Kolumna guvernera Borisa Vujčića u magazinu Business Outlook/Jutarnji list objavljena je 18. prosinca 2025.

Kad je nostalgija prizvala glazbeni i modni stil osamdesetih, uz nove inkarnacije kultnih filmskih hitova, nismo u istom sentimentalnom paketu očekivali povratak energetske krize, visoku inflaciju, kao ni strateško natjecanje supersila. Međutim, tu smo gdje smo – osamdesete ne doživljavamo samo kao nostalgično sjećanje, već smo potpuno uronili u duh tog vremena. Vjerovali smo da su dramatične geopolitičke napetosti bile pospremljene u muzej dvadesetog stoljeća zajedno s katodnim televizorima. Umjesto toga, danas razmišljamo kako izmjeriti geopolitičke napetosti i integrirati ih u makroekonomske modele.

Lik iz Hemingwayevog romana objašnjava da je bankrotirao na dva načina, prvo postupno, a onda naglo. Otprilike je tako i svijet ostao bez dividende mira koja mu je sletjela u krilo nakon rušenja Berlinskog zida. Pad njujorških blizanaca 11. rujna 2001. bio je prvi korak u napuštanju svijeta kojemu su prioriteti gospodarstvo i prosperitet, a geostrateška razmatranja sviraju drugu violinu. Zadnjih desetak godina svjedočili smo kontinuiranom postupnom zatezanju odnosa SAD-a i Kine, a odlučujući udarac, predstavljala je ruska agresija na Ukrajinu. Ako je u proteklih četvrt stoljeća još i postojala nada da ćemo živjeti u svijetu utemeljenom na pravilima koja podjednako vrijede za sve, male i velike, slabe kao i one snažne, početkom 2022. godine ta je nada definitivno nestala.

Vjerojatno će trebati još neko vrijeme da osvijestimo razmjere promjena. Glazbene hitove iz osamdesetih, kao što su 99 Luftballons ili The Final Countdown, danas pjevušimo uglavnom nesvjesni egzistencijalne tjeskobe iz koje su nastali. Tako ni trenutne osjećaje straha i nelagode nismo uspjeli pretočiti u kreativni izričaj na isti način na koji su pojedini umjetnici proteklih desetljeća kanalizirali strah od nuklearnog holokausta. No, trenutni sentiment ipak rezonira s klimom koja je inspirirala spomenute hitove. I što je još gore, takav doživljaj svijeta postupno uzima danak. Nadamo se da su najgori učinci najvećeg vojnog sukoba u Europi nakon Drugog svjetskog rata iza nas. Ipak, geopolitički rizici i dalje su povišeni, i još uvijek opterećuju europsko gospodarstvo. Građani i dalje vrlo oprezno pretaču rastuće dohotke u potrošnju pa je štednja u europodručju na osjetno višoj razini nego prije pandemije. Isto tako, tvrtke se teže odlučuju na dugoročna ulaganja. Sve se to nepovoljno odražava na gospodarski dinamizam, slabeći trenutni zamah kao i dugoročne perspektive rasta.

Utjecaji geopolitičkog preslagivanja na gospodarsku aktivnost nadmašuju puku percepciju. Strateški rivalitet velesila se najviše ogleda u fragmentaciji trgovine. Trgovinske i druge politike postupno preusmjeravaju razmjenu unutar geopolitičkih blokova. Tako i europske tvrtke traže alternativne dobavljače i u određenoj su mjeri u tome uspjele. No, međuovisnosti su i dalje izražene, a europske tvrtke u velikoj mjeri ovise o uvozu niza sirovina i komponenti iz Kine. Kontrole izvoza rijetkih zemnih metala ili čipova pokazuju mjeru u kojoj se trgovinske međuovisnosti mogu iskoristiti kao oružje za postizanje geopolitičkih ciljeva. Poremećaji u opskrbnim lancima u uvjetima potencijalnog jačanja geopolitičkih napetosti  mogli bi povećati kolebljivost BDP-a i otežati očuvanje stabilnosti cijena.

"Dividendu mira", koju je Europa uživala proteklih desetljeća, najviše nagriza nužnost jačanja sigurnosti. U posljednjoj je dekadi hladnoga rata zapadna Europa, tada podijeljeni i siromašniji kontinent, na obranu trošila gotovo 3 posto BDP-a. U pojedinim europskim državama ta je potrošnja dosezala i 5 posto BDP-a. Završetak hladnog rata omogućio je znatno smanjenje vojnih rashoda. Prije desetak godina, na minimumu, vojna potrošnja je pala ispod 1,5 posto BDP-a EU. Proračunski pritisci povezani s potrebom jačanja obrambenih kapaciteta vidljivi su već neko vrijeme pa bi ove godine vojna potrošnja mogla premašiti 2 posto BDP-a EU. To je još uvijek znatno ispod službenog NATO cilja od 3,5 posto, iako su pojedine članice EU nadmašile čak i rekordne razine iz posljednjeg desetljeća hladnoga rata. Dodatni rashodi dolaze u trenutku kad su proračuni mnogih članica EU već napregnuti, a fiskalni prostor sužen. Usto će se obrana morati za svaki euro boriti s troškovima zelene tranzicije, koja smanjuje ovisnost Europe o uvozu fosilnih goriva. Uz ranjivost na geopolitičke ucjene, tu je i demografsko starenje koje će se u Europi postupno ubrzavati.

Dilema o proizvodnji "maslaca ili topova" jedna je od tipičnih anegdota kojima se studentima ekonomskih fakulteta ilustrira koncept oskudnih resursa i optimizacije koji leži u temeljima ekonomske znanosti. Ipak,  preusmjeravanje resursa u "topove" nije isključivo loše. Veća javna potrošnja na oružje može pomoći industrijskom sektoru u situaciji kad se on bori s još uvijek povišenim troškovima energije i slabljenjem konkurentnosti. Također, Europa namjerava ojačati proizvodne sposobnosti za vojnu opremu u nizu visokotehnoloških područja, kao što su svemirska tehnologija, dronovi i drugi autonomni sustavi, protuzračna obrana ili navođene rakete. Takve namjere iziskuju znatna ulaganja u istraživanja i razvoj koja se često mogu pretočiti u civilnu primjenu, što dobro ilustrira duga lista vojnih tehnologija zaslužnih za rapidni napredak čovječanstva, poput Interneta, GPS-a ili, na banalnijoj razini - mikrovalne pećnice. Jačanje tehnološke osnovice europske industrije izvedeno iz većih ulaganja za istraživanja i razvoj moglo bi povisiti dugoročnu stopu potencijalnog rasta.

Jedan od misterija trenutnog stanja je suzdržana reakcija financijskih tržišta na eskalaciju strateškog rivalstva. Dok su prinosi na dugoročne obveznice pojedinih država nešto porasli, odražavajući rastuću zabrinutost u pogledu održivosti duga pojedinih zemalja, dionička tržišta uporno obaraju rekorde. Istovremeno znamo da su ta tržišta notorno loša u procjenjivanju geopolitičkih rizika pa se eventualna eskalacija napetosti može drastično odraziti na vrednovanje različitih oblika imovine s nepovoljnim utjecajem na financijsku stabilnost.

Hrvatska je iz niza razloga do sada igrala sporednu ulogu u novom poglavlju geopolitičkog trilera pa se i gospodarstvo dobro nosilo s izazovima. Štoviše, preusmjeravanje proizvodnih lanaca moglo bi dodatno ojačati integraciju Hrvatske u europske lance vrijednosti i pružiti poticaj rastu. Ipak, treba imati na umu da je neizvjesnost koja proizlazi iz geopolitičkih rizika – kao i njih same - iznimno teško modelirati. Geopolitička zbivanja mogu pomaknuti gospodarstva i tržišta brže i jače nego bilo koji središnji bankar. I zato je možda, umjesto procjene njihovih trenutnih utjecaja, sigurnije kladiti se da bi nam, kad jednom prođu ovako povišene napetosti, ponovno mogli ostati glazba, filmovi i moda kojih će se sjećati buduće generacije, dok će sadašnje geopolitičke traume ostati potisnute – do prve sljedeće prilike.