Vezano za napise i upite medija o tome je li Hrvatska narodna banka isplatom mjenica kao i osnova za plaćanje (zadužnica) na teret računa Credo banke d.d. u prisilnoj likvidaciji utrošila sredstva na računu koja bi inače bila iskorištena za isplatu novčanih sredstava ulagača koja se vode na posebnim računima brokera u toj banci, stručne službe HNB-a daju sljedeće objašnjenje o zakonskoj utemeljenosti obavljenih isplata:

Savjet Hrvatske narodne banke donio je 22. studenoga 2011. odluku o oduzimanju odobrenja za rad Credo banci d.d. Split. Istovremeno je donijeta i odluka o pokretanju postupka prisilne likvidacije nad tom bankom. Sukladno odredbi čl. 270 st. 1. Zakona o kreditnim institucijama (dalje: ZOKI), na kreditne institucije nad kojima se provodi postupak prisilne likvidacije na odgovarajući način primjenjuju se odredbe Zakona o trgovačkim društvima (dalje: ZTD), u dijelu kojim se uređuje likvidacija trgovačkih društava. Odredbom članka 382. st.3. ZTD-a propisano je da društvo u likvidaciji prestaje brisanjem iz trgovačkog registra, dakle po okončanju postupka likvidacije. Odredbom čl. 377. istog Zakona propisana je obveza likvidatora da, ako na temelju prijavljenih tražbina vjerovnika utvrdi da imovina društva nije dovoljna da se podmire tražbine vjerovnika s kamatama, obustavi likvidaciju i predloži provođenje stečajnog postupka.

S obzirom da je Credo banka d.d. društvo u prisilnoj likvidaciji te da nad tim društvom nije otvoren stečajni postupak, likvidator je dužan okončati poslove te banke koji su u tijeku, naplatiti tražbine, unovčiti imovinu društva i podmiriti vjerovnike. Niti jednim zakonom nije propisano da bi društvo ili kreditna institucija u likvidaciji morali prestati ispunjavati svoje obveze. Štoviše, Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima u čl. 17. izričito propisuje da Financijska agencija prestaje s izvršavanjem evidentiranih nenamirenih osnova za plaćanje tek po zaprimanju rješenja o otvaranju stečajnog postupka, što znači da se u uvjetima provedbe postupka likvidacije nad društvom osnove za plaćanja izvršavaju u skladu s navedenim zakonom. Slijedom navedenog, banka u prisilnoj likvidaciji ima u odnosu na svoje vjerovnike jednak položaj kao i svako drugo društvo u likvidaciji, a osoba koja vodi račun društva u likvidaciji sa svim nalozima za plaćanje postupa kao i kod svakog društva koje redovno posluje.

Na temelju čl. 270. ZOKI-ja Hrvatska narodna banka donijela je Odluku o primjeni odredaba zakona i drugih propisa iz nadležnosti HNB-a na kreditne institucije u likvidaciji. Budući da oduzimanjem odobrenja za rad banka gubi pravo pružanja svih bankovnih i financijskih usluga za koje je imala odobrenje, uključujući i pravo na pružanje platnih usluga, člankom 5. navedene Odluke propisano je da kreditna institucija nad kojom je pokrenut postupak prisilne likvidacije ne može provoditi plaćanja preko međubankovnih platnih sustava (Hrvatski sustav velikih plaćanja i Nacionalni klirinški sustav) do imenovanja prisilnog likvidatora, te dok ne poduzme sve radnje nužne za zaštitu prava vjerovnika banke u likvidaciji. Ovakvim ograničenjem osiguravaju se uvjeti likvidatorima banke u prisilnoj likvidaciji da provode plaćanja tijekom postupka prisilne likvidacije. Navedeno ograničenje u provedbi plaćanja odnosi se samo na plaćanja po nalogu same banke, a ne i na ona plaćanja koja se prema zakonu provode po nalozima trećih osoba na teret računa banke u likvidaciji.

Hrvatska narodna banka je nakon donošenja odluke o pokretanju postupka prisilne likvidacije nad Credo bankom d.d. zaprimila na isplatu odnosno naplatu mjenice i zadužnice na teret računa Credo banke d.d., te je provela njihovu naplatu do iznosa raspoloživih novčanih sredstava na tom računu. Kako su mjenice domicilirane na Hrvatsku narodnu banku, te su podnesene na isplatu u rokovima propisanim čl.37. Zakona o mjenici, HNB je proveo isplatu sukladno čl. 38. navedenoga Zakona. Također, postupajući sukladno odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, HNB je postupio po nalogu Financijske agencije za naplatu zadužnice i izvršio ovrhu na računu Credo banke d.d.

Po daljnjem nalogu Financijske agencije, a iz razloga nedostatnih novčanih sredstava za izvršenje preostalih osnova za plaćanje evidentiranih kod Financijske agencije, Hrvatska narodna banka blokirala je navedeni račun. Nakon izvršene blokade po nalogu Financijske agencije dalje nisu izvršena nikakva plaćanja po računu Credo banke d.d. u likvidaciji, a mjenice koje je Hrvatska narodna banka zaprimila vraćene su podnositeljima kako bi se mogle provesti daljnje radnje u svrhu njihove naplate u skladu s odredbama Zakona o mjenici.

Budući da se isplata mjenica odnosno prisilna naplata zadužnica provodi po nalogu drugih osoba, njihovo neizvršavanje na teret računa Credo banke kod Hrvatske narodne banke bilo bi suprotno odredbama ZTD-a, Zakona o mjenici, kao i odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.

S obzirom na iznesena stajališta pojedinih institucija preko medija, ističemo da se provedena naplata od strane Hrvatske narodne banke na računu Credo banke d.d. u prisilnoj likvidaciji nikako ne može tumačiti na način da su time utrošena sredstva kojima bi se isplatila novčana sredstva ulagača koja se vode na posebnim računima brokera, te da takav stav predstavlja nepoznavanje funkcioniranja banke. Prema propisima novčana sredstva na računu banke koji vodi Hrvatska narodna banka (tj. u ovom slučaju račun banke u prisilnoj likvidaciji) jesu sredstva te institucije, a banka sve svoje dospjele obveze izvršava preko tog računa. Pri tome se naplata po nalozima drugih osoba, a koji su nalozi dani sukladno zakonu, provodi bez suglasnosti banke kao vlasnika računa. Zakon o tržištu kapitala štiti novčana odnosno financijska sredstva klijenata u slučaju ovrhe, likvidacije ili stečaja koji bi se provodili nad imovinom investicijskog društva, ali ne i nad imovinom banke u kojoj investicijsko društvo ima račun na kojem se vode sredstva njegovih klijenata. Odredbom članka 42. stavka 5. Zakona o tržištu kapitala propisano je da novac i financijski instrumenti klijenata nisu vlasništvo investicijskog društva, ne ulaze u njegovu imovinu ni u likvidacijsku ili stečajnu masu, niti mogu biti predmetom ovrhe u svezi potraživanja prema investicijskom društvu.