Šaljemo pismo namjere u Frankfurt: Hrvatska želi uvesti euro

Objavljeno: 27.12.2018.

Otkako je hrvatska Vlada prihvatila i predstavila eurostrategiju, guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić održao je na desetke predavanja u kojima predano brani svoju ideju. U razgovoru za Obzor guverner objašnjava koji su koraci pred nama i što nam donosi 2019. godina.

Je li došlo vrijeme da i službeno zatražimo uvođenje eura, odnosno ulazak u tečajni ERM2 mehanizam?

Prvi je korak ulazak u ERM II. Slanje pisma namjere za ulazak u tečajni mehanizam ERM II trebalo bi uslijediti relativno brzo. Uz formalno iskazivanje namjere ulaska u tečajni mehanizam, u pismu će biti opisane i sve aktivnosti koje se planiraju da bi Hrvatska postala vjerodostojna kandidatkinja za tečajni mehanizam. Sam ulazak u ERM II vjerojatno bi se mogao dogoditi otprilike godinu dana nakon slanja pisma namjere, dakle negdje tijekom 2020. godine.

Što će to konkretno značiti?

Formalnih kriterija za ulazak u ERM II nema, ali sadašnje članice europodručja moraju prihvatiti Hrvatsku kao dobru kandidatkinju. Jedini dodatni zahtjev za ulazak u tečajni mehanizam je pristupanje u tzv. blisku suradnju s Jedinstvenim nadzornim mehanizmom (SSM). Bliska suradnja podrazumijeva da će najveće domaće banke nadzirati Europska središnja banka. Uspostavljanje bliske suradnje podrazumijeva niz zakonskih, a potom i operativnih i tehničkih priprema i stoga traži određeno vrijeme. Pismom namjere obvezat ćemo se i na provedbu određenih dodatnih mjera iz područja ekonomske politike za koje vjerujemo da će Hrvatsku učiniti vjerodostojnom kandidatkinjom za tečajni mehanizam. Provedbu tih mjera evaluirat će Europska središnja banka i Europska komisija te bi nam njihova pozitivna ocjena tada trebala otvoriti vrata za slanje službenog zahtjeva za ulazak u tečajni mehanizam. U sadašnjem trenutku mi smo nadomak početku razgovora s našim partnerima iz EU o sadržaju pisma namjere.

Prošli tjedan imali ste najveću deviznu intervenciju od 2000. godine. Zašto? Što se događa na tržištu da je zahtijevalo uključivanje središnje banke?

Pritisci na jačanje tečaja kune nisu novina, oni su konstanta na deviznom tržištu već tri godine. Glavni im je uzrok snažan priljev deviza zbog postojanog viška u platnoj bilanci. I ove bi se godine višak tekućeg i kapitalnog računa platne bilance trebao zadržati iznad 4% BDP-a. Rastu nam robni izvoz i turistički prihodi, a sve više povlačimo i sredstva iz fondova EU. Stabilan gospodarski rast i povoljna fiskalna kretanja uz smanjenje euroizacije također pridonose pritiscima na jačanje tečaja. Nadalje, banke su gotovo otplatile svoj inozemni dug pa su se smanjili odljevi deviza koji su donedavno ublažavali tečajne pritiske. HNB već nekoliko godina kupuje od banaka višak deviza na tržištu da bi ograničio jačanje tečaja. Premda je intervencija s početka prosinca bila vrlo velika, ukupan otkup deviza od banaka ove godine u iznosu od 1,2 milijarde eura još je za trećinu niži od lanjskog otkupa, što pokazuje da se ne događa ništa neuobičajeno.

Banke koje su vezale kredite uz nacionalnu referentnu stopu u 2019. opet ulaze sa smanjenjem kamatnih stopa. Slično bi trebalo biti i s euriborom. Što se može očekivati u nastavku godine, hoće li ECB povećati kamatne stope?

Krajem godine očekuje se da Europska središnja banka prestane s kupnjom obveznica, odnosno da obustavi program kvantitativnog popuštanja kojim središnje banke utječu na smanjenje kamata i porast ponude novca, a od kraja ljeta 2019. moguć je i porast referentnih kamatnih stopa – odnosno početak procesa normalizacije monetarne politike, kako je Europska središnja banka već i najavila. Euribor je u takvim uvjetima već počeo vrlo blago rasti, no i dalje je negativan. Zbog iznimno ekspanzivne monetarne politike HNB-a i očekivanog porasta rejtinga države na investicijsku razinu očekujemo da će se porast međunarodnih referentnih stopa na domaće kamatne stope preliti samo djelomično i s vremenskim pomakom. Stoga je u idućoj godini moguć dodatni blagi pad nacionalne referentne stope koja odražava domaća kretanja, pri čemu je ona već sada na vrlo niskoj razini pa je i prostor za dodatno smanjenje iznimno ograničen.

Završava li era niskih kamatnih stopa u eurozoni?

Čini se da je tako. No, porast tržišnih kamata ovisit će o tempu normalizacije monetarne politike Europske središnje banke, odnosno o tome kakva će biti politika reinvestiranja obveznica kupljenih u okviru kvantitativnog popuštanja, mogućnosti produljivanja programa dugoročnog financiranja banaka i konačno dinamici samog povećanja referentnih kamatnih stopa. Trenutačno nije moguće predvidjeti putanju porasta kamatnih stopa, a tržišni sudionici očekuju tek postupan rast kamatnih stopa zbog i dalje niske inflacije te prevladavanja negativnih rizika za gospodarsku aktivnost.

Jeste li zadovoljni kako je Hrvatska iskoristila to razdoblje?

Šest godina recesije, zakašnjelo smanjivanje proračunskog manjka i povišena razina javnog duga uzele su visok danak. Ilustrativan je rast proračunskih izdataka za kamate s 2 posto BDP-a u pretkriznoj 2008. na 3,5 posto u 2015. godini, kada su dostigli vrhunac. U međuvremenu je postignut napredak u fiskalnoj prilagodbi pa su i proračunski rashodi za kamate smanjeni na 2,7 posto BDP-a. Većina je članica EU tijekom tog razdoblja smanjila proračunske rashode za kamate, u prosjeku s 2,7 na 2 posto BDP-a. No, dođe li do porasta kamatnih stopa, Hrvatska taj rast može kompenzirati smanjenjem premije rizika, koju plaćamo kao država sa slabim kreditnim rejtingom. To možemo učiniti nastavkom jačanja fiskalne održivosti i provođenjem strukturnih reformi s ciljem podizanja stope gospodarskog rasta. Time se može produljiti razdoblje financiranja pod povoljnim uvjetima, ne samo za državu, nego i za privatni sektor. Ako toga ne bude, onda će se prelijevanje tog efekta na kamate na kredite u Hrvatskoj početi događati u skladu s trenutačnim očekivanjima, dakle od sredine 2019.

U godinu ulazimo sa smanjenjem poreznih stopa na neke prehrambene artikle te rasterećenjem visokih plaća. Kako ocjenjujete taj potez?

Hrvatska ima jedno od najviših poreznih opterećenja među zemljama srednje i istočne Europe. Smanjenje poreznog opterećenja učinilo bi gospodarstvo međunarodno konkurentnijim i povećalo životni standard građana. No, ne postoji idealna strategija za smanjenje poreznog opterećenja. U ekonomskoj se teoriji smatra, što potvrđuju i empirijska istraživanja, da direktni porezi, odnosno porez na dobit i porez na dohodak, imaju najizraženiji negativan utjecaj na ekonomsku aktivnost, dok je negativan utjecaj indirektnih poreza, kao što je npr. PDV, znatno manje izražen. U tom smislu načelno ima više opravdanja za smanjenje opterećenja direktnim porezima nego PDV-om. Međutim, porez na dodanu vrijednost regresivan je porez te ga se ne ocjenjuje idealnim iz perspektive pravednosti. Proširenjem obuhvata roba oporezivanih nižom stopom poreza na dodanu vrijednost oslobađa se relativno veći dio dohotka siromašnih kućanstava i smanjuje regresivnost poreznog sustava. U Hrvatskoj su osobe s nižim dohocima, zbog neoporeziva iznosa plaće od 3800 kuna, u velikoj mjeri oslobođene plaćanja poreza na dohodak pa životni standard tog dijela stanovništva nije moguće poboljšati snižavanjem poreza na dohodak, nego isključivo smanjenjem stope PDV-a na one proizvode koji imaju veliku važnost u strukturi njihove potrošnje. Kada je pak riječ o rasterećenju visokih plaća, Hrvatska spada među zemlje s najvišim poreznim opterećenjem na visokim razinama dohotka te bi smanjenje poreznog opterećenja poslodavcima trebalo olakšati stimuliranje, a time i zadržavanje visokokvalificiranih i međunarodno konkurentnih radnika. Promatrajući cjelokupnu poreznu reformu, uključujući izmjene iz 2017. godine, očito se nastoji balansirati između povećanja konkurentnosti i porezne privlačnosti gospodarstva za ulaganja s jedne strane te povećanja dohotka kućanstava s druge strane. Znatniju reformu rashodne strane proračuna, koja je i važnija, nije moguće provesti bez strukturnih reformi, što pak ovisi o drugim ministarstvima, a ne Ministarstvu financija.

Kako komentirate konačna rješenja iz mirovinskog paketa. Sindikati se protive produljenju radnog vijeka na više od 65 godina, država otvara tržište rada umirovljenicima. Koliko je to sve skupa u skladu s globalnim kretanjima gdje je naglasak na znanju, inovativnosti, tehnologijama, a ne radu starijih?

Očekivani životni vijek, unatoč kratkoročnim oscilacijama, i u Hrvatskoj pokazuje postojan trend rasta. Sa svakim novim desetljećem u prosjeku živimo dvije godine dulje. To je dobra vijest, no takva kretanja kontinuirano će pogoršavati omjer broja zaposlenih i umirovljenika te povećavati pritisak na mirovinske izdatke ili smanjenje mirovina, ili oboje. Također, manjak radne snage postaje sve veći problem, kao i u drugim zemljama srednje i istočne Europe. Povećanje zakonske dobi za odlazak u mirovinu i poticanje duljeg ostanka u svijetu rada čine se stoga kao neophodan potez za ublažavanje problema vezanih uz nepovoljna demografska kretanja, iako je jasno da osobama u nekim zanimanjima nije lako raditi i nakon 65. godine. Iako spomenuti demografski trendovi mogu stvoriti dojam da je budućnost izrazito nepovoljna, važno je napomenuti da se u tehnologiji i inovacijama nalazi ključ za rješavanje ovog problema te bi, zahvaljujući učinkovitoj primjeni tehnologije, u budućnosti mogli uživati viši životni standard nego danas čak i s manje zaposlenih. No, kratkoročno je temeljni hrvatski problem, što se kontinuirano zaboravlja, izuzetno niska stopa zaposlenosti. Vrlo malo ljudi u radnoj dobi radi - manje od 60 posto, dok je recimo taj postotak u Njemačkoj, Nizozemskoj, Danskoj ili Švedskoj 75 ili više posto. Zbog toga je teško i povećati životni standard.

Kakva su vaša očekivanja za 2019. godinu?

Gospodarski bi se rast u sljedećoj godini mogao nastaviti otprilike podjednakim intenzitetom kao ove godine. Međutim, nastavit će se i pogoršanje strukture rasta, a jačaju i negativni rizici. Domaća potražnja, i to poglavito osobna potrošnja, još će u većoj mjeri biti glavni pokretač gospodarske aktivnosti. To je povezano s povoljnim kretanjima na tržištu rada, ali i smanjenjem poreznog opterećenja, koje će ujedno spustiti stopu inflacije ispod 1 posto. S druge strane, rast se usporava u članicama EU, našim najvažnijim trgovinskim partnerima, a zbog jačanja trgovinskog protekcionizma i neizvjesnosti oko ekonomskih politika, pri čemu najviše mislim na zbivanja u Italiji, našem najvažnijem trgovinskom partneru, sve više pretežu rizici da se očekivani rast možda neće ostvariti. U takvom će okružju HNB ekspanzivnom monetarnom politikom nastaviti podupirati povoljne uvjete zaduživanja i oporavak kreditiranja. No, monetarna politika nije ni do sada bila ograničenje za rast i teško da ga može znatnije pogurati.

Tvrtke kažu da su iscrpile prostor za povećanje plaća te i dalje pritišću državu da smanjuje poreze. S druge strane, porezno je opterećenje dohotka među nižima, a budu li se rezali doprinosi, uzdrmat ćemo mirovinski i zdravstveni sustav, budu li plaće stagnirale, ljudi će i dalje odlaziti. Kako sve to uskladiti?

Bojim se da je prostor za daljnja znatnija porezna rasterećenja vrlo ograničen bez znatnijih strukturnih reformi. Porezno rasterećenje može biti posljedica efikasnije rashodne strane proračuna i/ili više stope rasta BDP-a. Jedno i drugo su povezani. Što efikasnija, u odnosu na trošak, bude javna uprava, zdravstvo, pravosuđe, javna poduzeća, obrazovanje itd., to će se otvarati veći prostor za daljnje porezno rasterećenje. Bez toga, bojim se da su mogućnosti ograničene.

Brine li vas visok rast potrošačkih kredita?

Nenamjenski krediti rastu već nekoliko godina, ali tek se krajem prošle godine rast počinje ubrzavati i trenutačno na godišnjoj razini iznosi gotovo 12 posto. Rastu krediti relativno dugih ročnosti, od deset godina, a povećava se i prosječan iznos kredita. Budući da je riječ o nenamjenskim kreditima, ne možemo znati strukturu korištenja jačeg kreditiranja. Ono je sigurno potaknuto rastućim optimizmom, pozitivnim kretanjima na tržištu rada i iznimno povoljnim uvjetima zaduživanja. Kamatne stope na potrošačke kredite vrlo su blizu razine na kojoj su prije nekoliko godina bile kamatne stope na stambene kredite. Usto, pojačane marketinške aktivnosti banaka dodatno su približile ovaj oblik kredita potrošačima, dok kontinuiran tehnološki napredak omogućava bankama brzu i jeftinu procjenu kreditne sposobnosti klijenata te pojednostavljuje proces odobravanja kredita. U tome ipak treba paziti da ne ojačaju rizici povezani s prezaduženošću, na što ćemo upozoravati javnost, uz nadzor aktivnosti pojedinih banaka na odobravanju gotovinskih nenamjenskih kredita. Uzimanje kredita i kulturološka je pojava, ne samo ekonomska. Laka i brza dostupnost kredita omogućena tehnologijom u nekim kulturama lakše preraste u prezaduživanje nego u drugima.

Cijene stanova opet lete u nebo. Vidite li tu neki razlog za uzbunu?

U ovom trenutku nema potrebe zvoniti na uzbunu. Iako cijene stambenih nekretnina rastu, 4,5 posto na godišnjoj razini, prema zadnjim podacima raspoloživima za drugo tromjesečje ove godine, njihova je razina još uvijek bitno ispod pretkriznog vrhunca. Međutim, taj porast nije zemljopisno ravnomjerno raspoređen, cijene stambenih nekretnina u Zagrebu i na dijelovima obale rastu znatno brže u odnosu na ostatak Hrvatske. Kako stambeni krediti jedva rastu više od tri posto na godišnjoj razini, čini se da cijene nekretnina više odražavaju ulaganje vlastitog kapitala (između ostalog u pružanje turističkog smještaja) nego iznimno povoljne uvjete zaduživanja i subvencioniranje stambenog kreditiranja. Naravno, i povoljno makroekonomsko okružje, odnosno rast gospodarske aktivnosti i povoljna kretanja na tržištu rada dodatno podupiru cijene nekretnina. HNB kontinuirano prati stanje na tržištu nekretnina i ako uoči rizike za financijsku stabilnost, sigurno će djelovati javnim upozorenjima i na druge načine. No, nepovoljna demografska kretanja i snažna emigracija ograničavaju rast cijena nekretnina.