificirane kao sistemski važne. Među prvima su 2014. ovu mjeru donijele Danska i Nizozemska, a do kraja 2016. uvedena je u svim ostalim zemljama članicama, kao i u Norveškoj i na Islandu.

Uvođenje mjere u nacionalna zakonodavstva i identifikacija OSV institucija ne znači istovremeno i aktivnu primjenu toga zaštitnog sloja kapitala. Ako zemlja identificira OSV institucije, čak i bez određivanja stope zaštitnog sloja kapitala (ili uz nominalnu stopu od 0%), to predstavlja instrument makroprudencijalne politike jer mijenja pravni status tih kreditnih institucija. Tako OSV kreditne institucije podliježu pojačanim obvezama prema regulatorima, kao što su na primjer povećani opseg izvještavanja, kompleksnija testiranja kvalitete kapitala i likvidnosti i drugo.

Osim toga, pri aktivaciji zaštitnog sloja za OSV kreditne institucije postoje određena ograničenja. Direktiva propisuje da su, u slučaju kada se primjenjuje zaštitni sloj kapitala za sistemski strukturni rizik koji se odnosi na sve (domaće i inozemne) izloženosti, kreditne institucije dužne održavati ili stopu zaštitnog sloja za strukturni sistemski rizik (ZS (ssr)) ili stopu zaštitnog sloja za OSV kreditne institucije (ZS (osv)), ovisno o tome koja je stopa veća (vidi Pravila postavljanja zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj kapitala). Nasuprot tome, ako se zaštitni sloj kapitala za strukturni sistemski rizik odnosi samo na domaće (ili samo inozemne) izloženosti, on se može zbrajati sa zaštitnim slojem za OSV institucije. Stopa zaštitnog sloja kapitala za OSV kreditne institucije zakonski je ograničena na 2%. Uz to je visina te stope za supsidijare GSV/OSV kreditnih institucija sa sjedištem u EU-u implicitno ograničena i visinom stope koju primjenjuje matična kreditna institucija. Tako zaštitni sloj u tom slučaju ne smije prelaziti veću od sljedećih vrijednosti: 1% od ukupne izloženosti riziku ili stopu zaštitnog sloja kapitala za matičnu GSV/OSV kreditnu instituciju koja se primjenjuje na grupu čija je članica kreditna institucija na konsolidiranoj razini.

Praksa je pokazala da zemlje, kako bi kompenzirale postojeća implicitna i eksplicitna ograničenja visine stope zaštitnoga kapitala za OSV institucije, često preferiraju korištenje zaštitnog sloja za strukturni sistemski rizik na sve izloženosti. Tako se primjerice u Češkoj i Danskoj na kreditne institucije identificirane kao sistemski važne, umjesto OSV zaštitne stope primjenjuje stopa zaštitnog sloja za strukturni sistemski rizik, koja za razliku od OSV stope može ići do 3% (odnosno do 5% uz prethodnu suglasnost Europske komisije). U Nizozemskoj se ove dvije mjere kombiniraju na način da se na najveće tri OSV kreditne institucije primjenjuje zaštitni sloj za strukturni sistemski rizik (na sve izloženosti), a na preostale zaštitni sloj za OSV institucije.

Trenutačno se zaštitni sloj za OSV kreditne institucije aktivno primjenjuje u 19 zemalja članica EU-a i na Islandu. Od toga, šest zemalja ujedno primjenjuje i zaštitni sloj za strukturni sistemski rizik samo na domaće izloženosti, pa se ova dva zaštitna sloja u tim zemljama zbrajaju. Preostalih 13 zemalja ne primjenjuje zaštitni sloj za strukturni sistemski rizik pa ne postoji mogućnost njihova preklapanja. Cipar, Slovenija i Island ne koriste se zaštitnim slojem za strukturni sistemski rizik, a primjenu zaštitnog sloja za OSV institucije najavili su od 1. siječnja 2019. (Tablica 1.)

Među zemljama koje aktivno primjenjuju ZS (osv) većina se koristi diferenciranim stopama zaštitnog sloja kapitala ovisno o veličini kreditne institucije, a polovina ih primjenjuje (ili će je primjenjivati nakon dovršetka phase-in razdoblja) najvišu zakonski dopuštenu stopu od 2%. Brojne zemlje koje su aktivirale zaštitni sloj kapitala za OSV kreditne institucije iskoristile su zakonsku mogućnost njegova postupnog uvođenja (tzv. phase-in razdoblje), tijekom kojeg se početna stopa svake godine postupno povećava dok ne dosegne planiranu razinu.

Tablica 1. Pregled korištenja zaštitnog sloja za OSV kreditne institucije u zemljama članicama EU-a, Norveškoj i Islandu*

3.1.1. U studenome 2017. objavljen je izvještaj o usklađenosti djelovanja zemalja članica Europske unije po Smjernicama o kriterijima za utvrđivanje uvjeta za primjenu članka 131. stavka 3. Direktive 2013/36/EU u vezi s procjenom ostalih sistemski važnih institucija (EBA/GL/2014/10)

Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA) donijelo je u prosincu 2014. Smjernice o kriterijima za utvrđivanje uvjeta za primjenu članka 131. stavka 3. Direktive 2013/36/EU u vezi s procjenom ostalih sistemski važnih institucija (EBA/GL/2014/10; u nastavku teksta: Smjernice). Smjernice su prenesene u interne akte HNB-a i u skladu s točkom 15. Smjernica HNB je na mrežnim stranicama objavio metodologiju za utvrđivanje OSV kreditnih institucija.

U studenome 2017. EBA je objavila rezultate stručne procjene o usklađenosti djelovanja zemalja članica Europske unije po Smjernicama pri identificiranju OSV institucija. Relevantna tijela zemalja članica početkom 2017. primila su upitnik i trebala isporučiti EBA-i odgovore, a pritom je analizom obuhvaćeno razdoblje identifikacije OSV institucija u 2016. godini na podacima za 2015. godinu. U izvještaju su prvo prikazani rezultati koji se odnose na samoprocjene relevantnih tijela o tome kako su prenesene Smjernice. Nakon toga su prikazani nalazi provedene neovisne međusobne stručne procjene (engl. review by peers). Osim toga, navedene su i dobre prakse relevantnih tijela pri utvrđivanju OSV institucija koje bi trebale poslužiti kao primjer za poboljšanja u budućnosti. U izvještaju je istaknuto da je HNB kao relevantno tijelo za utvrđivanje OSV kreditnih institucija u Republici Hrvatskoj i prema samoprocjeni i prema stručnoj procjeni u potpunosti ili u velikoj mjeri tijekom procesa identifikacije slijedio Smjernice EBA-e.

3.2. Nastavak primjene stope protucikličkoga zaštitnog sloja kapitala za Republiku Hrvatsku za prvo tromjesečje 2019.

Iako se već neko vrijeme nazire blagi oporavak kreditne aktivnosti, provedena analitička ocjena evolucije sistemskih rizika cikličke prirode upućuje na to da i dalje ne postoji ciklički pritisak koji bi zahtijevao korektivne akcije HNB-a. Prema podacima za treće tromjesečje 2017. uz daljnji rast bruto domaćeg proizvoda te trend smanjivanja nominalnog duga nefinancijskih poduzeća stanovništva nastavio se smanjivati i standardizirani omjer kredita i BDP-a, a jaz zaduženosti izračunat na temelju standardiziranog omjera i nadalje je negativan. To potvrđuju i specifični pokazatelji relativne zaduženosti zasnovani na užoj definiciji kredita[5]. U skladu s tim i u prvom tromjesečju 2019. nastavit će se primjenjivati stopa protucikličkoga zaštitnog sloja kapitala od 0%.

Okvir 2. Protuciklički zaštitni sloj kapitala – PCK – trenutačna primjena sloja u državama EU-a i Europskoga gospodarskog područja

ZS (pck) – protuciklički zaštitni sloj kapitala dio je skupa makroprudencijalnih instrumenata osmišljenih kako bi pomogli u sprječavanju procikličnosti koje mogu nastati u financijskom sustavu. Specifična uloga ovoga zaštitnog sloja kapitala ogleda se u potencijalu apsorpcije gubitaka banaka u razdoblju gospodarskog usporavanja, odnosno ograničavanju prekomjernog rasta kredita u vremenima rastućeg optimizma i snažnog oporavka gospodarskog ciklusa. Trenutačno se na prostoru Europske unije i Europskoga gospodarskog prostora[6] protucikličkim zaštitnim slojem kapitala kao makroprudencijalnim alatom sa stopom različitom od nule koriste tri članice Europske unije (Češka, Slovačka i Švedska) te dvije članice Europskoga gospodarskog prostora, Norveška i Island (Slika 1.).

U pravilu su uvođenje i primjena ZS (pck) u navedenim državama inicirani snažnom kreditnom ekspanzijom, što kao posljedicu ima rast cijena imovine, odnosno cijena komercijalnih i rezidencijalnih nekretnina, čime se kumuliraju rizici, a čija bi materijalizacija u slučaju krize dodatno pogoršala efekte recesije. Pritom su sve navedene države označile rast cijena nekretnina i rizike povezane s njihovim kreditiranjem kao najvažniji kanal moguće materijalizacije rizika u kreditiranju i bankarskom poslovanju, odnosno kao osnovni razlog za uvođenje zaštitne protucikličke stope kapitala različite od nule. Iznimka je Ujedinjena Kraljevina koja se privremeno i povremeno koristila ZS (pck) kao kapitalnim slojem kojim se direktno zaštitila od rizika koji nisu bili izravno i isključivo povezani s gospodarskim ciklusom, već je središnja banka ovaj makroprudencijalni alat primjenjivala i kao sredstvo zaštite od materijalizacije rizika povezanih s izlaskom Ujedinjene Kraljevine iz EU-a (tzv. Brexit). U tom se smislu Ujedinjena Kraljevina koristila protucikličkim kapitalnim slojem na osnovi procjene mogućnosti materijalizacije i drugih vrsta rizika koji se mogu pojaviti u bankovnom sustavu.

Slika 1. Pregled država u EU-u i Europskom gospodarskom prostoru koje se trenutačno koriste (ili su se koristile) protucikličkim zaštitnim slojem kapitala u iznosu različitom od nule, ZS (pck)

Napomena: Neosjenčano područje označuje očekivanu razinu ZS (pck) u idućem razdoblju. Razina stope prikazuje stanje na kraju pojedinog mjeseca.

Izvori: ESRB; Announced CCyB rates; obrada HNB-a

Tablica 1. Prikaz iznosa i razloga primjene ZS (pck) po zemljama

3.3. Preporuke Europskog odbora za sistemske rizike (ESRB)

3.3.1. U listopadu 2017. objavljena je izmjena Preporuke ESRB/2015/2 o procjeni prekograničnih učinaka mjera makrobonitetne politike i o dobrovoljnoj uzajamnosti za mjere makrobonitetne politike (ESRB/2017/4)

Preporuku o procjeni prekograničnih učinaka mjera makrobonitetne politike i o dobrovoljnoj uzajamnosti za mjere makrobonitetne politike (ESRB/2015/2) ESRB je donio u prosincu 2015., a trebala bi osigurati da se sve mjere makrobonitetne politike, koje se zasnivaju na izloženosti i koje se primjenjuju u jednoj državi članici, uzajamno primjenjuju u drugim državama članicama te potaknuti države članice na procjenu prekograničnih učinaka mjera makrobonitetne politike koje primjenjuju.

Međutim, postojeći okvir za dobrovoljnu uzajamnost nije uključivao smjernice o pragu kojima se odgovarajuća tijela trebaju koristiti za određivanje značajnosti izloženosti. U slučaju kada odgovarajuće tijelo želi izuzeti pojedinačnog pružatelja financijskih usluga s izloženostima koje nisu značajne, može odrediti prag koji smatra primjerenim, čime se stvara mogućnost za različitu primjenu načela de minimis. Radi izbjegavanja takvih mogućih različitosti, ESRB je u listopadu 2017. objavio izmjene Preporuke ESRB/2015/2 (ESRB/2017/4). Tom je izmjenom definiran prag značajnosti[7], a odgovarajuće tijelo nadležno za primjenu mjera treba predložiti najviši mogući prag značajnosti na razini pružatelja financijskih usluga pri zahtijevanju uzajamne primjene.

Dakle, ako se uspostavljanje uzajamnosti od strane drugih država članica smatra potrebnim za osiguravanje učinkovitog funkcioniranja odgovarajućih mjera, odgovarajućim tijelima nadležnima za primjenu mjera preporučuje se da ESRB-u dostave zahtjev za uzajamno postupanje, zajedno s obavijesti o mjeri. Pritom zahtjev nužno treba sadržavati i prijedlog iznosa praga značajnosti.

3.4. Pregled makroprudencijalnih mjera po zemljama EU-a

U Tablici 1. prikazane su mjere makroprudencijalne prirode koje zemlje EU-a trenutačno primjenjuju kako bi ostvarile financijsku stabilnost sustava, kao i pregled primijenjenih makroprudencijalnih mjera u Hrvatskoj (Tablica 2.), uključujući i one izvan mandata HNB-a kao makroprudencijalnog tijela te njihovu izmjenu u odnosu na zadnju objavu publikacije Makroprudencijalna dijagnostika, br. 3.

Tablica 1. Pregled makroprudencijalnih mjera po zemljama članicama Europske unije

Isključenje od odgovornosti: informacije dostupne HNB-u

Napomena: Navedene su mjere koje su u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva (CRR) te Direktivom 2013/36/EU o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima (CRD IV). Popis kratica s objašnjenjima nalazi se na kraju publikacije. Zelenom bojom označene su mjere koje su aktivirane u odnosu na prethodnu verziju tablice, a crvenom bojom označene su mjere koje su deaktivirane.

Izvori: ESRB; HNB; notifikacije središnjih banaka i mrežne stranice središnjih banaka zaključno s 15. siječnja 2018.

Za detaljnije podatke vidi: https://www.esrb.europa.eu/national_policy/other/html/index.en.html.

Tablica 2. Provedba makroprudencijalne politike i pregled makroprudencijalnih mjera u Hrvatskoj

Napomena: Popis kratica s objašnjenjima nalazi se na kraju publikacije. Zelenom bojom označene su mjere koje su aktivirane u odnosu na prethodnu verziju tablice.

Izvor: HNB

Analitički prilog: Međunarodni standard financijskog izvještavanja 9 i njegov mogući utjecaj na financijsku stabilnost

Od 1. siječnja 2018. obvezna je primjena Međunarodnog standarda financijskog izvještavanja 9: Financijski instrumenti (MSFI 9), i za kreditne institucije i za većinu nefinancijskih i financijskih poduzeća u Hrvatskoj. Glavno je obilježje MSFI-ja 9 priznavanje vrijednosti financijskih instrumenata na temelju procjene buduće fer vrijednosti instrumenta i očekivanih kreditnih gubitaka, a ne na osnovi realiziranih gubitaka kao po dosadašnjem MRS-u 39. Novi način procjenjivanja kreditnog rizika mogao bi rezultirati poboljšanjem kvalitete portfelja kreditnih institucija i utjecati na cjenovno vrednovanje kreditnog rizika.

Analizu utjecaja MSFI-ja 9 na financijsku stabilnost na razini EU-a napravio je ESRB u istraživanju Financial stability implications of IFRS 9 (srpanj 2017.)Naglasak izvješća je na primjeni tog standarda u kreditnim institucijama, njegove dugoročne učinke na njihovu profitabilnost i regulatorni kapital te tzv. efekte prvog dana u samom početku primjene MSFI-ja 9 nakon 1. siječnja 2018. godine. Glavni zaključci istraživanja pokazuju da dosljedna primjena standarda MSFI 9 i pristupa temeljenog na očekivanim kreditnim gubicima mogu pridonijeti transparentnosti i poboljšanju dugoročne financijske stabilnosti. Ipak, uz to je potrebno uzeti u obzir i rizik od mogućih neželjenih posljedica uvođenja ovog okvira, pri čemu se ističu:

  1. modeliranje rizika – izračun očekivanih kreditnih gubitaka uključuje povišenu razinu složenosti koja je kreditnim institucijama izazov glede potrebnih dodatnih znanja i vještina te raspolaganja kvalitetnim podacima, što se može odraziti u povećanim troškovima primjene i/ili manjoj pouzdanosti rezultirajućih izvještaja za krajnje korisnike, revizore i investitore. To bi posebno moglo biti problem za manje kreditne institucije;
  2. kreditiranje – postoji rizik da neke kreditne institucije, ovisno o njihovoj konkurentnosti na tržištu, prilagode cijenu plasmana u skladu s novim ispravcima vrijednosti i troškom kapitala, čime bi se potencijalno kreditni rizik na kraju "prebacio" na subjekte koji ne podliježu primjeni MSFI-ja 9;
  3. procikličnost – iako dosljedna primjena MSFI-ja 9 može pridonijeti financijskoj stabilnosti zbog pravovremenog priznavanja očekivanih kreditnih gubitaka, u recesiji kada se znatno povećavaju očekivani kreditni gubici može doći do smanjenja kreditne aktivnosti banaka i značajnijeg razduživanja nefinancijskog sektora. Efekt procikličnosti u takvim se situacijama može ublažiti korištenjem prudencijalnih mjera i postojećih regulatornih zaštitnih slojeva kapitala.

S ciljem smanjivanja "efekata prvog dana", Europski parlament i Vijeće donijeli su Uredbu (EU) 2017/2395 objavljenu u Službenom listu Europske unije 27. 12. 2017. za ublažavanje učinaka uvođenja MSFI-ja 9. Kreditnim institucijama (i investicijskim društvima) dana je mogućnost izbora korištenja prijelaznog roka u trajanju do pet godina u kojemu institucija može utjecaj troška porasta rezervacija za očekivane kreditne gubitke na pokazatelje kapitaliziranosti neutralizirati uvećanjem osnovnoga kapitala za dio povećanih rezervacija.[8] Kroz prijelazni rok do 1. siječnja 2023. taj će se dodatak postupno smanjivati do nule. Svoju nakanu o primjeni prijelaznih uređenja kreditne institucije trebaju najaviti regulatoru te javno obznaniti svoj regulatorni kapital, stope kapitala i omjer financijske poluge uz primjenu i bez primjene navedenih prijelaznih uređenja. Međutim, neovisno o nakani korištenja ovih prijelaznih uređenja, primjena MSFI-ja 9 koja je na snazi od početka godine zasigurno će se kroz određeni iznos dodatnih troškova rezervacija za očekivane kreditne gubitke odraziti na poslovne rezultate kreditnih institucija.

Slično kao i u EU-u, i u Hrvatskoj, osim očekivanih dugoročnih pozitivnih utjecaja na financijsku stabilnost, postoje rizici povezani s prelaskom s MRS-a 39 na MSFI 9. Uvođenje navedenog standarda financijskog izvještavanja izazvat će promjene u klasifikaciji izloženosti kreditnih institucija u Hrvatskoj prema novoj Odluci o klasifikaciji izloženosti u rizične skupine i načinu utvrđivanja kreditnih gubitaka (NN, br. 114/2017.), što može rezultirati dodatnim troškovima rezerviranja izloženosti u odnosu na do 31. prosinca 2017. važeći MRS 39. Osim navedenih utjecaja na kreditne institucije, može se očekivati i jednokratni utjecaj primjene MSFI-ja 9 na poslovanje te eventualno povećanje rizičnosti sektora financijskih i nefinancijskih poduzeća. Naime, ovisno o strukturi imovine poduzeća (zastupljenosti financijskih instrumenata) te njezinoj rizičnosti, primjena MSFI-ja 9 može rezultirati smanjenjem vrijednosti ukupne imovine, porastom financijskih rashoda i smanjenjem sveobuhvatne dobiti poduzeća. Ovaj utjecaj moguće je očekivati u segmentu srednjih i velikih poduzeća. Osim spomenutog učinka, primjena MSFI-ja 9 mogla bi rezultirati prelijevanjem ukupnog ili dijela povećanog troška umanjenja vrijednosti financijskih instrumenata na krajnje cijene. Iako je ove efekte zbog nedostupnosti relevantnih podataka u ovom trenutku nemoguće procijeniti, zbog prirode financijske imovine nefinancijskih poduzeća u kojoj prevladavaju kratkotrajni financijski instrumenti (npr. trgovački krediti), direktni utjecaj primjene očekivanih kreditnih gubitaka i MSFI-ja 9 ne bi trebao biti toliko izražen kao kod financijskih institucija.

Temeljna načela MSFI-ja 9

Modeli priznavanja, odnosno umanjenja vrijednosti financijskih instrumenata u MSFI-ju 9 temelje se na klasifikaciji financijskih instrumenata. Financijski instrumenti klasificiraju se u jednu od tri kategorije: financijski instrumenti po amortiziranom trošku (AT), financijski instrumenti po fer vrijednosti kroz ostalu sveobuhvatnu dobit (FV OSD) i financijski instrumenti po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka (FV RDG). Temelj za klasifikaciju instrumenata u neku od kategorija ovisi o poslovnom modelu i o ugovornim karakteristikama novčanog toka. Dva su glavna poslovna modela: držanje zbog prikupljanja ugovornih novčanih tokova (engl. held-to-collect, HTC) i držanje zbog prikupljanja ugovornih novčanih tokova i prodaje (engl. held-to-collect-and-sell, HTCS)[9].

Slika 1. Klasifikacija financijskih instrumenata prema MSFI-ju 9

Izvor: HNB

Očekivani kreditni gubici (engl. expected credit loss, ECL) računaju se prema smjernicama Basela III odnosno Uredbi (EU) 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća:

pri čemu vjerojatnost nastanka događaja neispunjavanja obveza (engl. probability of default, PD) može biti ocijenjena za jednogodišnje razdoblje (PD1-y) ili za cijelo razdoblje trajanja financijskog instrumenta (tzv. cjeloživotni PDlt ). Isti se koncepti odnose i na gubitak zbog nastanka događaja neispunjavanja obveza (engl. loss given default, LGD1-y i LGDlt). Prema MSFI-ju 9 izvanbilančna potraživanja dio su ukupnih izloženosti, odnosno izloženosti u trenutku nastanka događaja neispunjavanja obveza (engl. exposure at default, EAD).

Pojmovnik

Financijska stabilnost je stanje koje se očituje u nesmetanom i učinkovitom funkcioniranju ukupnoga financijskog sustava u procesima alokacije financijskih resursa, procjene i upravljanja rizicima te izvršavanja plaćanja, kao i u otpornosti financijskog sustava na iznenadne šokove te pridonošenju dugoročno održivom gospodarskom rastu.

Sistemski rizik definira se kao rizik nastupanja događaja koji kroz različite kanale mogu onemogućiti obavljanje financijskih usluga ili rezultirati snažnim porastom njihovih cijena i ugroziti neometano poslovanje većeg dijela financijskog sustava, a stoga negativno djelovati i na realnu gospodarsku aktivnost.

Ranjivost u kontekstu financijske stabilnosti označuje strukturna obilježja, odnosno slabosti domaćega gospodarstva koje ga mogu činiti manje otpornim na moguće šokove i pojačavati negativne posljedice tih šokova. U publikaciji se analiziraju rizici povezani s događajima ili kretanjima čija materijalizacija može rezultirati narušavanjem financijske stabilnosti. Primjerice, zbog visokih omjera javnog i inozemnog duga i BDP-a te posljedičnih visokih potreba za njegovim (re)financiranjem, Hrvatska je vrlo ranjiva s obzirom na moguće promjene financijskih uvjeta te je izložena rizicima promjene kamatnih stopa ili tečaja.

Mjere makroprudencijalne politike podrazumijevaju primjenu instrumenata ekonomske politike, a ovisno o specifičnostima rizika i obilježjima njegove materijalizacije mogu biti standardne mjere makroprudencijalne politike. Osim toga, mjere monetarne, mikroprudencijalne, fiskalne i drugih politika mogu se također, ako je to potrebno, upotrebljavati u makroprudencijalne svrhe. Isto tako, s obzirom na to da unatoč određenim pravilnostima evolucija sistemskog rizika i njegove posljedice mogu biti teško predvidive u svim svojim manifestacijama, uspješno očuvanje financijske stabilnosti ne zahtijeva samo međuinstitucionalnu suradnju u području njihove koordinacije već po potrebi i oblikovanje dodatnih mjera i pristupa.

  1. Projicirano kretanje bruto inozemnog duga (% BDP-a) za kraj 2017. iznosi 79,9%, što je u odnosu na 2016. smanjenje od 9,9 p. b. 

  2. Iako na smanjenje percepcije rizičnosti države utječu i kretanja u domaćem gospodarstvu, sve povoljnija ekonomska obilježja gospodarstava europodručja u tome imaju značajnu ulogu. 

  3. Pozitivnim kretanjima glede kreditiranja malih i srednjih poduzeća trebala bi pridonijeti i potpora EIB-a četirima hrvatskim bankama za financiranje projekata s dugoročnim učinkom (do ukupnih 220 mil. EUR). 

  4. Zbog izrazite kolebljivosti poslovnih i izvoznih prihoda izračunati su prosjeci za razdoblje od 2012. do 2016. godine. 

  5. Obuhvaća samo potraživanja domaćih kreditnih institucija, stavljenih u odnos prema tromjesečnom, sezonski prilagođenom BDP-u. Detaljnija metodološka objašnjenja vidi u Okviru 4. Financijski ciklus i kalibracija protucikličkoga zaštitnog sloja kapitala, Financijska stabilnost br. 13, srpanj 2014. 

  6. Europski gospodarski prostor (engl. European Economic Area, EEA) nastao je 1. siječnja 1994. godine sporazumom što ga je potpisalo tadašnjih 12 država EEZ-a (danas Europske unije) i EFTA-e radi stvaranja jedinstvenog tržišta na kojemu bi se poštovala sloboda kretanja ljudi, robe, usluga i kapitala. 

  7. Prag značajnosti znači kvantitativni prag ispod kojeg se izloženost pojedinačnog pružatelja financijskih usluga prema utvrđenom makrobonitetnom riziku u državi u kojoj nadležno tijelo primjenjuje mjeru makrobonitetne politike može smatrati izloženošću koja nije značajna. 

  8. 95% povećanih rezervacija zbog primjene MSFI-ja 9 za 2018. godinu 

  9. Financijski instrumenti koji se ne razvrstaju u jedan od dva navedena glavna poslovna modela ili karakteristike ugovornih novčanih tokova ne odgovaraju kriteriju "ugovornoga novčanog toka samo za plaćanje glavnice i kamate na nepodmireni iznos glavnice u skladu su s osnovnim ugovorom" (tzv. SPPI test, engl. Solely Payments of Principal and Interest), razvrstavaju se u ostale poslovne modele, a njihova se fer vrijednost vrednuje kroz račun dobiti i gubitka (FV RDG).