Govor

Predavanje Ante Čičin-Šain, Hrvatska narodna banka, Zagreb, 22. rujna 2011.

U Zagrebu je 2007. održano drugo iz serije predavanja Ante Čičin-Šain. Budući da je to tada ovdje bio nov događaj, smatrao sam primjerenim podrobno objasniti razloge za započinjanje same serije predavanja.

Nasreću, kako smo se sada okupili na šestom predavanju, moj je zadatak znatno jednostavniji i, bit će vam drago čuti, znatno kraći.

Predavanja imaju dva cilja.

To su odavanje priznanja pokojnom dr. Anti Čičin-Šainu, koji je imao ključnu ulogu u razvoju hrvatsko-irskih odnosa i zahvala za velike usluge koje je pružio svojoj zemlji, posebice u uspostavljanju hrvatske monetarne neovisnosti.

Cilj predavanja jest i promicanje rasprave i olakšavanje kontakata između Irske i Hrvatske, poglavito kad je riječ o gospodarski važnim pitanjima. Predavanja posebice odražavaju snažne veze uspostavljene između središnjih banaka dviju zemalja.

Iako ga ne treba posebno predstavljati, veliko mi je zadovoljstvo zahvaliti viceguverneru Presečanu što je pristao održati predavanje 2011. S obzirom na njegovu ulogu u Hrvatskoj narodnoj banci on je u idealnom položaju da procijeni izazove i mogućnosti s kojima se Hrvatska suočava neposredno prije stupanja u punopravno članstvo u Europskoj uniji.

Ipak, osim zahvalnosti koju osjećamo zbog toga što će održati ovogodišnje predavanje, iznimno smo zahvalni Tomislavu Presečanu na njegovoj predanosti ovom događaju od samog početka. Bez njegova ohrabrivanja ovaj događaj možda ne bi imao bilateralnu dimenziju. Bez njegove bi potpore logističke poteškoće možda bile prevelike. Sasvim sigurno bez njegova sudjelovanja ovaj događaj nikad ne bi postao tako uspješan.

Jedina negativnost koju želim spomenuti jest da će se Tomislav grdno razočarati ako vjeruje da će održavanjem ovogodišnjega predavanja dobiti neku vrstu poštede glede budućeg angažmana u ovom projektu.

Naš je drugi govornik Colm McCarthy, ugledni ekonomist, sveučilišni profesor i pisac, da i ne spominjem da je on čovjek čije ime u nekim dijelovima Irske ima isti učinak kakav je, pretpostavljam, bio izazvan kad su hrvatske majke neposlušnoj djeci spomenule Džingis-kana u doba dok je Zlatna Horda bila u velikom pohodu na Balkan, a Zagreb se još sastojao od dva naselja.

Gospodarski procvat i slom Irske mogu izgledati kao nove pojave, barem u Europi, ali to je samo stoga što se sadašnji irski problemi tiču ne samo Irske već i cijele Europe. Ustvari, sličan slijed događaja dogodio se nakon našega ulaska u Europsku ekonomsku zajednicu i poslije, nakon ulaska u eurozonu.

Još osamdesetih godina prošloga stoljeća irska javna i državna poduzeća bila su podvrgnuta radikalnoj kirurškoj operaciji, a jedan od članova kirurškoga tima bio je Colm McCarthy. Nešto više od dvadeset godina poslije, nakon što se "pacijentovo" stanje opet znatno pogoršalo, Colm McCarthy pozvan je natrag u hitnu službu da ponovno obavi operaciju. Mislim da je ipak pošteno reći da, kao i u sadašnjem irskom zdravstvenom sustavu, vrijeme između uspostavljanja dijagnoze i terapije nije bilo tako kratko kao što je to bilo prije dvadeset godina.

Bez obzira na sve, mislim da smo dolaskom Colma McCarthya u Zagreb dobili nekoga tko će zasigurno otkloniti svaku sumnju u to da se riječi "ekonomist" i "jednostavan govor" nikada ne mogu smisleno pojaviti u istoj rečenici.

Prije nego što zaključim, želio bih zahvaliti veleposlaniku Irske u Hrvatskoj što je danas ovdje. Kako je i sam nerezidentni diplomat, veleposlanik Brady shvatit će poteškoće s kojima se susretao pokojni dr. Ante Čičin-Šain dok je kao hrvatski veleposlanik u Irskoj obitavao u Londonu. S obzirom na to da me sluša Colm McCarthy, pretpostavljam da je bolje da u bliskoj budućnosti ne upućujem posebne molbe za otvaranje irskog veleposlanstva u Zagrebu.

Naposljetku, želio bih zahvaliti guverneru Rohatinskom i Hrvatskoj narodnoj banci što su sve nas ovdje danas ugostili. Tijekom godina organizacija, predanost i potpora središnje banke ovdje u Zagrebu, a isto tako, svake druge godine, i Središnje banke Irske u Dublinu bile su iznimne te sasvim sigurno i u budućnosti možemo s veseljem iščekivati ovaj događaj.